U četvrtak smo tiho, skoro neprimjetno, bez ikakve manifestacije, proslave, a ni tugovanja, u tišini zaborava obilježili 110. obljetnicu početka rada Tvornice u Dugom Ratu. 

Zbilo se to u subotu, 14. ožujka 1914. kada su prve četiri monofazne Bartolijeve peći od 2.400 kVA puštene u pogon u novoj tvornici u Duće polju. Elektičnu energiju osigurala je nova hidroelektrana "Kraljevac", prva hidrolektrana na Cetini, koja je koristila prirodni pad slapa Gubavica od 70 metara u Zadvarju za pogon dva generatora snage 16.000 kVA i za proizvodnju električne energije, a koja je puštena u rad u ožujku 1912. Istodobno sa gradnjom peći za proizvodnju kalcijeva karbida kapaciteta 10 tona u danu u Duće Polju građene su i tri peći belgijskog proizvođača Kherna za poizvodnju vapna, koji je bio osnovna sirovina za proizvodnju karbida, kapaciteta 11 tona dnevno kao i pogon za proizvodnju kalcijeva cijanamida, te dvije kolone za proizvodnju plinovitog dušika....

100 godina poslije, u petak, 14. ožujka 2014. u 18 sati u nekadažnjem kinu Dalmacija udruga "Tvornica" iz Dugog Rata priredila je izložbu fotografija iz raznih epoha Tvornice i našeg mjesta koje je izraslo poviše nje, te osoba, mahom radnika, naših sumještana..

106 godina poslije, u subotu, 14. ožujka 2020., zbog trenutne situacije sjedim doma uz laptop i čašu vina. Valja barenko prigodnim člankom obilježiti ovu obljetniciu kad su sve druge javne mogućnosti otkazane. Ali doma nemam s kime pošteno ni nazdraviti. Stari ćaća, jedan iz plejade umirovljenih i izraubovanih tvorničkih radnika, više ne pije ni bevandu... A bome nemam više ni kome nazdraviti. Tvornica "Dalmacija" Dugi Rat, ono što je ostalo "očerupano" od nje, već je odavno srušena, a na njenom stogodišnjem "landmarku" još se ni ne nazire njen turistički "nasljednik", najveća planirana brownfield investicija u ovom dijelu Hrvatske koja bi trebala pizati oko 250 milijuna eura. Nažalost, od tog famoznog "Korenat Point Resorta" još nema ništa (ali piše Frenki da bi se nešto valjda moglo pokreniti poslije 31.3.2020.). Živi bili pa vidjeli!  106. obljetnicu početka rada naše Tvornice u Dugom Ratu, sve manja grupa nostalgičnih Dugoraćana obilježiti će garant dočim ova nevolja od korone mine, u intimističkoj formi, u svojoj, privatnoj organizaciji, negdje put nekadašnjih Dućkih polja, u Bracere ili kod Ljube, uz okrepljujuću juhu od starog pivca, zavodnika koji je platio glavom, uz najcrnji rižot kojeg je Dalmacija vidjela, neizrecivo tužne bržole s antikoronskim povrćem, sjetne recitale i epitafe časnoj pokojnici i njenom fantomskom nasljedniku.

110 godina poslije, u četvrtak, 14. ožujka 2024., starog ćaće više nema, pridružio se i on kolegama iz ugasle Dolačke smjene koji sad garant feštaju, ponosni na ovu svečanu obljetnicu, zajedno negdje na nebesima, ja pak sjedim s prijateljima u jednoj dugoratskoj obiteljskoj konobi, dok na gradelama cvrče bržole, piletina iz Pivca i tužni čevapi, a da se nitko od uvijek gladnih nije ni sjetio ove značajne današnje obljetnice. Lipo smo pojili, još bolje popili (nagrađivano barique vino našeg domaćina!), pogledali pad Dinama u Grčkoj, i novi uzlet naših ponajboljih rukometaša u Njemačkoj, ovaj put pod vodstvom Mr. Dagura, a i Jadran je dobio Juga pa je sportski dio večeri prošao odlično (čisto onako da se zna, volio bih da je i Dinamo prošao, ali nije me nešto taklo što je izgubio). Ni 20-ak godina poslije smrti Tvornice na dugoračkom Sinaju ništa novo! Piramide šljake još postojano stoje i vrište da se uklone. Imaju čak i kupca, znači nestale bi skoro besplatno, ali ne može to tako... I jezero je još tu. Tik do mora. I još traje pravosudna trakavica, i još ništa od Dugog Rata v2, jer još se građevinska i druga bratija svađa i pogađa oko 30-ak tisuća kvadrata, jer lijepi je to komad atraktivnog terena na samoj obali oko kojeg igre i igrice još uvijek traju (jer gdje je priša?!), pa tko koga zajebe! Da ne bude zabune, u svakom slučaju mi smo ti koji će naposljetku izvući najkraću slamku. I biti zajebani u svakom slučaju. Da, u Dugom Ratu ništa nova! Eh da, i dalje kruže glasine o famozim investitorima, hotelima, resortima, novima plažama, welnesima i ostalim čudesima, o općinskim planovima u slučaju da im hdzdržava "preda na (samo)upravljanje" prostor u našem malom mistu, ali i one da će nam poduzetni Kriljani tu uvaliti svoju treću luku za parkirat brodiće - ali mi se najvjerojatnijim čini da će ovaj nerazvojni i glupi, užasni, status quo, na ovom ponajvećem brownfield području na srednjem Jadranu, potrajati barenko i do 120-e godišnjice. Naše Tvornice!

110. obljetnica početka rada Tvornice u Dugom Ratu

Piše: Mladen Banović

Za one koji žele znati više, Nenad Raos s instituta za medicinska istraživanja i medicinu rada iz Zagreba napisao je znanstveni rad na temu "Povijest proizvodnje kalcijeva karbida u Hrvatskoj (1897. – 1945.)" s kojim se možete upoznati na ovoj poveznici.

"Danas je kalcijev karbid, CaC2, sporedni produkt, no u prošlom je stoljeću bio glavni proizvod bazne kemijske industrije. U radu je prikazano njegovo otkriće, početak proizvodnje na prijelazu 19. u 20. stoljeće te primjene. Poseban je naglasak dan na povijest dviju hrvatskih tvornica za proizvodnju kalcijeva karbida i cijanamida, prve u Dugom Ratu pokraj Splita od 1914. do 1979. i druge, u Skradinu i Šibeniku, od 1897. do 1945. Ukazano je i na svjetske ekološke probleme proizvodnje kalcijeva karbida i drugih proizvoda dobivenih iz kalcijeva karbida, emisiju ugljikova dioksida te onečišćenje okoliša živom (masovno trovanje u zaljevu Minamata, Japan).", piše Raos u svom radu.


IZVOR:  Povijest proizvodnje kalcijeva karbida u Hrvatskoj (1897. – 1945.), Nenad Raos, Institut za medicinska istraživanja i medicinu rada, Zagreb.

PROČITAJTE VIŠE..