DUGI RAT

Biljar! Sigurno prvo što čovjeku padne na pamet pri spomenu popularne igre nije sport. Ali, biljar je upravo to, sport: s vremenom je prerastao okvire igre čije arene su opskurni kafići i klubovi gdje se od dima cigareta jedva razabire biljarski stol na čijem rubu redovito obitavaju boce piva, i druga alkoholna pića, dok dvojica sumnjivih tipova za novac ogledaju snage. Iako je i to dio povijesti, biljar je daleko dogurao. Napokon je, prvo u svijetu, zatim sve više i u Hrvatskoj, skinuo stigmu 'hazarderizma', i pretvorio se u ono što zapravo jest - sport... U nastavku je priča iz Slobodne Dalmacije o bilijaristi Ivici Putniku, prvaku Europe u straight poolu, no i Dugi Rat ima svog, ništa manje umješnijeg i uspješnijeg biljarskog šampiona - Roberta Sudića Bepa ...

 BILIJAR

 Ivica Putnik - prvi štap Europe

U četvrtfinalu sam protiv austrijskog wunderkinda Albina Ouschana gubio 15:100. Igralo se do 125 bodova. Još ne znam kako sam pobijedio...

Piše: Vlado Ozretić / Slobodna Dalmacija
Izvor: Slobodna Dalmacija

Biljar! Sigurno prvo što čovjeku padne na pamet pri spomenu popularne igre nije sport. Ali, biljar je upravo to, sport: s vremenom je prerastao okvire igre čije arene su opskurni kafići i klubovi gdje se od dima cigareta jedva razabire biljarski stol na čijem rubu redovito obitavaju boce piva, i druga alkoholna pića, dok dvojica sumnjivih tipova za novac ogledaju snage.

Iako je i to dio povijesti, biljar je daleko dogurao. Napokon je, prvo u svijetu, zatim sve više i u Hrvatskoj, skinuo stigmu 'hazarderizma', i pretvorio se u ono što zapravo jest - sport.

Shodno tome, u svijetu se održavaju europska i svjetska prvenstva, koja svake godine progresivno rastu u popularnosti, broju gledatelja, obožavatelja...

Hrvatska na tim natjecanjima nastupa od 1997. godine.

Uspjela je jedino osvojiti ekipno srebro na EP-u u Poljskoj 2003. godine, sve do posljednjeg izdanja EP-a na kojemu je Splićanin sa zagrebačkom adresom Ivica Putnik došao do zlatnog vrha Starog kontinenta u disciplini 'straight pool'.

- To je prva zlatna medalja za našu državu od njenog postanka, ujedno i najveće postignuće u biljaru dosad. Naravno, nadam se da neće na ovome stati - nije Putnik krio ponos uspjehom koji se u biljarskim krugovima još i 'teži' ako se zna da je u finalu slavio protiv današnje biljarske ikone, Nijemca Ralfa Souqueta za kojega mnogi kažu kako je biljarski pandan golferu Tigeru Woodsu.

- Velika je čast osvojiti titulu europskog prvaka, još kada pri tome pobijedite jednog od najboljih, ako ne i najboljeg igrača današnjice i to na turniru na kojem je nastupalo 256 biljarista, tada sve izgleda kao san. Ipak, veće probleme sam imao u četvrtfinalu, gdje sam gubio protiv austrijskog wunderkinda, 17-godišnjeg Albina Ouschana, 15:100.

Evidentno ste se izvukli iz toga.

- Bolje ne pitajte, jer ne znam ni ja kako sam uspio. Straight pool se igra na skupljanje bodova. Svaka ubačena kugla donosi jedan bod, a pobjednik je onaj igrač koji prije skupi 125 bodova. E, ja sam gubio 15:100, te sam, još ne znam kako, uspio okrenuti susret u svoju korist. Nekako najbliže tome mi na pamet pada legendarni susret Lige prvaka gdje je Manchester okrenuo rezultat protiv Bayerna.

Kako su mediji popratili vaš rezultat?

- Loše, jedva prolazno. No, i ne krivim ih toliko. Biljar u Hrvatskoj, za razliku od ostatka svijeta, još korača dječjim koracima. Domaće lige i natjecanja se polako zahuktavaju, iz godine u godinu privlačimo sve veći broj što entuzijasta, što pravih igrača. Pod okriljem Hrvatskog olimpijskog odbora biljar se igra profesionalno, a radi se na popularizaciji sporta, te bi u budućnosti mogli naići na bolji odaziv medija, čemu se uvelike nadamo.

Za razliku od medija, čelne institucije u Hrvatskoj su prepoznale vaš uspjeh...

- Primio sam nagradu od Hrvatskog biljarskog saveza, HOO-a, te sam bio nominiran za sportaša godine.

Ima li nade da u budućnosti biljar postane olimpijskim sportom?

