Odzvonilo neefikasnim i neodrživim općinama

U jesen počinje reforma sustava lokalne samouprave. Ako se u nekoj općini za hladni pogon troši između 40 i 50 posto proračuna, lako je utvrditi da građani nemaju velike koristi od toga što njihovo mjesto ima status općine, jer novac koji izdvajaju ne služi za razvoj gospodarstva i infrastrukture. Dok je moguće spajanje županija u veće regionalne cjeline za sada (nažalost! op.ur.) u drugom planu, jednako kao i ukidanje nekih gradova, izvjesno je da će dio općina biti ukinut ili spojen s drugim općinama i gradovima. U javnosti se već spekulira s mogućim brojem općina koje bi bile ukinute, no u Vladi ističu da je prvo potrebno analizirati stanje i dogovoriti kriterije koje svaka općina i grad moraju zadovoljiti da bi njihovo postojanje bilo opravdano, a ne samo sebi svrhom ...

REFORMA LOKALNE UPRAVE?

Odzvonilo neefikasnim i neodrživim općinama


U jesen počinje reforma sustava lokalne samouprave. Ako se u nekoj općini za hladni pogon troši između 40 i 50 posto proračuna, lako je utvrditi da građani nemaju velike koristi od toga što njihovo mjesto ima status općine, jer novac koji izdvajaju ne služi za razvoj gospodarstva i infrastrukture


Piše: Marijan Lipovac / Vjesnik 
Izvor: Vjesnik


Kad je potkraj 1992. godine donesen Zakon o područjima županija, gradova i općina, u Hrvatskoj je uveden sustav područne i lokalne samouprave te je državni teritorij razdijeljen na 418 općina, 68 gradova, 20 županija i Grad Zagreb.

Općine u Hrvatskoj

Kasnijih godina broj županija ostajao je isti (uz neke promjene županijskih granica), dok je općina i gradova bilo sve više. Do 2006. osnovano je 69 novih općina, a 58 postojećih dobilo je status grada tako da Hrvatska danas ima 555 lokalnih jedinica - 429 općina i 126 gradova.

Svaka općina i grad imaju svoj, veći ili manji, administrativni aparat i komunalna poduzeća premda Zakon o lokalnoj i područnoj samoupravi omogućava lokalnim jedinicama da pružanje nekih usluga organiziraju zajednički te da osnivaju zajednička upravna tijela ili tvrtke.

Posljedica toga je ne samo velika fragmentiranost hrvatskog sustava lokalne samouprave, nego i veliko financijsko opterećenje za građane i gospodarstvo.

Umjesto daljnjeg usitnjavanja hrvatskog teritorija, do kraja godine prvi put bi se trebao dogoditi obrnuti proces kojim bi se suzio broj općina i gradova, a nije isključeno niti smanjenje broja županija.

U sklopu mjera štednje i racionalizacije, Vlada je najavila da će se preispitati sadašnji teritorijalni ustroj Hrvatske i analizirati učinkovitost, opravdanost i isplativost tolikog broja lokalnih i područnih jedinica.

Tim poslom bavit će se Ministarstvo uprave, a Vlada će osnovati posebnu radnu skupinu u kojoj bi bili i predstavnici udruga gradova i općina, stručnjaci te ostali zainteresirani.


Spajanje županija odgođeno?

Dok je moguće spajanje županija u veće regionalne cjeline za sada u drugom planu, jednako kao i ukidanje nekih gradova, izvjesno je da će dio općina biti ukinut ili spojen s drugim općinama i gradovima.

U javnosti se već spekulira s mogućim brojem općina koje bi bile ukinute, no u Vladi ističu da je prvo potrebno analizirati stanje i dogovoriti kriterije koje svaka općina i grad moraju zadovoljiti da bi njihovo postojanje bilo opravdano, a ne samo sebi svrhom.

Ministar uprave Davorin Mlakar navodi neke kriterije koje treba primijeniti pri određivanju broja lokalnih jedinica.

"Posao je velik i zahtijeva niz analiza, od financijskih mogućnosti, preko povijesnih i kulturoloških razloga do javnog interesa kojem sve te jedinice trebaju služiti kako bi najbolje odgovorile potrebama stanovništva", kaže Mlakar, dodajući da zasad nema službenog stajališta o tome koliko je općina potrebno Hrvatskoj jer se o tome može razgovarati tek nakon kvalitetne
pripreme i analize načina poslovanja jedinica lokalne samouprave.


Održivost i ostali kriteriji za ukidanje općina

Kako je povod Vladi da dirne u osjetljivo pitanje teritorijalnog ustroja Hrvatske bila gospodarska i financijska kriza, glavni kriterij koji će se uzeti u obzir bit će najvjerojatnije onaj financijski, pri čemu će ključno biti koliko neka općina svojim prihodima uspijeva pokriti rashode, odnosno u kojoj mjeri ovisi o pomoći iz državnog proračuna.

