Lokalna (samo)uprava: Pet činovnika provinciji pojede četvrtinu budžeta

hrvatski političariPrema zakonu, općina može imati i 100 i 10.000 stanovnika. Posljedice? 3000 zaposlenih u općinskim poglavarstvima, 5400 općinskih vijećnika i 850 načelnika te njihovih zamjenika. Dvadeset i jedna županija, 126 gradova i čak 429 općina. I sve to u državi s manje od 4,5 milijuna stanovnika. Na prvi pogled, puno lokalnih jedinica omogućava građanima da lakše sudjeluju u političkom životu svoje zajednice, da brže rješavaju životne probleme. Lokalne vlasti trebale bi biti osjetljivije za potrebe sugrađana. Njihov svojevrsni servis. No, stvarnost je ipak drukčija. Mnoštvo lokalnih jedinica još nije samoodrživo. Muku muče s proračunima i pokrivanjem osnovnih potreba. O većim investicijama često mogu samo sanjati. Na djelu je apsurdna situacija - po broju općina i gradova čini se da je Hrvatska visoko decentralizirana zemlja, a zapravo mnoge lokalne samouprave još ne mogu opstati bez pomoći države ...

LOKALNA (SAMO)UPRAVA

Pet činovnika provinciji pojede četvrtinu budžeta

Prema zakonu, općina može imati i 100 i 10.000 stanovnika. Posljedice? 3000 zaposlenih u općinskim poglavarstvima, 5400 općinskih vijećnika i 850 načelnika te njihovih zamjenika

Piše: Veronika Rešković / Jutarnji List
Izvor: Jutarnji List

Sitno, sitnije, najsitnije. Tako izgleda teritorijalni ustroj Hrvatske. Dvadeset i jedna županija (uključujući Grad Zagreb), 126 gradova i čak 429 općina. I sve to u državi s manje od 4,5 milijuna stanovnika.

Na prvi pogled, puno lokalnih jedinica omogućava građanima da lakše sudjeluju u političkom životu svoje zajednice, da brže rješavaju životne probleme. Lokalne vlasti trebale bi biti osjetljivije za potrebe sugrađana. Njihov svojevrsni servis.

No, stvarnost je ipak drukčija.

Mnoštvo lokalnih jedinica još nije samoodrživo. Muku muče s proračunima i pokrivanjem osnovnih potreba. O većim investicijama često mogu samo sanjati.

Na djelu je apsurdna situacija - po broju općina i gradova čini se da je Hrvatska visoko decentralizirana zemlja, a zapravo mnoge lokalne samouprave još ne mogu opstati bez pomoći države.


126 gradova i 429 općina

hrvatski političariHrvatska je tobože visokodecentralizirana zemlja, ali male samouprave ne mogu opstati bez pomoći države. Posebno je teško općinama.

Broj Općina je od devedesetih godina povećan za više od četiri puta. U Hrvatskoj su 1991. godine bile 102 općine, već iduće godine taj je broj narastao na 419, a danas na 429. U istom razdoblju broj gradova sa 70 je došao do današnjih 126.

Svaka je vlast, bilo HDZ-ova ili SDP-ova koalicija, pokušavala prekrajati Hrvatsku. Po svojoj mjeri i potrebi. Istina, prije osam godina Račanova koalicija planirala je prepoloviti broj općina i smanjiti broj vijećnika u općinama i gradovima, ali bezuspješno. Otpori lokalnih šerifa bili su preveliki, neovisno o stranačkoj pripadnosti.

Posljednji put, uoči prošlih lokalnih izbora 2005. godine HDZ je imao namjeru još dodati novih 15 općina, ali im je to izmaklo za jedan glas u Saboru.

Vladajući ipak nisu odustali, tako da su samo godinu dana kasnije neke nove općine ipak prošle.


Zakon nedorečen

Zakon ne propisuje koliko minimalno stanovnika mora imati općina pa je sada u Hrvatskoj moguće imati općinu i sa stotinjak duša, ali i onu sto puta veću, sa 10.000 i više stanovnika.

Općina Civljane u Šibensko-kninskoj županiji tako ima samo 137 stanovnika, Zadvarje u Splitsko-dalmatinskoj županiji samo 277, a Lanišće u Istri 398 stanovnika. Više od polovice svih općina, odnosno njih 238, ima manje od 3000 stanovnika.

