DUGI RAT

U svetištu svetoga Leopolda Bogdana Mandića u Zakučcu u Poljicima, rodnome mjestu njegovih predaka, završila se devetnica kapucinu, ispovjedniku, apostolu kršćanskog jedinstva i zaštitniku oboljelih od karcinoma. Kad je iscrpljen ispovjedničkom službom i bolešću 30. srpnja 1942. preminuo u Padovi, vjerni ga je narod sa svoje strane odmah proglasio svecem. Njegovo se štovanje, upravo munjevitom brzinom proširilo po svim zemljama i kontinentima. U našoj domovini Hrvatskoj njegovo štovanje počeo je najprije širiti kardinal Alojzije Stepinac.
U petak, 12. svibnja, na svečev blagdan središnje misno slavlje s procesijom i blagoslovom kipa svetog Leopolda u 18 sati predvodit će kardinal Vinko Puljić, umirovljeni nadbiskup vrhbosanski, piše Damir Šarac na stranicama Slobodne Dalmacije.
Zaključno hodočašće prije proslave blagdana svetog Leopolda Bogdana Mandića u svetištu je predvodio umirovljeni splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišić.

Danas je Velika subota – dan tišine i molitve. Na Veliku subotu Crkva se zadržava kod Isusova groba te u molitvi razmišlja o njegovoj muci i smrti. Danas nema liturgije. Isus je umro, Bog je mrtav. Čitav svijet stoji pred tajnom smrti. Vrata smrti kroz koja je prošao Isus čekaju sve nas. Vrata su to kroz koja nam je samima proći. Potpuna je to samoća i napuštenost Crkva u molitvi i bdjenju čeka na uskrsnuće Gospodina...
Vjernici će se i večeras okupiti oko svijetla uskrsne svijeće. Vazmeno bdjenje u našoj župi započinje u 22 sata. Prethoditi će mu blagoslov hrane u 18 i 18:30 sati.

Veliki petak kršćanski spomendan Isusove muke i smrti slavi se u petak prije Uskrsa i dan je kada se kršćani diljem svijeta sjećaju Isusove teške i nasilne osude, muke i smrti na križu, dio je Vazmenoga trodnevlja kojega čini s Velikim četvrtkom i Velikom subotom, i jedini je dan kada Katolička crkva ne slavi misnu žrtvu.
Na Veliki petak se u Katoličkoj crkvi ne slave sveta misna otajstva jer je sveta misa nekrvna žrtva Isusa Krista, a na Veliki petak je sam Isus Krist bio žrtvovan na žrtveniku križa i prinio Ocu sama sebe kao otkupninu za mnoge, tj. krvnu žrtvu.
Diljem svijeta se, obično u prijepodnevnim satima, puk okuplja u crkve, kapelice i druga mjesta kako bi pobožno molio Križni put. U popodnevnim satima, obično u 15 sati kada je Isus izdahnuo na križu, puk se okuplja u crkve na slavljenje obreda Velikoga petka - čitanje Svetoga pisma i navještaj muke sa središnjim tekstom muke Gospodnje iz evanđelja po Ivanu, na poklon i ljubljenje križa te svetu pričest...

Gospodin je pobjedonosno u nedjelju ušao u Jeruzalem. Nekoliko dana kasnije, u istome gradu, bit će pribijen na križ. Nedjelja muke Gospodnje je pred nama. Cvjetnica je pred nama. S njom započinje Veliki tjedan. Crkva se tada spominje Isusovog svečanog ulaska u Jeruzalem u dane prije Pashe, opisanog u sva četiri Evanđelja, ali i njegove muke koja je uslijedila nakon toga.
Kad je Isus ulazio u Jeruzalem, narod ga je dočekao mašući palminim i maslinovim grančicama i rasprostirući svoje haljine, putem kojim je išao jašući na magarcu... a svi znamo kako je to sve završilo tjedan poslije. Ili počelo, ako pitate vjernike...
U spomen na taj događaj koji predstavlja svojevrsni uvod u dramatične događaje Velikog tjedna, na Cvjetnicu će se u našoj župi svetog Josipa u Dugom Ratu održati sveta misa... na kojoj će se blagosloviti i palmine i maslinine grančice..

Nakon poklada i maškaranih slavlja i fešti s srijedom nam tiho stiže korizma. Idućih 40 dana biti ćemo u korizmenom vremenu, vremenu priprave, razdoblju u kojem bi kršćani i oni koji se takvim osjećaju mogli "stati malo na balun svog života" i početi ili nastaviti promišljati kako biti bolji ljudi i preispitivati koliko su u svom svakodnevnom životu doista khm.. kršćani. Da, u onom pravom, skoro već zaboravljenom značenju te riječi, a koliko samo po običajima, "pa papiru". Korizma je vrijeme kad mnogi opet započinju sa "odricanjima" od nekih nepotrebnih stvari i (loših) navika, da bi se nakon 40 dana najčešće sve opet, kao u onoj Arsenovoj pjesmi, nastavilo sve po starom...

Premda se vijest o imenovanju splitsko-makarskog nadbiskupa mons. Dražena Kutleše nadbiskupom koadjutorom i nasljednikom kardinala Bozanića očekivala intenzivno posljednjih dana u crkvenim krugovima, kada je i objavljena izazvala je cijeli niz reakcija u Zagrebačkoj nadbiskupiji. Od onih pozitivnih da će doći do nekih promjena do negativnih jer je ponovno na Kaptol zasjeo netko tko nije poniknuo iz zagrebačkog klera, ali i ravnodušnih da se baš ništa neće promijeniti jer na Kaptol dolazi “Bozanić 2.0”.
Kaptolski kler, to je sad poprilično jasno, iznimno je nezadovoljan Kutlešinim imenovanjem, smatra da ih se opet preskočilo, da su postali nevažni, ali i sami priznaju kako ih od "ovog pape" više ništa ne može iznenaditi. Za jedne je Dražen Kuleša karijerist koji jednostavno ne može odbiti funkciju, za druge osoba od povjerenja Vatikana, ali i umirovljenog biskupa iz Mostara, za one treće, radikalnije, osoba koja je ponizila kardinala Bozanića, a za onu četvrtu struju zapravo je prelat koji je samo potvrdio dojam koji je stekla javnost: Papa nema povjerenja u kler Zagrebačke nadbiskupije. Samo rijetki će priznati da su si za sliku i dojam Kaptola u javnosti sami krivi, da su se zatvorili od vjernika unutar svojih zidina i prebendarskih kurija, da su financijski netransparentni, da su često bili naklonjeni jednoj političkoj opciji kojoj su služili kao jedna od poluga za osvajanje vlasti, da nisu isticali kandidate koji bi izašli iz sjene sadašnjeg kardinala.
Dražen Kutleša zna što žele u Vatikanu i tako će se i ponašati. On nije liberal, kao što neki misle, ali jest predstavnik nove generacije biskupa. Apostolski nuncij u Hrvatskoj Giorgio Lingua takvu osobu nije našao u Zagrebu i okolici. Ako su u Vatikanu mislili da će Kutleša napraviti zaokret u vezi sa Stepincem, vjerojatno su se preračunali. Napokon, i naš poljičanin i riječki nadbiskup Mate Uzinić u čestitki koju je poslao Kutleši istaknuo je kako moli zagovor i bl. Alojzija Stepinca.