Poljičkim stazama do napuštenog eko-etno sela Ume

“Etno-eko selo” Ume priča je o davno zaboravljenom vremenu. Iako je proces obnove napuštenih starih kuća tek u početnoj fazi, svatko tko posjeti napušteni tugarski zaselak Ume može vidjeti da su turistički potencijali Poljica “beskonačni”.
Etno-eko sela odražavaju dalmatinsku pučku kulturu i graditeljske običaje. Sela su to koja su nastajala stoljećima, građena u skladu s prirodnim zakonitostima svoga kraja, i to je upravo ono što nude današnjim gostima – povratak prirodi obogaćenoj kulturnom tradicijom. Ume krasi i obnovljena crkvica svetog Ante koja datira iz 17. stoljeća.
Ispod samog zaseoka Ume nalazi se ogromna površina kamenom ograđenih međa koje su danas potpuno zarasle u šumu i makiju. Priča kao i drugdje u Dalmaciji, poljoprivreda je gotovo pala u zaborav, uz Bogom danu klimu i podneblje, uvozimo sve što se uvesti da. U gornjem dijelu sela nalazi se velika livada idealna za izletnike, a na njoj se može sjesti na postavljenom stolu i klupama. Od Uma markirana planinarska staza vodi preko prijevoja Ostrog u staro selo Jesenice. Malo iznad Jesenica je živopisni zaselak Zeljevići...
U fotoreportaži Rade Popadića, urednika portala DalmacijaDanas, osim sela Ume možete vidjeti i prizore snimljene s vrha Mošnice (Poljičke planine), crkvicu Sv. Jure na Gradcu kod Gata kao i kanjon Cetine i kip Mile Gojsalić.
 
Upravo bi tako naši pređi, Poljičani poštovani, jedni drugima čestitali Badnju večer i Božić, a kako su se pripremali za ovaj najveći i najveseliji blagdan u godini, kako su se družili i proslavljali, pročitajte u nastavku iz pera našeg velikog poljičkog etnografa, prosvjetitelja, dobrotvora, političara i svećenika Frane Ivaniševića rođenoga u Jesenicama 1. siječnja 1863. koji je život i običaje Poljičana zabilježio u svojoj nenadmašnoj etnomonografiji "Poljica – narodni život i običaji“ iz koje (s stranica Poljica.hr) prenosimo prigodni ulomak "Svetkovine čitavoga kraja"...
 

Kulturocid na Cetini i nebriga struke

Evo nove devastacije na Cetini. Nekome je palo na pamet napraviti još stariji Pločasti most (most na Cetini kod Vrlike) i to od bračkog kamena, grublje štokovanog, jer ovaj srednjovjekovni je realno.. star. Pa ulanjaju stećke i stavljaju novi kamen?! Ma tko bi se tome dosjetio? Možda tek neki "snalažljivi" izvođač radova na spomeniku kulture i šibenska konzervatorska "struka" koja je devastaciju odobrila.
Stari Pločasti most preko Cetine jedna je od znamenitosti Vrličkoga kraja. Preko njega se generacijama preko Cetine prelazilo. Generacijama, jer most je tu od 15 stoljeća, piše Slobodna Dalmacija. Tada su, vjeruju povjesničari, s groblja nedaleko zaseoka Vranješi – doneseni stećci, kameni nadgrobni spomenici. Vrijedne ruke neimara su ih poredale, premostile rijeku na jedinstven način. Složen je Pločasti most od srednjovjekovnih kamenih megalita - stećaka koji su izvorno korišteni kao nadgrobni spomenici. U blizini je taj prijelaz mnogih arheoloških lokaliteta...
 

Romantika u Saloni

U tijeku je manifestacija “Romantika u Saloni". Organizatori manifestacije, TZ Solin, Grad Solin i Arheološki muzej u Splitu, uz besplatni ulaz za posjetitelje večeri u Saloni organiziraju i besplatni razgled Salone u dva termina u 19 i 20 sati. Prva od četiri večeri manifestacije pod naziv om“Antički kutak ljepote” održala se prošle subotue u vrtu Tusculuma u Saloni. U sklopu večeri priređena je i izložba rimskih naušnica “Aurum Salonitanum”, autorice Eme Višić-Ljubić, više kustosice Priručne zbirke i lokaliteta Salona Arheološkog muzeja u Splitu.
U petak, 17. srpnja s početkom u 21 sat održati će se radionica antičkih mozaika. Radionica će se održati u Vrtu Tusculum u Saloni. Nakon antičke radionice slijedi 7. kolovoza Antički sajam koji će se tradicionalno održati u samom centru grada na malom Glorijetu. Za kraj manifestacije Romantika TZ Solin u Vrtu Tusculum 21. kolovoza priprema antičke igre.
 

