Čikina top lista: Najbolji albumi u 2016.
- Details
- Rubrika: Glazba
- Datum: 22 Prosinac 2016
Prosinac je. Onaj prekrasni zimski mjesec u kojem cilo misto vonja po bakalaru, svi su izlozi okićeni, a Whamov 'Last Christmast' ste prisiljeni poslušati barem jedno deset tisuća puta dnevno. Najprije u nekom od splitskih trgovačkih centara dok gurate shopping kolica za vašom dragom koja ih puni ko da joj je Donald Trump ćaća. Nakon toga i na radiju, i to u vašem vlastitom autu. Pa zatim i na benzinskoj postaji gdje ste pri povratku doma stali natočit gorivo. A onda i u samoposluzi u koju ste morali svratili po još dvije-tri sitnice koje je vaša bolja polovica nekim čudom ipak zaboravila kupiti u Splitu. Sad već pomalo štufi i shoppinga i gužvi i Whama odnesete te puste vrećice, kutije i kojekakve gluposti doma, odlučite se nagradit jednim na arktičke temperatura ohlađenim pivom, gotovo da dotrčite do vaše omiljene birtije, naručite taj ječmeni nektar, otpijete prvi guc, odahnete, krenete da ćete povući još jedan, a bircom se prolomi – pogodite šta? Whamov 'Last Christmas'. E, to je ona točka kad odustajte od daljnjeg nerviranja. Nema se smisla ljutit. Pa prosinac je. Vrijeme je veselja, darivanja, bakalara, petardi i, khm, Whamovog "Last Christmasa". No, to ipak ne znači da cijele blagdane morate slušat Georgea Michaela i onog njegova manje poznatog priku čijeg se imena vjerojatno ni sam George više ne može sjetit. Možete primjerice naložiti neku od ploče sa naše top 10 (odnosno jedanaest – objasniti ćemo vam kasnije) ljestvice najboljih albuma u 2016. koju vam dajemo u nastavku. Možda na njoj pronađete i štagod za sebe. Ili barem za vašu dragu..
NAJBOLJI ALBUMI U 2016.
Preslušao, izabrao i zapisao: Ante Čikotić Čiko
10. Beyonce: "Lemonade"
Da je vrag odnija šalu, Beyonce je vjerojatno skontala nakon što je primijetila da se u zadnje vrijeme puno više piše o guzi Nicki Minaj, nego li o njenoj vlastitoj. A da bi priča bila još i gora, Nicki Minaj nije jedina. Uz nju su gura cijela plejada silikonom i botoksom napucanih "pevaljki" koje manjak vlastita talenta spretno kompenziraju obilatom količinom šminke i napadno istaknutim tjelesnim atributima.
Za sraz sa takvom konkurencijom štikle i korzet više nisu dovoljni, pa se "kraljica Bey" ovaj put odlučila prezentirat i kao ozbiljna autorica, čak štoviše umjetnica, što joj je na vizualnom albumu "Lemonade", uz nesebičnu pomoć slavnih gostiju poput Jack Whitea i Kendricka Lamara, u potpunosti i uspjelo.
09. Sia: "This Is Acting"
"This Is Acting" je ustvari Siin prkosno izbačen srednji prst namijenjen svim onim slavnim izvođačicama u rasponu od Rihanne, preko Beyonce, pa sve do Adele, koje su odbile materijale što im ih je ona ponudila.
Naime, upravo je od tih pjesama sačinjen gotovo cijeli album koji je u godini na izmaku postao globalni hit, promoviravši pri tom Siu u glazbenu megazvijezdu u rangu onih što su joj na početku balade odbili sve te sjajne, poput ospica zarazne pjesme.
08. Airbourne: "Breakin' Outta Hell"
Bučni, prljavi i zli - AC/DC verzija 2.0 i na svojoj novoj ploči zvuče i izgledaju upravo onako kako pravi rock and roll treba zvučati i izgledati.
Čak i malo opakije.
