Zanimljivosti..

Turistice nam odlaze nezadovolj(e)ne

Tko je uškopio dalmatinske galebove? - pita se Petar Hajdić u Slobodnoj gdje u razgovoru s novinarom konstatira da se bezvoljnost i besperspektivnost u hrvatskom društvu odražavaju i na tako naizgled beznačajne stvari kao što su turistice koje nezadovolj(e)ne odlaze kući nakon odmora na Jadranu. Danas muški, kaže Hajdić, sjede ispod tamarisa i igraju na karte, pokraj njih prolaze djevojke u toplesima, nitko se od kartaša i ne obazre na njih, a navečer govore da im je dosadno! Kad se sjetim kako smo mi živjeli za to ljeto i za te cure, za to veselje, moram se zapitati što je tim mladićima danas, zašto su tako pasivni i nezainteresirani? Kod naših muškaraca danas nema ni te elementarne inicijative, a muškarac bez inicijative nije privlačan nikomu. Opće je prihvaćeno tumačenje da muškarac traži, a žena bira ...

PETAR HAJDIĆ UPOZORAVA NA ŠTO SVE OSTAVLJA POSLJEDICE BEZVOLJNOST I BESPERSPEKTIVNOST U HRVATSKOM DRUŠTVU

Turistice nam odlaze nezadovolj(e)ne

Piše: Renato Baretić / Slobodna Dalmacija
Foto: Ante Čizmić / CROPIX

Petru Hajdiću, bivšem pomorcu, a potom dugogodišnjem referentu nabave u splitskom škveru, nedavno je u rubrici Tribina Slobodne Dalmacije objavljeno pismo pod naslovom Tko je uškopio dalmatinske galebove?”.

Svaka čast svim kolegama i svemu što su/smo napisali u isto vrijeme, ali sljedećih je nekoliko dana od svih članaka što smo ih objavili u “Slobodnoj” najkomentiranije bilo upravo to pismo čitatelja Hajdića.

U njemu je on, baratajući i znanstvenom terminologijom, pokušao dočarati kako se bezvoljnost i besperspektivnost u hrvatskom društvu odražavaju i na tako naizgled beznačajne stvari kao što su turistice koje nezadovolj(e)ne odlaze kući nakon odmora na Jadranu. Više nego dovoljno za kratak razgovor...

Obilazak plaža

Petar HajdićGospodine Hajdiću, odakle vam toliko sigurnosti u tvrdnji da gomila stranih turistica ovamo dolazi ponajprije s romantično-erotskim porivima?

- Za takav zaključak dovoljno je imati iskustvo moje i Mosorove generacije, iz vremena kad smo obilazili plaže, nudili se, bdjeli noćima i ispraćivali zadovoljne turistice.

Danas muški sjede ispod tamarisa i igraju na karte, pokraj njih prolaze djevojke u toplesima, nitko se od kartaša i ne obazre na njih, a navečer govore da im je dosadno! Kad se sjetim kako smo mi živjeli za to ljeto i za te cure, za to veselje, moram se zapitati što je tim mladićima danas, zašto su tako pasivni i nezainteresirani?

Možda su se promijenile ženske, a ne muški? Možda curama i damama više nije do onoga do čega je bilo njihovim mamama...

- Teško. Vremena se mijenjaju, ali ne i ljudska priroda. Barem ne tako brzo, kroz petnaestak ili dvadesetak godina. Govorim vam iz iskustva:

Što god da ponudite strankinji na odmoru, bilo kakav provod, pristat će. Kod naših muškaraca danas nema ni te elementarne inicijative, a muškarac bez inicijative nije privlačan nikomu. Opće je prihvaćeno tumačenje da muškarac traži, a žena bira.

Ako sam ispravno shvatio vaše pismo, za sve je kriva hrvatska varijanta tranzicije...

- Da. Kao što vjerojatno i sami znate, žene su muškima privlačne ponajprije zbog ljepote, a muškarc zbog osjećaja, ženskog, da uz njih ima perspektive za ugodan i siguran život.

Hrvatski muškarci danas oko sebe ne isijavaju taj dojam: do grla su u kreditima i dopuštenim minusima, svjesni da za tjedan dana mogu ostati bez posla, zabrinuti zbog mogućih posljedica i potpuno nezainteresirani za išta osim preživljavanja u granicama jedva dosegnutog standarda. Kakvu perspektivu nudi takav muškarac, kojim on to romantičnim potencijalom zrači?