Ivanjska večer na plaži u Dugom Ratu

Bolje da nestane sela nego običaja.
S tom mišlju i unatoč neprilikama s koronom i našim političarima (hoću-neću u samoizolaciju. Ma mrš!) i našim generalima poslije teniske bitke u Zadru, koji se sada iščuđavaju epilogu i likuju u svih 16 po medijima i društvenim mrežama, te nabacaju kante i kante medijskih govana na jednu lijepu i plemenitu, humanitarnu inicijativu naših i susjednih sportaša, koja je, nažalost, u samoj završnici neslavno propala zahvaljujući ponajprije nedoras..sigurnim organizatorima koji su skinuli gaće pred turističko-predizbornim PR-om vladajućih i njihovih Stožerlija, te jednom neodgovornom sportašu koji je zatajio da se ne ćuti dobro... u utorak, 23. lipnja, večer uoči blagdana svetog Ivana Krstitelja, na dugoratskoj plaži od 20 sati ispred popularnog kafića okupili su se lokalni entuzijasti i članovi dugoratske udruge "Tvornica" koji su pokušali odgovorno skrenuti malo pozornosti i na našu lijepu narodnu tradiciju i bogatstvo starih staroslavenskih običaja, kroz prigodno paljenje baklji na dugoratskoj plaži, koje su trebale simbolizirati Ivanjske cvitnjake, svitnjake, krijesova, vatre, koje se uoči blagdana Svetog Ivana Krstitelja običavalo paliti na gumnima drevne Poljičke kneževine i drugdje diljem naše domovine.
U sumrak su tako "Tvorničari" upalili stare, visoke peći..., pardon  nekoliko baklji postavljenih na rub dugoratske plaže, nazdravili lipo starim (i novim) prijateljstvima i još starijim običajima, te krenuli, poput svojih prekomorskih susjeda, u razgovor ugodni s pogledom na more i velike krijesove, vatru koja je na Malom Ratu lipo plamtila da su i Supetrani mogli sinoć, a kamoli na Dugoraćani, uživati u pogledu na Malorački svitnjak, a kasnije nakon što je skoro dogorio - i na dječicu kako ga umješno preskaču bez lomova donjih ekstremiteta i odlaska na Firule...
Bolje da nestane sela nego običaja.
 

Običaji svitnjaka u Poljicima

Pripreme vezane za blagdan rođenja Sv. Ivana Krstitelja (slavi se 24. lipnja) koji je u narodu također poznat kao Sv. Ivan Svitnjak započinju i do tjedan dana prije samog blagdana. Te pripreme su nekada bile izražajnije i prepune motiva staroslavenske mitologije koji su ujedno bili vezani uz zimski i ljetni suncostaj te proljetnu i jesensku ravnodnevicu kao i za žetvene običaje te početak ljeta, a 24. lipnja je ujedno i (gotovo) najduži dan u godini. Kako su se za blagdan rođenja Sv. Ivana Krstitelja pripremali žitelji Gornjih Poljica, prenosimo s strabica portala Dalmacija Danas u članku Gorana Mikasa, autora, ethno-glazbenika, istraživača gornjopoljičke tradicije, koji je rad pretvorio u predavanje uz potporu udruge Val Kulture i Lidije Bajuk..
 
U vremenu modernizacije u urbanog načina života često zaboravimo tko smo i odakle potječemo, no postoje pojedinci i udruge koje ne dopuštaju da neka davna vremena padnu u zaborav. Scene gornjopoljičkih nošnji, stari zanati i ljudi koji još brane svoju tradiciju, epilog su nastavka projekta očuvanja poljičkog identiteta Poljičana u suradnji s zagrebačkom udrugom Val Kulture, o čemu smo već pisali na ovim stranicama, a projektu se priključila i udruga "Tvornica" iz Dugog Rata.
Duh nekog minulog vremena na kratko je oživio u malenom gornjopoljičkom zaseoku Vela Njiva (Srijane) u projektu fotografiranja već pomalo zaboravljenih radnji sa starinskim artefaktima u živopisnim svečanim gornjopoljičkim nošnjama. Za ostvarenje i realizaciju ovog dijela projekta zaslužni su Ivan Batarelo iz Vele Njive i njegova djevojka Katija Sičić, a sve je to fotografijom je ovjekovječio fotograf Tino Goleš...
 

