DUGI RAT

Duje, pardon, Ante Vuković odlazi u Italiju. Mladi, osamnaestogodišnji vratar s Duća protekle dvije i pol sezone proveo je s Marinom Laušićem u Slaven Belupu, a prije tjedan dana je otišao na Apenine, u Pisu, gdje će trenirat s prvom momčadi talijanskog drugoligaša, a branit će za njihovu mladu momčad, tzv. Primaveru. Ante Vuković je ponikao u Dućama, a prve nogometne korake napravio je na kilometarskom pijesku dućkih plaža i u obližnjem Omišu, gdje je i danas aktivan njegov otac Duje, vratarska legenda s 47 godina na plećima i vratarskim rukavicama koje će se još načekati dok ne završe na klinu u konobi. Sritno Ante! A ako Pisi baš odmah treba i iskusni senior, siti se ćaće...

Jedan od najboljih, a po mnogima i najbolji nogometaš svih vremena Brazilac Edson Arantes do Nascimento, poznatiji kao Pele, umro je u četvrtak u 82. godini. - Pele je mrtav, ali Pele je besmrtan - mediji diljem svijeta slave legendarnog Brazilca. Slike nogometnog "Kralja" i komentari vrte se po televizijama diljem svijeta, preplavljuju društvene mreže, novinske naslovnice, pa i lokalne portale...
Prije nego što je Pele debitirao za reprezentaciju, Brazil nikada nije osvojio Svjetsko prvenstvo u nogometu, a do trenutka kad je otišao u mirovinu, osvojili su tri - više od bilo koje druge momčadi. Prvi naslov kao 17-godišnjak u Švedskoj 1958. postigavši na turniru šest golova, uključujući dva u finalu protiv Švedske, drugi je osvojio četiri godine kasnije u Čileu, iako je većinu turnira propustio zbog ozljede, a treći svjetski naslov u Meksiku 1970., kada je predvodio jednu od najboljih ekipa u povijesti nogometa. Vjerojatno je Peleov najveći doprinos i nogometu i Brazilu bio transformirati svoju neuspješnu naciju u nogometnu velesilu.
Pele je u svojoj karijeri igrao samo za Santos (od 1956. do 1974.), pretvorivši dotad mali klub u jedno od najpoznatijih nogometnih imena, te za New York Cosmos čiji je dres nosio dvije godine u društvu i nekolicine nogometaša s ovih prostora.
- "Kad se Pele opraštao od dresa svoga Brazila, kao trostruki prvak svijeta (1958., 1962. i 1970.) zaželio je da mu na veličanstveni oproštaj tog 18. srpnja 1971. dođe Jugoslavija. Bivša država, kao europski Brazilci, pri čemu su i Hrvati dakako davali svoj golemi obol. A te je godine Hajduk bio prvak... Baš kao što je sada Hrvatska eliminirala Brazil u Kataru, Peleov oproštaj obilježio je naš - Jurica Jerković. Pogodak što ga je Jerković zabio na Maracani u Rio de Janeiru za konačnih 2:2 u 70. minuti, jedan je od najljepših golova svih vremena, što su ih postigli majstori s ovih prostora. Pele je na kraju poklonio svoj dres Draganu Holceru. A Jerković je dobio dres Roberta Rivelina. Peleov dres godinama je kasnije krasio vitrinu u Splitu, u Holcerovu kafiću na dnu Pjace, osobito poznatom u ona doba kad je Holcer, a i on je pokojni, bio legenda i kapetan Hajduka. Protokom desetljeća prostor kafića se preuredio, a dresu se trag izgubio... Pele je bio O Rey, nogometni kralj, nije mu ni Jerković bio daleko... U Radunici su Jerkovića nacrtali kako drži Hajdukove pokale, a sa strane mu mali Pele i još manji Maradona, gledaju ga s divljenjem..." - piše Slobodna Dalmacija.
Od brazilskog nogometnog genija oprostio se i HNK Hajduk ...

