DUGI RAT

Tribala je to biti prava prvomajska fešta! Tribala se okupiti probrana ekipa, sve marendaši od formata, za radnog vremena marljivi radnici, barenko ova polovica koja još imaju sriću iz dana u dan odlaziti u Split na posao i vraćati se zadovoljni predvečer doma, svom malom mjestu koje se užasava i zalaska sunca, a kamoli neće zbog onih ugaslih tisuću i kusur radnih mjesta. Ali eto, život ide dalje, nema druge nego i dalje radit, samo negdje malo dalje od doma, kad je već tako ispalo. Radna svakodnevnica, dikod koja fatureta, dikod koja večerica, fešta, dok se još i to smije..  A najslađe se bilo okupit oko prvomajske marende.. Fotografiranje prazničke marende je ukazom Predsjednika bilo najstrožije zabranjeno. Ne triba još uz ovakvo piskaranje i nepriličnu prvomajsku temu za ova zajebana vremena, fotografijama nesretnih papkara i onoga što je od njih nakon druženja ostalo, zafrkavati ostatke ostataka nekadašnje radničke klase i poštene inteligencije mahom osuđene na tripice i prvomajski fažol. Tako je skoro otpao, do odlučne uneredničke odlučne intervencije, i planirani radni naslov članka: "Pola na lešo, pola pečeno - (ne)rasičeno!" koji najbolje opisuje svojedobna prvomajska zbivanja u konobama naše bolje radne prošlosti. No ništa zato. Ništa ne može izbrisati sijećanje na osmosatna druženja radničke klase i poštene inteligencije uz nadničarske priče iz nekih boljih, davnih vremena, spomen na radne drugove i drugarice između par slasnih zalogaja, uspomene na ratne drugove iz posljednjeg rata između par dugih gutljaja, evociranje uspomena na legendarne utakmice u Vili i na Oriju između sljedova lipih bokuna, sve to zaliveno jedva prigušenim emocijama i solidnom litražom jeftino nabavljene imotske Kujundžuše... sve je to prošlo i uvijek prolazi u trenu, kao ovih zadnjih 20-ak godina.. Stigli ujutro, završili prazničku smjenu tek prid večer, neki krenuli potom na plažu pozdraviti Sunce, kad već nije zdravo već otvoriti i sezonu kupanja, pa potom završili na slatkom after-partiju uz palačinke i blagdanski nogomet na Sportklubu.. Što izdvojiti od nekadašnjih prvih prvomajskih delicija? Juhu? Lešo janjetinu? Pečeno? Slatko? Vino? Palačinke? Ne znam, grij bi veliki bio sad i ovdje to nekako za masmedije rangirat, ali dolče garbo a'la Slobo, sakrij se malo u stranu Rino, ajme kad se sitim..., bio je to pravi praznik razmaženim nepcima! Ponovilo se...
Ali ove godine neće! Možda za koji dan u nekom drugom obliku i kao dio slijeda nekog drugog menija, no po prvi put nakon dugo vremena Praznik rada slavim.. postom i nemrsom! Ništa od prvomajske marende za mene! Uspješno sam izbjegao i baš sve krizme danas u Dugom Ratu.