- Šanse postoje, jer biljaru kao olimpijskom sportu sve ide u prilog. Od rastuće popularnosti u svijetu, lakoće organiziranja biljarskih natjecanja, izrazite televizičnosti. Svjetska biljarska federacija mnogo se založila kako bi s biljara skinula stigmu birtijaškog sporta. Na današnjim natjecanjima ni cigaretu se ne smije zapaliti u dvorani, a ni o alkoholu nema govora. Ako sportovi poput pucanja na glinene golubove mogu biti olimpijski, ne vidim zašto biljar ne bi mogao imati isti status.

Može li se živjeti od toga sporta?

- Ako ste među prvih 50 igrača u svijetu ili 25 u Europi, može se zaraditi fini novac. No, ni ovako vam egzistencija ne dolazi u pitanje. Osim što sam igrač, imam i druge izvore prihoda, tako se ne brinem za svoju budućnost.

Koliki je bio nagradni fond na Europskom prvenstvu?

- Nema ga na europskim smotrama. Sve što sam zaradio primio sam od Saveza i HOO-a. Nagradni fond na svjetskom prvenstvu iznosi 400 tisuća dolara, od čega 100.000 zelembaća ide u ruke pobjedniku, tako da ne bi bilo loše koji put biti i prvak svijeta.

Koliko je 'teška' titula europskog prvaka u biljaru?

- Vrlo je prestižna, kao da ste prvak Europe u plivanju. Naime, svijetom biljara danas dominiraju dva kontinenta - Azija i Europa i biti prvak jednog od njih nije mala stvar. I u SAD-u se igra izrazito kvalitetan biljar.

Treninzi biljarista? Često trenirate?

- Ne odvajamo se od stola. Prvo razabacam kugle i ubacujem ih, što mi služi kao zagrijavanje. Zatim sat vremena radim na svojim nedostacima, a tada s nekim i zaigram pokoji set. Treniram šest puta tjedno po dva sata, no morat ću ozbiljno povećati 'dozu'.

Sad sam europski prvak, i koliko to za sobom nosilo prestiža i ugleda, toliko mi je natovarilo i odgovornosti. Prije sam mogao priuštiti sebi poraz pri početku turnira od nekog, uvjetno rečeno, outsidera, ali danas su skoro sve oči na turnirima koje igram uprte u mene. Nije lako...

Kakvi su vam planovi za ovu sezonu?

- U travnju me očekuje obrana titule na Europskom prvenstvu u Sankt Johhanesu, u Austriji, dok će ekipe okušati sreću na prvenstvu Starog kontinenta u Poljskoj.

Nakon toga mi slijedi Svjetsko prvenstvo u 'devetki' na Filipinima, a za SP u 'straight poolu' idem u Sjedinjene Američke Države. Uza sve, u srpnju sudjelujem na World Games igrama na Tajvanu, najvećoj svjetskoj smotri neolimpijskih sportova.

Ivica Putnik (lijevo) i Ronnie O’Sullivan, najpoznatiji igrač snookera u svijetu, na turniru u Las Vegasu

Komplicirani 'straight'

Biljar se dijeli na tri 'grane' koje nemaju jedna veze s drugom, objašnjava Putnik. - Imamo snooker, karambol, te pool biljar. Pool biljar, okuplja najviše poklonika u Hrvatskoj. Dijeli se na tri discipline: 'osmica', 'devetka', te 'straight pool', najkompliciraniji, traži najviše vještine. Igrač ubacuje 14 kugli koje se opet stavljaju u trokut. Tada ih mora pospremiti tako da pogodi 15. preostalu kuglu, a pritom se bijela mora odbiti i razbiti ostalih 14.

Boja novca ili Hazarder?

Boja novca! Oba filma su pravi biljarski slikopisi, ali draži mi je Martin Scorsese, iako se film bavi uglavnim 'hustlingom' ili navlačenjem igrača na igru po naški, dok je malo vremena posvećeno pravim turnirima. Prije je hustlinga bilo puno i u nas, u doba kada je Mate (Biljarista) Lončar hodao uokolo sa štapom ispod ruke. Danas momci nastupaju po turnirima, ponašaju se u skladu s fair-playom.

Ljetna razbibriga

Jedno ljeto, imao sam tada 16 godina, moja ekipa i ja nismo znali što bi sa sobom. Razbibrigu smo našli za biljarskim stolom. Nakon dva mjeseca primijetio sam da me nitko ne može pobijediti, i pomislio - zašto se ne bih ozbiljinije bavio time? U ono vrijeme igralo se u Kade, svakog vikenda je na radio Braču izlazila ljestvica igrača. Tada je nažalost nastupio rat. Otišao sam na bojišnicu, dvije godine nisam igrao, ali sam se '94. vratio u igru.