Teologija, lijepo i umjetnost

kršćanska umjetnostKatolički bogoslovni fakultet Sveučilišta u Splitu organizira XVII. međunarodni teološki simpozij koji će se održati 20. i 21. listopada u velikoj dvorani Fakulteta (Zrinsko-Frankopanska 19) na temu "Teologija, lijepo i umjetnost". Kategorija lijepoga je oduvijek u svim religijama i u kršćanstvu bila usko povezana uz religiozni odnos i religijsko iskustvo. Lijepo je po sebi od davnina predstavljalo jednu pukotinu prema transcendenciji preko koje je čovjek mogao slutiti, prepoznati, stupati u kontakt s transcendentnim horizontom cjeline, odnosno s Bogom ili u politeizmu s bogovima ...

MEĐUNARODNI TEOLOŠKI SIMPOZIJ KBF-a U SPLITU

Teologija, lijepo i umjetnost

Piše: Silvana Burilović / NSM
Izvor: Nadbiskupija splitsko-makarska

Program simpozija započinje u četvrtak 20. listopada u 17 sati. Nakon riječi pozdrava organizatora u prigodi otvaranja simpozija, izlaganje na temu "Kako bi suvremena umjetnost mogla nadahnuti teologiju? Suvremeno razmišljanje o slikama kao mogućem izvoru teološkoga mišljenja" održat će prof. dr. Johannes Rauchenberger (Graz, Wien). Zatim će biti upriličeno predstavljanje zbornika radova prošlogodišnjeg simpozija "Fenomen savjesti", o kojemu će govoriti prof. dr. Mladen Parlov i Mirko Klarić.

U petak 21. listopada prvo predavanje u 8.30 sati imat će doc. dr. Ivica Žižić (Split) naslovljeno "Vjera i estetika u suvremenom kontekstu od postmodernog stanja do liturgijske obnove". Potom će o temi "Distinkcija sakralnog i religioznog u likovnoj umjetnosti" govoriti prof. dr. Ive Šimat Banov (Split). Nakon rasprave i kratke stanke u 10.50 sati prof. dr. Heinrich Pfeiffer (Rim) održat će izlaganje na temu "Temeljni pojmovi za određenje odnosa teologije i umjetnosti: ljepota, kreativnost, sveto, život i istina ilustrirani primjerima iz figurativne umjetnosti svih vremena", a doc. dr. Domagoj Runje (Split) govorit će o temi "Ljepota kao temeljna tema u Petoknjižju". Jutarnji dio završava raspravom koja traje do 12.30 sati.

Popodnevni program počinje u 15.30 sati predavanjem prof. dr. Thea Filipović (Zagreb) na temu "Otkrivati i naviještati ljepotu Evanđelja - Estetska dimenzija kateheze", a potom će o temi "Estetska kirurgija i etika" govoriti doc. dr. Šimun Bilokapić (Split). Nakon kratke stanke, u 17 sati uslijedit će dva izlaganja: Nada Babić i Zrinka Jelaska govorit će o temi "Približavanje Bogu razotkrivanjem jezika pjesme", a Enes Kišević (Zagreb) o temi "Metafora svijetla u islamskom i kršćanskom pjesništvu". Simpozij će u 19 sati zatvoriti dekan KBF-a u Splitu dr. Ante Vučković.

Kategorija lijepoga je oduvijek u svim religijama i u kršćanstvu bila usko povezana uz religiozni odnos i religijsko iskustvo. Lijepo je po sebi od davnina predstavljalo jednu pukotinu prema transcendenciji preko koje je čovjek mogao slutiti, prepoznati, stupati u kontakt s transcendentnim horizontom cjeline, odnosno s Bogom ili u politeizmu s bogovima. Stoga, nije čudno da su religije uvijek nastojale duhovno iskustvo, liturgijske čine, sakralni prostor i tekstove prožeti ljepotom.

kršćanstvoKršćanstvo u tomu ne zaostaje za drugim religijama. Ono je uvijek insistiralo na povezanosti Boga i ljepote, Crkve i ljepote, liturgije i ljepote, sakralne umjetnosti i ljepote. Cjelokupna povijest kršćanstva svjedoči o tomu kako je ljepota trajna dimenzija kršćanskoga iskustva i njegovih izraza. Nadalje, kršćanstvo je na svojim kulturnim, teološkim i duhovnim prostorima uvijek držalo, smatralo pa i živjelo dimenziju ljepote kao odraz Božje ljepote.

Nesavršena ljepota stvorenoga svijeta, ljudska kreacija i doživljavanje u kršćanstvu se dovodi u analošku vezu s Bogom. Zato teologija prepoznaje ljepotu kao jedan od atributa Božjega bića. Uz pomoć kategorije ljepote teologija i kršćanska duhovnost tumače ne samo stvaranje nego i opisuju novo stvaranje na razini čovjeka i budućega kozmosa. Kršćanstvo je, dakle, stvorenu ljepotu smatralo znakom koji upućuje na Božju ljepotu.

Isus Krist je za kršćanstvo također opisan kao izraz Božje ljepote, a ne samo svetosti. Naše suobličenje s Kristom je suobličenje s Božjom ljepotom, koja je izražena u Kristovoj ljepoti uvijek bila inspiracija za kršćansku umjetnost, odnosno za umjetničku kreaciju onih kršćana koji su pokušavali izraziti vlastito estetsko iskustvo Isusa Krista.

Umjetnost je, kao privilegirano mjesto izražavanja doživljaja Božje ljepote, bila viđena u Crkvi i kao važan instrument evangelizacije i kateheze. Oduvijek je bila usko povezana uz liturgiju, njene prostore i njenu simboličku strukturu. Kad se sve to ima u vidu, i još mnogo toga, razumljivo je da se osjeća potreba da se u ovom civiliziranom i crkvenom trenutku zastane i propita sadašnji odnos teologije, lijepoga i umjetnosti.

To je trinom koji je uvijek za crkvenu zajednicu bio važan, koji je prati i koji će je i u buduće umnogome određivati u njenom teološkom shvaćanju sebe, duhovnosti i slave Božje.

Povezani članci

Who's Online

We have 156 guests and no members online