Ostani gradonačelnik do kraja

Hrvatska je doslovce posljednja europska država koja je uvela neposredan izbor župana, gradonačelnika i načelnika, na lokalnim izborima prošlog mjeseca. Godinama prije nje to su učinile čak i Srbija te Bosna i Hercegovina, koje nemaju običaj busati se velikom demokratskom tradicijom, pa će Lijepa naša ostati zapisana kao zemlja koja je najdulje oklijevala svojim građanima dati pravo biranja političara s konkretnim imenom i prezimenom. I unatoč tome, unatoč višegodišnjim pripremama, posao je obavljen traljavo. Premda su lokalni izbori prošli manje-više uredno, doslovce nitko u državnoj upravi danas nije siguran kako će nove vlasti funkcionirati. Jesmo li dobili petstotinjak “lokalnih šerifa” kojima nitko ne može ništa, ili fikuse koji će se tresti prije svake sjednice Gradskog vijeća? Tko će kontrolirati trošenje novca, pogotovo onih “sitnijih” iznosa? Tko koga može smijeniti ili raspustiti? I gdje je tu javnost? ...

NAKON NEPOSREDNIH IZBORA GRAÐANI ZNAJU SAMO KOGA SU IZABRALI, ALI ŠTO IH sve ČEKA, TO NE ZNA NITKO

Ostani gradonačelnik do kraja


Gradonačelnika je praktički nemoguće smijeniti. Ako gradonačelnik grada kakav je, recimo, Split svakog dana ‘zamrači’ 499.999 kuna - nitko mu ne može ništa. K tome, javnost rada ovisit će samo o dobrohotnosti gradonačelnika


Piše: Damir Petranović / Slobodna Dalmacija
Izvor: Slobodna Dalmacija


Partnerski odnos

U idealnoj kombinaciji, kako su to zamislili tvorci hrvatskih zakona, gradonačelnik i većina u vijeću ili skupštini pripadaju istoj političkoj opciji. Oko suradnje tada ne bi trebalo biti problema: u “partnerskom odnosuvijeće mora blagosloviti svaku gradonačelnikovu odluku vrjedniju od određenog iznosa (u Splitu, primjerice, to je milijun kuna), pa je jasno zašto je Željko Kerum pod svaku cijenu želio skupiti stabilnu većinu, makar koalirao i s HDZ-om.

S druge strane, gradonačelnika je praktički nemoguće smijeniti: gradsko vijeće može raspisati referendum za smjenu ako procijeni da se “krše ili ne izvršavaju njihove odluke”, no zakon nije pojasnio proceduru. Može zatražiti njegovu smjenu i ako procijeni da je “svojim radom prouzročio znatnu materijalnu štetu”, a tu je nešto precizniji: iznos štete ovisi o visini proračuna, pa je ona na splitskom primjeru točno 500 tisuća kuna.

Drugim riječima, ako gradonačelnik svakog dana zamrači 499.999 kuna, nitko mu ne može ništa. Nije propisano ni tko utvrđuje da je “znatna materijalna šteta” uopće nastala. - Očito je da smo prepisali anglosaksonski model neposrednog izbora koji ne odgovara našoj povijesti. Ne može se toliko moći dati jednom čovjeku – mišljenje je profesora na splitskom Pravnom fakultetu prof. dr. Onesina Cvitana, nekoć splitskog gradonačelnika.

Ako do referenduma i dođe, njegov uspjeh malo je vjerojatan: minimalan odaziv upisanih birača mora biti 50 posto, što se na lokalnoj razini u Hrvatskoj nije dogodilo već desetljećima. Rezultat konflikta gradonačelnika i vijeća, dakle, vrlo je izgledna blokada vlasti.

Zakonodavac je puno više računa vodio o “osiguračima”, a puno manje o efikasnosti. Svi novoizabrani župani, gradonačelnici i načelnici novim načinom izbora dobili su priliku samostalno sastaviti “svoju ekipu”, tim savjetnika koji će im asistirati i samo njima odgovarati.

Ukinuta su poglavarstva, a sve ovlasti – od financija, urbanizma i gospodarstva do sporta i kulture – prebačene na leđa jednog čovjeka. Diljem Hrvatske ovih se dana po hitnom postupku mijenjaju statuti gradova kako bi stvar uopće mogla profunkcionirati, no jedan od najvažnijih problema – javnost rada i dostupnost svih odluka – tek će doći na tapet.