S druge strane, općine rekorderi po naseljenosti su Čepin u Osječko-baranjskoj županiji sa 12.900 stanovnika, Popovača u Sisačko-moslavačkoj županiji sa 12.700 i Nedelišće u Međimurskoj županiji sa 11.544 ljudi.

No, neovisno o tome je li općina po broju mještana približna broju stanara jedne sedmerokatnice u Novom Zagrebu ili, pak, omanjega grada, svaka od tih jedinica vuče za sobom svoju administraciju, svoje vijećnike i načelnike.

Ukratko, ukupno gotovo 3000 zaposlenih u općinskim poglavarstvima, 5400 općinskih vijećnika i oko 850 općinskih načelnika i njihovih zamjenika. Općine nerijetko grcaju pod teretom troškova za njihove plaće, razne naknade i dnevnice.

Istodobno, siromašnije općine imaju proračune koji su približni godišnjim budžetima solidnije nevladine organizacije, jedva dosežu dva milijuna kuna uz državnu pomoć. I u takvoj situaciji čak četvrtinu svojega proračuna izdvajaju samo za birokraciju i političare koji ih vode.

Istodobno, nedostaje im novca za financiranje komunalne i prometne infrastrukture, škola, vrtića, socijalne skrbi, zdravstvene zaštite, sporta... S više ili manje uspjeha tada posežu za državnom blagajnom u Zagrebu.


Više od trideset posto lokalnih jedinica nije sposobno pokriti svoje rashode

Bez pomoći države ne bi opstale. Za sada ih spašava i to što više od 300 općina i gradova ima posebnu vrstu (državnog) financiranja, odnosno poreznih olakšica, zbog toga što su na područjima od posebne državne skrbi, brdsko-planinskom dijelu ili na otocima. Neke općine spašavaju se i prodajom vrijednih nekretnina.


Predizborni  moment

Na fragmentiranost lokalne samuprave upozoravaju i ekonomski stručnjaci. Što više samouprava, to su one financijski slabije i zapravo ovisnije o centralnoj vlasti. O razvoju tu teško može biti govora.

Zvonimir Lauc, dekan Pravnog fakulteta u Osijeku i predsjednik Hrvatskog instituta za lokalnu samoupravu, kaže da ne postoji recept kolika bi trebala biti optimalna općina. No, trend je u Europi spajanje i smanjenje broja općina.

- U Hrvatskoj postoje grozne diskrepancije među općinama, koje se ni s čim ne mogu opravdati. Kod nas je trend povećavanja njihova broja, posebno u predizborno vrijeme, kada je teško reći “ne” zahtjevima za novim općinama - tvrdi Lauc.

Sadašnje stanje s puno minijaturnih općina moglo bi se ublažiti njihovom međusobnom suradnjom.


Suprotno osnovnoj ideji

Zvonimir Lauc- Naš zakon dopušta osnivanje zajedničkih upravnih tijela između više manjih općina, slično kao u Mađarskoj. No, to kod nas nije zaživjelo, nego svaka općina želi imati sve - upozorava Lauc.

Takva praksa suprotna je osnovnoj funkciji općine kao servisu građana, da ima dovoljno financijskih i ljudskih kapaciteta te da efikasno i racionalno posluje.

- Najveći je problem što mi nikada nismo odradili istinsku decentralizaciju - zaključuje Lauc.

Lokalne političke ambicije često su u suprotnosti s interesima građana na nekom području, upozorava i Ivica Klem, predsjednik Saveza udruga gradova i općina.

- Nedopustivo je da općine postoje isključivo zbog ambicije pojedinaca, a na štetu građana. Bujanje novih općina praktički znači i novo opterećenje državnoga proračuna - kaže Klem, inače HDZ-ov načelnik općine Nijemci. Priznaje da će se politika teško prihvatiti tog vrućeg krumpira.


Kompromis u suradnji

Svojevrsni kompromis da političari ipak ostanu u svojim foteljama, pa u ma kako maleckoj općini, a da ta sredina ipak napreduje, i Klem vidi u međuopćinskoj suradnji.

- Zašto bi, primjerice, pet susjednih općina imalo pet direktora komunalnih poduzeća ili pet direktora vrtića. Treba raditi na zajedničkim projektima i neke nadležnosti općina podijeliti. Također, nelogično je da, primjerice, načelnik općine Civljane sa stotinjak stanovnika, što je veličina obitelji, ima svoju tajnicu i da mora biti plaćen za svoju funkciju. On to može raditi volonterski - kaže Ivica Klem.