Govore mi prijatelji iz Dubrovnika, gdje su od nekad nadaleko čuvene “galebarskeplejade aktivna ostala tek dvojica ili trojica, da im “posao” na domaćem terenu sve više preuzimaju - Česi! Hvataju strankinje, a bogme, počaste se i domaćima...

U Češkoj je privatizacija provedena neusporedivo pravednije nego kod nas, ulila se gomila investicijskoga kapitala, ljudi žive svakim danom sve bolje i normalno je da zrače sigurnošću, samopouzdanjem i mirnoćom. Zato im i ide. Odnosno - zato našima ne ide, jer je cijeli povratak u kapitalizam kod nas postavljen naopako i nakaradno.

Kakav god provod ponudili strankinji na odmoru, pristat će. Kod naših muškaraca danas nema ni te elementarne inicijative

Pa dobro, nismo baš svi tako utučeni...

- Nismo svi, naravno, imamo mi nekolicinu alfa-mužjaka, strahovito bogatih i sigurnih u svoju budućnost. Na primjer, evo, naš Munja (ime i prezime poznati redakciji) sigurno ima libido ka kunac ali, ponavljam, takvih je vrlo malo. Sve ostalo je neaktivna i neatraktivna masa zabrinutih.


Plemenita vještina

Galebarstvo se kao plemenita vještina u nas razvijalo paralelno s turizmom, a to je, znamo, bilo u doba socijalizma. Želite li možda reći da je prije bilo bolje?

- Gotovo ništa nije bilo bolje, ali ako se koncentriramo samo na ovu temu, ja sam tada znao da ću za dvije, tri, najviše pet godina, imati svoj stan i da ću fiću zamijeniti stojadinom. Znao sam da ću, ako se razbolim ili nastradam, isti čas dobiti besplatni tretman u dobroj bolnici. Bio sam siguran u to da za mene, samo ako pošteno radim svoj posao, ima budućnosti. Današnji hrvatski muškarac to nema, a znanstveno je dokazano da je razina svih hormona nužnih za našu temu osjetno niža u konstantno zabrinutih muškaraca.

Dobro, locirali ste i identificirali problem. Imate li sugestiju za njegovo rješavanje?

- Nemam rješenje ali imam potrebu nagovarati ljude da razmišljaju o tome što im se događa i da, kad shvate, pokušaju intervenirati u svoj život i natjerati te alfa-mužjake da se malo poštenije odnose prema nama ostalima i cijeloj državi. Nemam drugog načina za to nego pisati pisma novinama pa, tko zna, možda nekog od čitatelja uistinu pomaknem s mjesta.


Pisma s ‘magnetom’

Pisma sam počeo slati u novine kad mi je supruga rekla: “Dosta mi je više toga da vičeš na televizor i psuješ za vrijeme dnevnika. Promijeni nešto ako možeš, ili muči!” Neka su mi pisma objavljena tek nakon što bih ih po treći put poslao, svaki put u sve blažoj varijanti, ali nadam se da sam ipak, barem kod ponekog čitatelja, pobudio potrebu za razmišljanjem o pljački čije smo žrtve iz dana u dan, već osamnaest godina.

Svako pismo začinim nekim “magnetom”, kao sad galebovima, da bih čitatelja naveo na čitanje ostaloga. Prethodno sam, recimo, počeo pričom o tome kako je Roosevelt komunističkim metodama spasio kapitalizam: famozni New Deal po svim je značajkama čisti socijalistički projekt, a poslužio je, i to baš u vrijeme Staljina i Kominterne, za spas - kapitalizma.

Nekim takvim detaljem privučem pažnju da bih potom mogao plasirati ono što želim.


Škverani, uče li vam žene češki?

Kad već govorimo o muškarcima kao nuditeljima perspektive, hm, godinama radite u splitskom škveru...

- Da, i bojim se da smo ja i moji kolege među najbesperspektivnijim muškarcima u Hrvatskoj.

Drugim riječima - škverani, provjerite uče li vam možda supruge češki...

- Ima zacijelo i takvih slučajeva.

Povezani članci

Who's Online

We have 425 guests and one member online

  • admin