DUGI RAT

Badnjak u Dugom Ratu. Na plaži toplo i bez zimskih jaketa, a i more je još na podnošljivih 17 stupnjeva Celzija, hrabriji bi se komodno mogli i okupat. Ali prošla su nas ta luda vremena. Imenjak bi, da je s nama na dugoratskoj plaži u ovim  trenucima garant opet uskliknuo: "Ljudi moji, pa je li to moguće!". Prisutni pripadnik bankarskog lobby-ja rekao je gledajući ovu nestvarnu zimsku milinu "Ma tko ovo može platit...", pošteni član građevinske mafije u nevjerici je uspio samo izustiti "..ovakav suton možda moš pripiturat, ali ga ni Jerko Rošin ne može nacrtat!". "Je..", javio se sad propali informatičar, "..nema ovakvog adventa ni u Zagrebu, ma ni u Beču... a bome ni u Minhenu!". "Za ovo smo se mi borili.." - sjetno nadoda netipični uhljeb, tek friško zaposlen na tankim državnim jaslama. Badnjak na Dugoratskoj plaži. Dica pred plićakom. Iva i Roko bezbrižno guštaju u igri. Nedaleko od njih u barci morem klizi Kiki. Ide ućinit đir i garant vižitat vrše.. Nema ni sitniža za bacit na tavu, a kamoli za pomoć ulov izvuć na plažu. Svit šeta i prolazi. Ture dolaze. A mi sidimo uz čašice razgovora ugodnog. I guštamo.. Badnjak u Dugom Ratu.

Tekstić i foto: Mladen Banović