Prema podacima za 2008., zbroj proračuna svih županija, gradova i općina iznosio je 24,8 milijardi kuna, no unutar toga razlike su drastične, pogotovo između velikih gradova i malih općina, ali i unutar općinskog sustava.

Primjerice, općina Ervenik kod Knina ima oko 240.000 kuna prihoda, a Konavle čak 86 milijuna. Obje općine nalaze se, kao i još stotinjak općina i gradova, na područjima od posebne državne skrbi pa uživaju porezne povlastice koje im povećavaju prihode. No, mnoge općine i neki gradovi ni tada svojim prihodima ne uspijevaju pokriti planirane rashode pa im u pomoć mora priskočiti državni proračun putem Fonda poravnanja.

Dio tog državnog novca troši se za plaće zaposlenih u lokalnoj samoupravi i lokalnih dužnosnika, a dio za financiranje decentraliziranih funkcija - školstva, zdravstva, socijalne skrbi i vatrogastva u sredinama koje to same ne mogu zbog manjka sredstava.

Za financiranje decentraliziranih funkcija u državnom je proračunu za 2009. planirano 1,63 milijarde kuna, što je posljednjim rebalansom smanjeno na 1,59 milijardi.

Kao jedan od modela za utvrđivanje održivosti nekog grada, općine ili županije predlaže se pravilo da svaki grad i općina moraju biti sposobni uzdržavati barem dječji vrtić ili školu na svom području, a županija pak županijsku bolnicu bez pomoći države.

Županije Hrvatske

Jedinice koje to nisu sposobne, u tom bi se slučaju smatralo da nemaju svrhu postojanja te da ih stoga treba ukinuti.

Budući da ima općina i gradova u kojima se većina proračuna troši na plaće lokalnih dužnosnika i službenika, moguć je i model određivanja postotka do kojeg proračunski novac smije odlaziti za plaće.

Ako se u nekoj općini za hladni pogon troši između 40 i 50 posto proračuna, lako je utvrditi da građani nemaju velike koristi od toga što njihovo mjesto ima status općine jer novac koji izdvajaju svojim porezima i ostalim davanjima ne služi za razvoj gospodarstva i ostalih djelatnosti ili izgradnju infrastrukture.


Status općine devedesetih bio je pitanje prestiža i lokalpatriotizma

U početku devedesetih, međutim, dobivanje statusa općine ili grada bilo je pitanje prestiža i lokalpatriotizma, dok su održivost i gospodarska utemeljenost često bile u drugom planu. Tome je pogodovao i Zakon o lokalnoj i područnoj samoupravi koji propisuje vrlo načelne kriterije za osnutak općine ili grada.

Prema Zakonu, općina je definirana kao jedinica lokalne samouprave koja se osniva, u pravilu, za područje više naseljenih mjesta koja čine prirodnu, gospodarsku i društvenu cjelinu, te koja su povezana zajedničkim interesima stanovništva.

Definicija grada glasi da je to jedinica lokalne samouprave u kojoj je sjedište županije te svako mjesto koje ima više od 10.000 stanovnika, a predstavlja urbanu, povijesnu, prirodnu, gospodarsku i društvenu cjelinu. No, Zakon odmah omogućava i iznimku od tih pravila pa se dopušta da se gradom može utvrditi i mjesto koje ne zadovoljava spomenute uvjete ako za to
postoje posebni povijesni, gospodarski ili geoprometni razlozi.


Izostanak jasnih kriterija

Izostanak jasnih kriterija rezultirao je time da 1992., primjerice, status grada nisu dobile Delnice kao središte Gorskog kotara, ali ga je dobio brojem stanovnika manji Čabar zbog povijesnih i geopolitičkih razloga.

Nezadovoljstvo što je netko dobio status grada, a netko drugi "samo" općinu u najvećoj je mjeri ispravljeno 1997. kad su deseci općina proglašeni gradovima i kad su osnovane mnoge nove općine. Promjena je bilo i kasnije pa je saziv Sabora od 2000. do 2003. zadnjeg dana svog mandata prihvatio prijedlog da se osnuje općina Kamanje, što je i nehotice moralo biti protumačeno kao predizborni potez.

Sljedeći saziv Sabora također je na samom kraju mandata 2007. na dnevnom redu imao prijedlog da se osnuje općina Slavonski Kobaš, ali unatoč potpori saborskih odbora prijedlog je na kraju ipak bio odbijen.