07. Kings Of Leon: "WALLS"
Od southern rocka za seoske zabave, pa sve do U2-ovog stadionskog "larger than life" zvuka, Kings Of Leon su prošli cijeli put. I uz to još obilato profitirali. Pa zašto bi onda mijenjali momčad koja pobjeđuje?
Stoga i ne iznenađuje što im i friški album "WALLS" zvuči kao najbolji U2 album kojeg U2 nisu snimili, ali bi zato Coldplay i život dali da oni jesu.
06. Nick Cave & The Bad Seeds: "Skeleton Tree"
Nick Cave je "Skeleton Tree" snimao i stvarao shrvan tragičnom smrću svog sina, tako da je ova ploča vjerojatno najtužnija u njegovom ukupnom - i inače poprilično mračnom i sumornom - opusu. No, kao i uvijek, velika bol rađa veliku umjetnost.
Vjerojatno upravo u tom klišeju leži tajna sve te tužne ljepote ove besprijekorne ploče.
05. Michael Kiwanuka: "Love & Hate"
Da dobar blues i soul nužno ne moraju biti retro, na ovoj su svojoj suradnji urbi et orbi dokazali Michael Kiwanuka i producent mu Danger Mouse. Kantautor Kiwanuka doduše uistinu je u miks donio gomilu retro nasljeđa, ali je zato Danger Mouse sve to vizionarski digao na jednu novu, futurističku razinu, tako da se na "Love & Hate" u isto vrijeme zrcale kako povijest afroameričke glazbe, tako i njena bliska budućnost.
04. The Cadillac Three: "Bury Me in My Boots"
Gov't Mule, nakon njih The Drive-By Truckers, a onda i Blackberry Smoke – ma ne prođe ni jedna godina a da američki mediji ne pronađu neke friške čupave i bradate face koje će za tu sezonu proglasiti novim Lynyrd Skynyrdima ili Allman Brothersima.
Ove je godine tako ta titula rezervirana za The Cadillac Three. No ne bez razloga, čak štoviše – u potpunosti zasluženo, s obzirom da se ovaj odmetnički nešvilski trio sa svojom mješavinom tradicionalnog country senzibiliteta i paprenog hard rocka može bez po muke nositi čak i sa teretom komparacije sa takvim velikanima kao što su to bili Skynyrdi i Allman Brothersi.
03. Maren Morris: "Hero"
A kad smo već kod countryja, nije tajna da posljednjih godina najbolje pop albume snimaju upravo country izvođači. Tako je i iznimno talentirana kantautorica Maren Morris snimila ovaj pop-country biser koji uspijeva u nemogućem – svidjeti se kako široj, nezahtjevnoj publici, tako i vječno nadr**noj glazbenoj kritici.
02. Leonard Cohen: "You Want It Darker" / David Bowie: "Blackstar"
Evo i objašnjenja za onih 11 albuma na top ten ljestvici iz uvoda ove naše priče. Naime, unatoč potpuno različitim glazbenim i izvođačkim senzibilitetima Cohena i Bowiea, njihove smo aktualne ploče prezentirati i rangirati ruku pod ruku, zajedno, i to iz razloga što i "Blackstar" i "You Want It Darker" u svoj svojoj glazbenoj ljepoti ustvari funkcioniraju i kao savršen epitaf njihovim autorima koji su tragičnom igrom sudbine preminuli neposredno nakon što su im ti posljednji albumi ugledali svijetlo dana.
01. Dierks Bentley: "Black"
Premda će "Black" vjerojatno u glazbenoj povijesti ostati zapamćen kao "onaj album sa ona četiri ludilo spota", on sadrži još i cijeli niz uspjelih momenata uz te četiri sjajne pjesme za koje su i snimljeni gore spomenuti i jedan sa drugim povezani kratkometražni biseri.
Ploča je to na kojoj je Bentley konačno odrastao, uozbiljio se i krenuo nekim novim glazbenim trasama za koje će biti zanimljivo vidjeti kamo će ga odvesti.