Etički Turizam – odmor za izdržljive altruiste
- Details
- Rubrika: Turistička Ponuda
- Datum: 20 Ozujak 2008


ETIČKI TURIZAM
Dosad se kontakt između domaćih i gostiju svodio na trgovinu. Kod etičkog turizma turist se pretvara u gosta koji živi u lokalnoj zajednici
Izvor: Poduzetnički portal
Foto: Frane Bebić i Boris Teskera
Dosad se kontakt između domaćih i gostiju svodio na trgovinu. Kod etičkog turizma turist se pretvara u gosta koji živi u lokalnoj zajednici. Za razliku od klasičnog turizma, gdje sjevernjaci nerazvijenim zemljama donose svoje običaje, u etičkom turizmu gosti uče od stranaca.
Novi tip turizma više nije susret bogatih i siromašnih nego susret kultura koje se nastoje što bolje upoznati. Štoviše, sljedbenici etičkog turizma ne upoznaju se tek prvog dana putovanja, nego to učine mjesec dana ranije, a vrijeme do polaska koriste za što podrobnije informiranje o zemlji u koju putuju.
Pobornici etičkog turizma dolaze u malim skupinama, do desetak članova, kako ne bi previše opteretili svoje privremeno boravište. Takvi gosti žele vidjeti kako njihovi domaćini uistinu žive, ali im nastoje i pomoći.
Zahvaljujući nevladinim organizacijama (NVO) specijaliziranim za etički turizam, kao što je primjerice francuski "Turizam i solidarni razvoj", između šest i trideset posto novca plaćenog za aranžman ostaje u rukama lokalne zajednice, koja umjesto u velebne hotele ulaže u razvoj infrastrukutre, školstva, zdravstva.
Pojednostavljeno rečeno, u ovom slučaju cilj nije razvoj turizma pod svaku cijenu, nego turizam služi za razvoj lokalne zajednice
Prema podacima francuske turističke zajednice, između pet i deset posto tamošnjih turista želi vidjeti stvaran život u zemljama koje posjećuju, a stalo im je i do toga da novac koji ostavljaju bude pravednije raspoređen.
U posljednje vrijeme mladi sjevernjaci sve češće odmor provode ne samo izvan velikih hotela, nego i izvan velikih gradova, u što je moguće većoj zabiti. Kada etički turist, primjerice, putuje u Indoneziju, ne odlazi na razvikani Bali, kojim vladaju nabildani surferi, nego se povlači u unutrašnjost nekog od tisuću otočića.
Destinacije poput Siberuta, doduše, ne zvuče toliko dobro poput razvikanih odmarališta. Tamo nema svjetske šminke, gosti se druže s plemenom Mentawais, urođenicima koje je 20. stoljeće samo okrznulo. Drugi ekoturisti pak odlaze u Mali, Gabon ili Patagoniju, gdje također žive kod domorodaca, uče se njihovoj kulturi i običajima.
Organizacije specijalizirane za etički turizam najčešće nude putovanje u Afriku. Primjerice, u Mali, uz rijeku Niger, gdje se prihodom od turizma otvaraju škole. Program etičkog turizma razvijen je i u ostalim saharskim zemljama gdje žive nomadski Tuarezi – uz Mali, to su Alžir, Maroko i Niger.
Francuska organizacija Croq`Nature organizira kroz sve te zemlje ekspedicije na devama koje vode Tuarezi. Tamo se spava pod vedrim nebom, domaćini goste uče osnovama svoje umjetnosti i glazbe. Zauzvrat, dobivaju novac za otvaranje dispanzera i kopanje bunara.
U Senegalu se nudi odlazak u N`Dangane, selo južno od Dakara gdje stranci prolaze tečaj sviranja udaraljki, potom osnove tradicionalne medicine, a najradoznaliji mogu posjetiti i vračeve.
Dobivenim novcem uglavnom se financira školstvo. Dio prihoda se iz zadružne kase nudi lokalnom stanovništvu, kao dodjela malih kredita najsiromašnijim obiteljima.
U ruralnim djelovima Burkine Faso seljaci koji su ugostili turiste dobiveni su novac uložili u zdravstvo i obrazovanje, nekoliko je sela proteklih pet godina zaradilo 112.000 eura, pa organizacija "Turizam i solidarni razvoj", koja je u Burkinu u tom razdoblju dovela pet stotina turista, planira širenje programa i na drugu siromašnu afričku zemlju, Benin.
Ponekad se putovanja vežu i uz određene kulturne priredbe, pa se tako etički turisti odvoze u Burkinu Faso u vrijeme Festivala američkog filma (FESPACO) i Međunarodnog umjetničkog salona (SIAO) u glavnome gradu Ouagadougou.
Organizacija "Turizam i solidarni razvoj" nudi i putovanja u najsiromašnije dijelove Indije, gdje turisti žive kod seljaka. Lokalnoj je zajednici ostalo od 20 do 30 posto novca, kojim NVO financira škole, bolnice i poljoprivredu.
Jedan od problema s etičkim turizmom jest taj što male nevladine organizacije koje se njime bave cijenama nikako ne mogu konkurirati velikim kompanijama koje nemilice pune svoje čartere i hotele.