Hrvatska je pobijedila Maroko s 2:1 i uzela svjetsku broncu. To joj je druga medalja zaredom na mundijalima i treća na šest svjetskih prvenstava, koliko ih je ukupno odigrala. Time je potvrdila da spada u samu elitu svjetskog nogometa, piše Vice Karin na stranicama portala Index.hr. Bila je ovo najbolja utakmica Hrvatske na turniru na kojem je imala velikih problema u igri u napadu i kreiranju šansi. Osim nekoliko kratkih perioda krize i zadnjih 10 minuta, Hrvatska je kontrolirala zbivanja na terenu, u posjedu je bila logično postavljena i lepršava te je s puno igrača dolazila naprijed. Da je bilo malo više koncentracije u završnici, mogla je zabiti i pokoji gol više. Ili da joj je sudac svirao jedan od najčišćih penala na čitavom Svjetskom prvenstvu. Od svih utakmica na turniru, izbornik Dalić je ovu najbolje pripremio kada je riječ o skautingu protivnika, a zamjene i rotacije odigrale su sjajnu utakmicu. Ispada da je u samo dvije utakmice ovog turnira Hrvatska odlučila ne biti Grčka i koristiti posjed za progresiju napada, a ne samo za umrtvljivanje utakmice, protiv Kanade i u utakmici za broncu. I odmah je pokazala koliko moćna može biti i koliko lijep nogomet može igrati. Sveukupno, rezultat je još jednom spektakularan.  Hrvatska je opet pokazala da je svjetska nogometna sila kojoj se divi cijeli svijet, a protiv Maroka su konačno vidjeli i koliko ofenzivnog talenta ima, usprkos podcjenivanju napadača iz HNL-a, čiji su igrači donijeli polufinale, a onda i broncu, što je veliki rezultat ove generacije čiji su ponajbolji članovi u stadiju zalaska karijere, ali nove, mlade snage su na ovom turniru pokazale da nema straha za budućnost hrvatskog nogometa.

Hrvatski nogometaši stigli su u nedjelju iz Katara u domovinu. Na Trgu bana Jelačića u metropoli dočekali su ih deseci tisuća navijača, pjesmom, bakljama, vatrometom i ovacijama, svi oduševljeni trećom osvojenom medaljom na svjetskim nogometnim prvenstvima. Nažalost tu su bili i iritirajući voditelji, no ništa nam ne može ove dane pokvarit...
- Hvala vam svima na prekrasnom dočeku i za svu ljubav i pažnju koje ste nam pružili proteklih mjesec dana. Nadam se da će mladi momci koji dolaze donijeti zlato lući u Hrvatsku jer stvarno imaju kvalitet i da ćemo za četiri godine slaviti na istom ovom mjestu - tim se riječima prisutnima obratio Marko Livaja.
Nakon Zagreba i Split se priprema za doček barenko dalmatinskog dijela reprezentacije, ako ne i cijele. Splitska gradska uprava planira doček na Rivi, pozornica će biti spremna za sutra, a hoće li se feštati u Splitu u ponedjeljak popodne ili najdalje u utorak, znat će uskoro, a ovisno o terminu dolaska, znat će se i raspored izvođača, planiran je Giuliano, ali sve ovisi kada je proslava. Na brcu u Kaštel Kambelovcu u ponedjeljak, 19. prosinca u 18 sati organiziran je doček kaštelanskih reprezentativaca Maria Pašalića i Marka Livaje.
A produži li Ivan Perišić s kolegama dalje prema kući, bit će veselo i u Omišu... možda i luđe nego 2018.

Argentina je prvak svijeta, a Lionel Messi najbolji igrač svih vremena. Tako bi se mogao sažeti rezultat finala Svjetskog prvenstva u Kataru, u kojem je Argentina pobijedila Francusku tek nakon boljeg izvođenja penala. Nakon 90 minuta bilo je 2:2, dok je u produžecima svaka reprezentacija postigla po jedan pogodak. U raspucavanju Argentinci su zabili sva četiri penala, dok je Francuska realizirala tek dva i Messi i ekipa su konačno mogli početi slaviti...
Momčad Lionela Scalonija bila je znatno bolja u prvom poluvremenu od Deschampsove ekipe, a za rani pritisak nagrađena je u 23. minuti. Di Maria je izborio kazneni udarac kojeg je u gol pretvorio Messi. Već u 36. minuti je bilo 2:0. Krasnu akciju započeo je Messi, Alvarez je dodavanjem izbacio Mac Allistera, koji je u punom sprintu krenuo prema golu. Odlično je proslijedio loptu do Di Marije, a on ju je mirno gurnuo pored Llorisa. Imala je Argentina potpunu kontrolu nad utakmicom i izgledalo je kao da je Francuzima potrebno pravo čudo da se vrate. A kako i bi kad nisu ni zapucali na gol u 80 minuta utakmice. A onda se dogodio penal za Francuze. Mbappe je bio siguran. Francuzi su proigrali na krilima tog gola i već dvije minute kasnije zabili za 2:2. Ovaj put su oni odigrali odličnu akciju. Nakon duplog pasa Thuram je glavom gurnuo loptu prema Mbappeu, a on ju je odmah zahvatio iz poluvoleja i matirao Martineza. 2 gola u 2 minute. Francuska je opet u igri. Luda utakmica.. a tek produžeci, opet dva gola, po jedan na svakoj strani, niz obostrano propuštenih velikih prilika za pobjedu i lutrija penala u kojoj su danas bili bolji Argentinci. Trofej im je očito doista "bio zapisan u zvijezdama", kako je rekao Ibrahimović.