Poštanska marka u čast sv.Jeronimu

Hrvatska pošta pustila je u optjecaj novu prigodnu poštansku marku "1600. obljetnica smrti svetog Jeronima", prevoditelja Biblije, dalmatinskog zaštitnika i crkvenog naučitelja, što je najviši mogući status u Katoličkoj Crkvi. Bez njegova prijevoda Biblije na latinski, koji je Sveto pismo učinio široko dostupnim, teško bi bilo zamisliti povijest europske kulture i civilizacije. Kao jedan od najobrazovanijih i najslavnijih ljudi svoga vremena bio je prkosne naravi i nemirna života. Pripisuje mu se glasovita rečenica: "Parce mihi, Domine, quia dalmata sum" ("Oprosti mi, Gospodine, jer sam Dalmatinac"). Još za života postao je mit i legenda.
Motiv prikazan na poštanskoj marki je sveti Jeronim sa slike autora Jacopa Tintoretta iz 16. stoljeća, koja se nalazi na oltarnoj pali u župnoj crkvi svetog Marka Evanđelista u Korčuli. Autorica marke je Sabina Rešić, dizajnerica iz Zagreba, a autor fotografije Goran Tomljenović. Nominalna vrijednost marke je 10 kuna, naklada marke 100.000 primjeraka, a otisnuta je u arku od 12 maraka, piše Slobodna Dalmacija.
 

Ljepota svečanih gornjopoljičkih nošnji

Poljičani iz Vele Njive i udruga Val kulture pokušavaju u ovom nevremenu, kada često zaboravimo tko smo, što smo i odakle potječemo, oživjeti duh vremena drevnih Poljica. Najnovija akcija u tom smjeru projekt je fotografiranja pomalo zaboravljenih poljičkih radnji sa starinskim artefaktima i Poljičanki i Poljičana u živopisnim svečanim gornjopoljičkim nošnjama.
– Projekt je zapravo nastojanje udruge Val Kulture da se sačuva od zaborava način života u Gornjim Poljicima i navodno smo prvi koji su radili nešto ovakvo na tom području pa se iskreno nadam kako će se u bud9uće probuditi veći interes za očuvanje bogate Poljičke tradicije. U planu nam je također raditi i izložbu na ovu temu a nastojimo i pokrenuti inicijativu za otvaranje muzeja na području Gornjih Poljica koji bi itekako bio zanimljiv – rekao je predsjednik udruge Val Kulture Ivor Zidarić.
Za ostvarenje i realizaciju ovog projekta najzaslužnije su dvije sestre koje potječu iz Vele Njive (Srijane), Ivona i Karla Pavić. One su za ovu prigodu odjenule gornjopoljičke ženske nošnje te prikazale kako se nekada odijevala "jenga" te nosila voda u vučji i još niz drugih radnji. Spomenimo i vještog fotografa Tina Goleša uz modele zaslužnog za ove lijepe fotografije.
– Bila nam je prava čast i ponos što smo upravo mi mogle odijenuti ove tradicionalne nošnje i tako prezentirati kraj iz kojeg dolazimo – kazale su mlade Poljičanke iz Vele Njive. Njima se pridružio i Goran Mikas, dugoračanima dobro poznati glazbenik na tradicijskim glazbalima i promotor Poljičke historiografije, također iz Vele Njive, koji je odjenuo mušku svečanu svatovsku nošnju, a koji s bendom Plet uskoro priprema i prvi nosač zvuka s gornjopoljičkim tradicijskim napjevima...
 

Za Križen

U Velikom smo tjednu koji prethodi Uskrsu, kada posebno obilježavamo Sveto trodnevlje: Veliki četvrtak, Veliki petak i Veliku subotu. Po Dalmaciji su uobičajene brojne procesije što svečano obilježavaju događaje koji se svetkuju. Jedna se ipak ističe – hvarska procesija "Za križen". Tradicija procesije Za Križen održava se na otoku oko 500 godina, a prvi pisani dokument koji spominje procesiju datira još iz 1658. Hvarska procesija uvrštena na reprezentativnu UNESCO listu nematerijalne kulturne baštine svijeta. U organizaciji procesije ne sudjeluje službena crkva, nego sami mještani-vjernici. Nekada su ih organizirale bratovštine iz čijih redova bi se birale i križonoše.
Ove godine zbog pandemije koronavirusa u cijelom svijetu odgođeni su mnogi vjernički obredi Velikog trodnevlja, pa i same proslave Uskrsa. Ipak, jedna procesija će se održati. Upravo ova na Hvaru, koja već pet stoljeća prkosi svim pošastima, ratovima i nedaćama, a odoljela je i strogoći Stožera.. U procesiji koja obično okuplja tisuće vjernika na svom 25 kilometara dugom putu, ove će godine hodati tek nekoliko ljudi iz svakoga mjesta, predvođenih križonošom, pišu iz Etnografskog muzeja u Splitu...