Umro je Predrag Matvejević

Predrag Matvejević, jedan od najvažnijih i najprevođenijih pisaca i publicista Balkana, ali i Europe, ali i istaknuti intelektualac, preminuo je u četvrtak oko 14 sati u Zagrebu, u 85. godini, nakon duge i teške bolesti. Bio je humanist, kozmopolit, poliglot i aktivist, posjećujući prosvjede do svoje kasne dobi, zalažući se uvijek za ljudska prava, mirotvorstvo i razum. Njegov 'Mediteranski brevijar' preveden je na brojne svjetske jezike, a šezdesetak uglednih talijanskih umjetnika potpisalo je prije godinu dana inicijativu da mu se dodijeli Nobelova nagrada za književnost upravo zbog 'Mediteranskog brevijara'. Među začetnicima te ideje bili su i glasoviti talijanski književnik Umberto Eco te Claudio Magris. 'Brevijar' je koncipiran kao otvorena knjiga o Mediteranu u kojoj se skladno spajaju znanje o moru, obalama i ljudima koje su taj ambijent i njegova povijest dubinski formirali te ‘mediteransko osjećanje svijeta’, osjećaj povezanosti i pripadanja jednom prostorno-kulturnom specifikumu. Predrag Matvejević je rođen u Mostaru 1932. godine, gdje je završio školu, pa zatim iz njega otišao trajno, da bi mu se često vraćao u tekstovima, intervjuima, fizički. Studirao je u Sarajevu, pa u Zagrebu, u kojem je živio i radio (predavao je francusku književnost) na Filozofskom fakultetu sve do 1991., kada je odlučio otići na nekoliko godina u Pariz, a potom u Rim. Matvejević je doktorirao na Sorbonni, na Trećemu pariškom sveučilištu (Nouvelle Sorbonne), predavao je slavenske književnosti od 1991. do 1994., a od 1994. do 2007. srpski i hrvatski jezik i srpsku i hrvatsku književnost na rimskom sveučilištu La Sapienza, primio je brojne počasne doktorate u Francuskoj, BiH, Italiji, počasni je doživotni potpredsjednik Međunarodnoga PEN kluba u Londonu i jedan od najprevođenijih hrvatskih autora u svijetu. Bez sumnje, karijera je to kakvu imaju samo rijetki. No Matvejević nije bio tek akademski karijerist, dapače suha znanost koja se perpetuira sama unutar sebe nije ga zanimala. Cijeli je njegov rad (knjige, tekstovi, javno djelovanje i izbori) dubinski određen impulsom da djeluje na stvarnost, na politiku i ‘živu’ kulturu, i angažira se kako bi i za druge i za sebe osvojio što više prostora slobode. Protestirao je podjednako protiv progona i srpskih, i hrvatskih, i slovenskih, i muslimanskih intelektualaca u bivšoj državi, braneći samo načelo slobode govora i pravo na različito mišljenje, i to dosljedno. Bio je otvorena duha i široke perspektive, spreman javno se angažirati, kritizirati vlast i ukazivati na društvene anomalije u prezentu. Zbog svega toga često je bio napadan, i od vlasti i od specifične intelektualne klike.

Izvori: Katarina Luketić / Tportal.hr, Hina

Who's Online

We have 205 guests and one member online

  • admin