DUGI RAT

Opravdano strahovanje za budućnost financiranja sljedeće godine diplomskih studija, i studija uopće, nagnao je aktivni i osviješteni dio studentske populacije na ponovnu mobilizaciju svojih kolega u svrhu postizanja standarda koji imaju studenti u zemljama poput Švedske, Finske, Estonije, Irske ili Norveške. Studenti ponovo ustaju na prosvjede koje ovaj put upućuju Saboru i Vladi s ciljem uvođenja besplatnog visokog obrazovanja i povećanja ulaganja novaca iz državnog proračuna u sektor obrazovanja ...

ZA BESPLATNO VISOKO OBRAZOVANJE!

Piše: Mašenjka Bačić / H-Alter
Izvor: H-Alter

Studenti će se okupiti 5.11. u 12 sati ispred zagrebačkog muzeja Mimara odakle će krenuti do Katarininog trga da službenim vlastima pokažu kako nisu zadovoljni njihovim deklarativnim obećanjima u kojima hrvatskim studentima, ali i cijelom društvu, prezentiraju Hrvatsku kao zemlju u kojoj je znanje poželjno i dostupno svakome tko želi, dok u isto vrijeme polako, ali sigurno, tu privilegiju uskraćuju i ograničavaju na krug ne dovoljno sposobnih, već dovoljno imućnih.

Fakultetsko je obrazovanje nekoć u Hrvatskoj bilo besplatno. Danas gotovo 60 posto studenata plaća svoj studij. Na mala vrata se uvode i povećavaju školarine. Banke nude studentske kredite. Polako krećemo prema američkom sustavu u kojem se za fakultet štedi od djetetova rođenja i gdje studenti nakon završena školovanja još godinama otplaćuju svoje dugove.

Od 1991. do 2006. se ukupan broj studenata povećao za 82 posto, dok se broj studenata koji sami (su)financiraju svoj studij povećao za 814 posto! I to sve u zemlji sa samo 7 posto fakultetski obrazovanih

Je li uvođenje i stalno povećavanje školarina način da se poveća broj fakultetski obrazovanih? Ili je to put u novo 'društvo znanja' u kojem će pristup fakultetskom obrazovanju imati samo bogati i oni koji su se spremni baciti u dužničko ropstvo studija radi?, pitaju se zabrinuti organizatori prosvjeda.

Gradeći društvo znanja njegovi kreatori nisu se osvrtali na usputne probleme financiranja tako izdašne mašinerije i umjesto da barem osmisle i pokrenu javne, dio studenata, doduše, financira se iz Ministarstva, a postoje i državne i gradske stipendije, ali to očito nije dovoljno, i privatne sektore stipendiranja studenata, ovo isto ostavili su na teret poreznim obveznicima, odnosno roditeljima studenata od kojih je svake godine manje onih koji si to mogu priuštiti.

Sve je to, dakako, opravdano tržišnom konkurencijom u čiji će vrtlog sveučilišta s vremenom ući u svrhu ostvarenja potpune autonomije.

Dok se grcaju u problemima organiziranja studija, rektorima sveučilišta i dekanima fakulteta ne preostaje drugo nego da povećanjem školarina i uvođenjem dodatnih penala financijske prirode (plaćanje ispita koji se ne polože na vrijeme) nastoje riješiti svoje probleme i popuniti fakultetske blagajne.

Da uistinu želi bolonjski sustav obrazovanja po uzoru na europske zemlje hrvatska vlast morala bi osigurati mnogo više novaca nego što je to spremna jer naši fakulteti niti su u stanju niti mogu iznijeti taj teret osim ako ne udare po džepu studenata.

Oni će zato u srijedu izaći ponovo na ulice, a u kojem broju, to ćemo tek vidjeti.