Taj je saziv, međutim, status gradova 2006. dao mjestima bez urbane tradicije - Svetoj Nedelji kraj Samobora i Otoku kod Vinkovaca. U prilog Svetoj Nedelji da se izdigne iznad općinskog statusa išao je broj stanovnika - njih 15.506 po popisu iz 2001., no da napučenost ipak nije odlučujući kriterij da neko mjesto postane grad, potvrđuje podatak kako još šest općina ima više od 10.000 stanovnika i po Zakonu o lokalnoj samoupravi zaslužuje status grada - Čepin, Popovača, Nedelišće, Matulji, Pitomača i Brdovec.

U isto vrijeme, najmanji hrvatski grad Komiža ima tek 1667 stanovnika, a još je 17 gradova s manje od 5000 stanovnika, dok u 30 općina živi manje od tisuću stanovnika.

Izuzev Zagreba koji ima status županije, u Splitu kao najvećem hrvatskom gradu živi 188.694 stanovnika, a samo je još osam gradova s više od 50.000 ljudi - Rijeka, Osijek, Zadar, Slavonski Brod, Velika Gorica, Karlovac, Pula i Sisak. Od 126 gradova, najviše ih je sa stanovništvom između 5000 i 10.000, njih 59 pa prosječan broj stanovnika u gradovima iznosi 18.404, a u općinama 3148.


Zemlja velike birokracije

Zbroje li se gradovi i općine, prosjek iznosi 6578 stanovnika, po čemu je Hrvatska u rangu s Italijom, Grčkom, Slovenijom, Španjolskom, Rumunjskom i Norveškoj, no to ne umanjuje problem visoke neujednačenosti unutar sustava lokalne samouprave u Hrvatskoj, i prema broju stanovnika i prema bogatstvu.

Taj problem postaje još izraženiji zbog činjenice da su samoupravni djelokrug, prava i odgovornosti gradova i općina jednaki, bez obzira na veličinu ili administrativne i financijske kapacitete.

Tek je 2005. u Zakon o lokalnoj i područnoj samoupravi uvedena kategorija velikih gradova, čime je svih 19 županijskih sjedišta i još pet gradova dobilo pravo izdavanja građevinskih i lokacijskih dozvola te obavljanja ostalih poslova u vezi s gradnjom i prostornim planovima. No, u svim ostalim poslovima i dalje jednake ovlasti imaju i Split i Civljane, unatoč golemim razlikama između tih dviju sredina.

Kad se svi spomenuti problemi i mane hrvatskog sustava lokalne samouprave uzmu u obzir, ne čudi što u Vladi najprije najavljuju izradu detaljne i stručne analize prije nego što će se konačno odlučiti koje će općine biti ukinute.


Mala općina ne mora biti trošak za državu

U raspravama o smanjenju broja općina i gradova, neki predlažu povratak na model iz socijalizma koji je vrijedio do kraja 1992. kad je Hrvatska bila podijeljena na 102 općine i Grad Zagreb.

Općine su tada bile veće, ali to ne znači da su bile motor razvoja svoje sredine jer je bilo mnogo slučajeva da se razvija i napreduje samo općinsko središte, dok mjesta u okolici stagniraju.

To je bio jedan od razloga da se broj općina poveća pa iako su sada u prvi plan izbile loše strane takvog rješenja, ima dosta pozitivnih primjera koji pokazuju da mala općina ne mora biti trošak za državu ako je sposobna sama financirati svoje potrebe.


Primjer Međimurja

Najbolji primjer je Međimurje, površinom malo (729,5 četvornih kilometara), ali najgušće naseljeno hrvatsko područje, sa 126.500 stanovnika, koje je u cijelosti pripadalo općini Čakovec. Kad je 1992. osnovana Međimurska županija, teritorij bivše čakovečke općine površine 729,5 četvorna kilometra raspoređen je na tri grada i 22 općine. Sve te lokalne jedinice uspješno podmiruju svoje potrebe i ne trebaju dotacije iz državnog proračuna. Napredak je vidljiv pa je Međimurje danas jedna od najrazvijenijih i najbogatijih hrvatskih regija s ujednačenim razvojem.

No, mnoge male općine ne ispunjavaju standarde kakvi vrijede na krajnjem sjeveru Hrvatske i bit će osuđene na spajanje s drugim općinama ili gradovima u veće cjeline.


Bit će nezadovoljnih

Već samom najavom mogućih rezova Vlada je izazvala nezadovoljstvo onih koji bi mogli biti pogođeni ako neko mjesto izgubi općinski ili gradski status. Nezadovoljnih će biti i više kad se izradi popis jedinica koje će prestati postojati, kao što je bio slučaj kad je predloženo ukidanje dijela općinskih sudova.

Teško je očekivati da će stanovnici nekog sela izaći na ulicu kako bi obranili svoju općinu, no reforma sustava lokalne samouprave sigurno će biti jedna od tema koje će dodatno usijati najavljenu vruću političku jesen.

Povezani članci

Who's Online

We have 582 guests and no members online