Pravo na javnost

Poglavarstva su, naime, dosad imala obvezu održavanja javnih sjednica na kojima su pred novinarima usvajane sve odluke. Ubuduće toga jednostavno nema, niti je zakon propisao kakvu obvezu obavještavanja medija. Novinari će ovisiti o dobrohotnosti gradonačelnika: riječki Vojko Obersnel već je najavio da će jednom tjedno održavati javne sjednice svoga kolegija, dok će Kerum, izgleda, o rezultatima svoga rada obavještavati na redovitim konferencijama za novinare. No, nikome od njih ubuduće neće biti nikakav problem sakriti nepopularne ili sporne odluke.

- Ni ministri nemaju javne kolegije – tvrdi državni tajnik Antun Palarić.

- Ne, ali zato Vlada ima javne sjednice?

- Dobro, pa valjda će i gradonačelnicima biti u interesu informirati javnost!

- Da, ali vjerojatno će biti i odluka koje će željeti sakriti?

- Novinari imaju pravo sve znati.

- Pa kako ćemo doznati?

- Imate Zakon o pravu na pristup informacijama... A osim toga, pišite po novinama, inzistirajte da imate uvid...

- Kako ćemo pisati o odlukama za koje i ne znamo da postoje?!

- Ne znam, evo, vi predložite izmjene zakona...

Razgovor s državnim tajnikom Središnjeg ureda za upravu mogli bismo prepričavati unedogled, no bit je jasna: naš sugovornik tvrdi da se “sve u Hrvatskoj dozna”, da “svaka vlast ima svoj stil”, da “bez potpore javnosti nijedan gradonačelnik neće uspjeti” te da “oni koji obnašaju vlast moraju raditi u interesu svoje sredine”.

Čovjek zvuči kao da ne živi u Hrvatskoj i kao da ne zna da je novinarka Jelena Berković još davno tužila kompletnu Vladu i po Zakonu o pravu na pristup informacijama – dobila spor. Trebalo joj se omogućiti uvid u odluke koje su donesene na sjednicama zatvorenim za javnost, no od toga još uvijek ništa. Pa ti tuži Bandića, Keruma ili Petrinu...


Očekujmo - cirkus

•• Gradonačelnik je dužan dva puta godišnje gradskom vijeću podnijeti izvještaj o svome radu – jedna je od obveza novoizabranih dužnosnika.

Što ako ga ne podnese? Što ako vijeće izvještaj ne prihvati? Odgovori su još uvijek nepoznati...

Slična je situacija i s proračunom: “predlaže ga gradonačelnik, a usvaja gradsko vijeće”. Što ako ga ne predloži? Što ako ga predloži, pa naknadno povuče iz procedure? Što ako ga vijeće ne usvoji?

•• Probleme u funkcioniranju lokalnih vlasti gotovo sigurno će stvoriti i šuma propisa, njih gotovo stotinu, u kojima se kao tijela ovlaštena za predlaganje i donošenje odluka navode – danas nepostojeća – poglavarstva.

Kako se Zakon o lokalnoj samoupravi donosio naprečac, na Saboru je da po hitnom postupku izmijeni barem nekoliko desetaka zakona i omogući normalno funkcioniranje lokalnih vlasti. U suprotnom, pravi pravni cirkus tek nas očekuje...

Sabor


Nesmjenjivi

“Ako mandat gradonačelnika prestane u godini u kojoj se održavaju redoviti izbori, dužnost preuzima njegov zamjenik” – stoji u zakonu. Koji od dvojice zamjenika - nije precizirano, a situacija nije razjašnjena čak ni nakon pet savjetovanja i okruglih stolova najuglednijih hrvatskih pravnih stručnjaka. Čekat će se, izgleda, da problemi nastanu u praksi...

Zamjenici gradonačelnika izabrani na ovogodišnjim izborima također su praktički nesmjenjivi, a ništa im ne može čak ni njihov šef. Ako podnesu ostavku, naime, ne raspisuju se novi izbori, niti je ostavljena mogućnost popune njihova mjesta nekim novim kadrom.

Who's Online

We have 207 guests and one member online

  • admin