Vjeruje da će se donošenjem Zakona o regionalnom razvoju iduće godine neke stvari ipak posložiti - da više neće biti “nakaradnih” situacija u kojima više od pola proračuna neke malene općine odlazi na hladni pogon, a ne na razvoj i potrebe lokalne sredine.


Lokalne jedinice trebaju biti u službi građana

U Europi nema jedinstvenih rješenja oko optimalne veličine lokalnih jedinica. Osnovni kriterij je efikasnost u službi građana.

U zemljama poput Francuske, Češke, Slovačke i Mađarske prisutan je model tzv. malih lokalnih jedinica. Riječ je o malim samoupravama prosječne veličine od 1000 do 3000 stanovnika, na 10 do 30 kvadratnih kilometara. Po tom modelu, Francuska, primjerice, ima 36.400 općina s prosječno 1300 stanovnika i 15 kvadratnih kilometara.

S druge strane, postoje i tzv. velike lokalne jedinice zastupljene u Engleskoj, Švedskoj, Danskoj, Finskoj, Portugalu, Bugarskoj, Poljskoj, Makedoniji i Albaniji koje u pravilu imaju više od 10.000 stanovnika. Tako u Švedskoj ima 278 općina s prosječno 29.500 stanovnika i 1595 kvadratnih kilometara.


CviljaneCivljane: 90% proračuna daje im država jer po glavi zarade 126 kn

Minijaturna općina Civljane sa 137 stanovnika u Šibensko-kninskoj županiji gotovo 90 posto lanjskoga proračuna od oko dva milijuna kuna popunila je iz državne blagajne. Četvrtina budžeta, oko 500 tisuća kuna, otišla je na plaće petero zaposlenih u Poglavarstvu. Vlast dijele HDZ i SDSS, ukupno 11 vijećnika.

Riječ je o povratničkoj sredini i području od posebne državne skrbi. Općina Civljane ima najniži vlastiti proračunski prihod po glavi stanovnika u Hrvatskoj - samo 126 kuna. Prije rata Civljane su bile dio općine Knin. Više od desetljeća traje prijepor među malobrojnim mještanima treba li općina ostati samostalna ili se prikloniti Vrlici u susjednoj Splitsko-dalmatinskoj županiji ili pak Kijevu. Skupljane su i peticije, uz mentorstvo HDZ-a i SDP-a.

Ante Gutić, načelnik općine Civljane, ljuti se na interes medija: - Pozdravljam medije, ali vi imate krivu sliku o općini Civljane. Vi se hvatate na broj stanovnika, a to je broj od popisa stanovništva iz 2001. Sada ih u općini živi oko 750, a prebivalište ima 1020 ljudi. Nisam ih ja izmislio. Već sam se oko toga žalio Središnjem državnom uredu za upravu - kaže Gutić.

Ni proračun više nije isti, objašnjava.

Ante Gutić, načelnik općine Cviljane- Ove godine već imamo 900 tisuća kuna vlastitih sredstva, imamo punionicu vode, kamenolome... Sad je omjer naših prihoda i pomoći države oko 50:50 posto. Još ćemo dobiti jedan kamenolom i punionicu tako da će dohodak općine u 2010. biti oko 2,5 milijuna kuna - planira HDZ-ov gradonačelnik koji je na toj funkciji već nekoliko mandata.

Za razliku od njegova stranačkog kolege u Nijemcima, Gutiću iz Civljana ne pada na pamet spajanje sa susjednim općinama.

- Kud ćemo se prikloniti? Nema od toga ništa! Ostajemo gdje smo. Osnovani smo u Tuđmanovo vrijeme pa što ne bismo postojali i sada - ljutio se Gutić.

Za sva ostala pitanja uputio nas je da ga nazovemo ili da ga posjetimo na deset minuta nakon Božića, a još bolje nakon Nove godine.


U Zagrebu radi 22 posto službenika

Prema podacima iz 2004., u upravnim tijelima županija, gradova i općina bilo je zaposleno 11.470  ljudi.

Općine su zapošljavale 2754, gradovi 4679, a županije (uključujući Grad Zagreb) 4036 ljudi. U Zagrebu je bio zaposlen 2561 službenik, što je 22 posto ukupnog broja svih službenika u RH.