DUGI RAT

Na ovoljetnom Almissa Open Artu, festivalu suvremene umjetosti, upriličeno je trinaest performansa, događaja, hepeninga, u kojemu su sudjelovali neki od čuvenih hrvatskih umjetnika. Građani su reagirali, nasrtali su na umjetnička djela, uništavali ih, ili bi, pogrešno (ili ispravno?) shvativši stvar, umjetničko djelo gnjevno odnosili i ostavljali ispred gradonačelnikovih vrata. U svakom slučaju, bio je to neki lijep i dvostruko efektan, uzbudljiv i značajan događaj u Omišu: publici se nešto događalo, te je publika i reagirala, a sami umjetnici su, kao malo kad i malo gdje, bili u prilici da se poigraju reakcijama ljudi i pragom njihova razumijevanja. Te, samim tim, i pragom tolerancije.
U zemlji u kojoj bi postojale ozbiljne novine, ili u kojoj bi javna televizija doista imala relevantan kulturni kanal ili barem program iz kulture, danima bismo se bavili zbivanjima na Almissa Open Artu. Ali kako ozbiljnih novina nema, te je na nama da ih zamjenjujemo, a kulturni sadržaji HRT-a spoj su korupcije, indolencije i nekompetentnosti, tako za Almissa Opet Art nitko ne bi ni čuo da se nije dogodilo ovo: ljubitelj umjetnosti, kolekcionar i entuzijast, a ustvari suvremeni umjetnik Anand Štambuk naumio je na Almissa Open Artu izložiti dvojezičnu ploču s natpisom: “Kad se Srbin i Hrvat slože, i olovo plivat može”. Riječ je o reinterpretaciji stare srpskohrvatske osmeračke budnice, koja se krajem devetnaestog i početkom dvadesetog stoljeća počesto znala naći u zaglavljima protuhabsburških novina, da bi 2022. na Poljičkom trgu u Omišu u reakciji jednog posjetitelja završila razbijena i bačena u smeće, uz poruku neka “ćirilicu drže s druge strane Drine”. O čemu god da se radi, stvorena je javna reakcija, djelo je dovršilo samo sebe, piše Miljenko Jergović na stranicama portala 24sata.