Davor Grgat: Esperanto ne estas morta!

Esperanto ne estas morta! Esperanto ankorau vivas! A kako bi ovaj međunarodni, nadnacionalni jezik i mogao biti mrtav pored entuzijasta kao što je 80-godišnji Davor Grgat iz Dugog Rata, koji je upravo dobio još jedno u nizu priznanja zbog njegova promicanja. Ovaj put riječ je o nagradi “Velebitska degenija”, koju časopis “Zagreba Esperantisto” dodjeljuje najzaslužnijem novinaru esperantistu. A Grgat je i više nego plodan novinar pa i unatoč poznoj dobi neprestano marljivo stvara. Osim za stranice “Slobodne”, gdje se pojavljuje već desetljećima, stalni je suradnik obaju hrvatskih časopisa na esperantu, spomenutog “Zagreba Esperantisto” i časopisa “Tempo”. A piše i za “Hrvatski umirovljenički list”, “Alkohološki glasnik”, “Podstransku reviju”, dugoratski portal... No, kako napominje, samo umirovljenici kapnu koju kunu, sve je ostalo čisti entuzijazam. – A što ću, pišem jer oni ne bi mogli bez mene – sa smiješkom kaže te priznaje kako ga je nagrada jako obradovala jer u njoj vidi priznanje za dugogodišnji trud ...

Esperanto ne estas morta! Esperanto ankorau vivas!

Piše: Siniša Jović / Slobodna Dalmacija
Izvor: Slobodna Dalmacija


Grgatova ljubav prema esperantu dogodila se zapravo vrlo slučajno, još daleke 1954. godine, kada je netko u splitskoj Školi učenika u privredi na oglasnoj ploči izvjesio obavijest da besplatnom tečaju esperanta mogu prisustvovati svi učenici koji su prošli polugodište.

Do tada nije ni čuo za taj jezik, ali je radoznali Grgat odlučio krenuti na tečaj koji je, nažalost, bio okončan već nakon nekoliko sati. To ga, ipak, nije obeshrabrilo pa je kupio priručnik za učenje te samostalno svladao esperanto.

– Pokušao sam učiti i engleski, francuski i njemački jer nisam imao novca za plaćanje poduke, ali nije mi išlo. Međutim, esperanto je toliko lagan jezik da sam njegove osnove svladao u samo nekoliko mjeseci. Evo, mogu i vas naučiti pet riječi odjednom. Za početak, morate znati da sve imenice u ovom jeziku završavaju na – o, pa se tako otac kaže patro, a onda se prefiksima i sufiksima gradi dalje: majka je patrino, svekar bopatro, svekrva bopatrino, domovina patrujo. Eto, već znate pet riječi – ne gubi vrijeme naš sugovornik podučavajući.

Ipak, kod djece ljubav prema esperantu nije uspio probuditi, ali je zato pokojnu suprugu Anticu vodio svuda sa sobom kad bi putovao na kongrese. Unučica mu uči engleski, a on se ne buni jer zna da ima puno istine u onoj staroj “koliko jezika govoriš, toliko ljudi vrijediš”, ali i više je nego svjestan današnjeg jezičnog imperijalizma.

Povezani članci

Who's Online

We have 161 guests and no members online