Osvrtić na Adventska događanja u Dugom Ratu i Dućama

To su ti dani, to vrijeme u godini, lijepo vrijeme blagdana, koncerata, izložbi, druženja, večera, komina, kučica, fešta, okićenih trgova, dani kada ne znaš gdje bi prije, a valjalo bi koju večer i ostat doma, pa i faturetu koju odradit ako se stigne, no eto subota nije bila jedan od tih "radnih" dana pa sam se, zahvaljujući marljivim organizatorima Adventskih događanja u Dugom Ratu i Dućama, prepustio aktivnom uživanju u njihovim trudima i predblagdanskoj atmosferi. U Dugom Ratu vrjedna je ekipa s pokroviteljima iz općine i turističke zajednice po prvi put svojim sumještanima priuštila, odnosno poklonila, lijep organizirani i sadržajno bogat i raznolik Adventski program u kojeg su se uključili svi, od vrtića, škole, dugoratskih udruga, mjesnog odbora, općine, poduzetnih pojedinaca, a koji je kulminirao ovog vikenda. Bilo je tu svega blaga, čak se i poslovično štura Slobodna Dalmacija lijepo raspisala o nesvakidašnjoj čaroliji Došašća i "Božićnoj bajci" u Dugom Ratu. A kako i ne bi kad je svojim fotografijama trud organizatora i radost najmlađih (i onih mladih u duši) lijepo okom kamere u spomenar uhvatio naš radišni Cropix...

NI OVO NIJE BOŽIĆNA PRIČA

(nego samo osvrtić na Adventska događanja u Dugom Ratu i Dućama)

Piše: Mladen Banović

Organizatorima, ponavljam se, svaka čast, no malo sam razočaran odazivom nas Dugoraćana, ili da raščlanim naš suštinski problem: nas Novoselaca, Dočana, Kučićana, Katunjana, Svinišćana, Trmbušana, Blaćana,.. i ostalih "zajedničara" koji su i sinoć "treću smjenu" otukli na svojim dugoratskim kaučima, foteljama, ispred "katedrale duha", a koje očito nije uspio dirnuti niti prizivani duh Došašća, niti dalmatinska znatiželja, a ponajmanje trud organizatora uložen u osmišljavanje Adventskog programa. No to je još uvijek tako kod nas, fala Bogu da ima ljudi koji su već navikli na to i rade tvrdoglavo po svom. Ljudi dobre volje i otvorenog duha će se uvijek znati i moći zabaviti, a oni drugi.. a Bože moj, nismo svi isti.. I u Adventskom šatoru je sinoć unatoč stidljivom početku bilo lipo, a kako je vrijeme (i vino) teklo svi su se fino rasplesali i dobro zabavili uz zvuke odlične skupine "Sunny Day".

No toliko o Dugoraćanima, ajmo reći koju i o našim dragim Dućanima koje nije tribalo zvati i "vabiti" na javno okupljanje ispred Župnog ureda i na predblagdansko druženje u organizaciji samih mještana, odnosno Zajednice mladih Duće. Takoreći nije bilo familije u Dućama koja nije sudjelovala u pripremi i realizaciji fešte, cure i domaćice su ispekle i donijele kolače, muževi se uhvatili pripreme "konkretnije" blagdanske spize, pri čemu su značajan obol dali i lokalni ugostitelji, a momci, mladi i oni koji se tako osjećaju pobrinuli su se da se sve održi kako dolikuje i mjestu i prigodi. Zajedništvo je to u Dućama koje se ćuti u ariji poviše Duća, zajedništvo je to koje Dugoraćani zasad mogu samo sanjati. Svaka Vam čast dobri ljudi.

Gušta sam u svom mistu poslije posla ovih dana, ma malo mi je isto žao što kao svaki naivac i dalje očekujem da par kilometara dalje kino dvorana neće biti za koncerta poluprazna, izložba samo solidno posjećena, kao i promocija knjige, predstave, da će šator biti pun raspoloženih sumještana, a naši gosti oduševljeni atmosferom i blagdanskim duhom u mjestu koje se obično užasava i zalaska sunca, kažem gušta san u svom mistu ovih lipih zimskih večeri, no sinoć u Dućama je stvarno bilo preljepo. To zajedništvo naši Novoselci, Dočani, Kučićani, Katunjani, Svinišćani, Trmbušani, Blaćani, i ostali "Dugoraćani od kolina" moraju tek osjetiti. Ili izgraditi.

100 godina i kusur ima ovo naše malo lipo, šesno, misto. Nastalo je, znamo to svi, oko fabrike, oko "hraniteljice" koja nam je sve dala i koje se sve pitalo, no koje više nema! Valja nam početi raditi na onome što nam smeta, na onome što bi mogli. Postati. Biti. Živjeti. Neće to nitko drugi početi, niti učiniti za nas. Nitko nam ništa neće pokloniti. Pokrenimo se. Učinimo ovo naše mjesto boljim. Ugodnijim za življenje. Može se. Nemojte mi reć da se ne može. Neka nam blagdanski duh kojeg tražimo, ili pak izbjegavamo, osvjetli i pokaže pravi put.

Zar to nije smisao svega ovog čemu se ovih dana radujemo, što očekujemo i za čim žudimo?