U pravoj poplavi prigodničarskih navijačkih pjesama i pjesmuljaka nastalih "posuđivanjem" i "navrtanjem" već poznatih melodija sa južnoameričkih ili talijanskih nogometnih tribina, ili vješto osmišljenih marketinških uradaka koji su zahvaljujući utjecaju najvažnijeg medija među hrvatima - televizije - zaživjeli među pivopijama, pretvorivši se s vremenom i nesmiljenom medijskom ili kiosk "sve po 29 kuna" reklamom u domoljubne budnice koje danas na ulicama Beča i Klagenfurta s ponosom pjevaju hrvatski navijači,... u svemu tome ovom prilikom želim Vas podsjetiti da je prije šest godina, u ljeto 2002. jedna naša, domaća, dućka ekipa, odlučila napisati i snimiti pjesmu posvećenu hrvatskoj nogometnoj reprezentaciji. Što su zamislili to su i učinili! A nije bilo lako... Tog su lipnja gospodnjeg 2002. Štefan, Mario, Vinko, Branka, Antonija, Anđela, Ljube, Marina, Dino, Mario P., Filip V., Filip B. i Hrvoje bili  jedna duša, jedno tilo ...

DUĆE BAND

Piše: Mladen Banović

Zajedno su napisali tekst pjesme, Štefan ga je uglazbio u punokrvni rock broj, potom su se u Mr. Gigolla svi upjevali, a onda svi zajedno kao "Duće Band" krenuli put studija snimiti svoju "Pobjedničku". Pisma se koji dan poslije "pada Italije" zaorila eterom Radija Dalmacije i ostalih radio postaja... Reakcije su bile izvrsne!

A onda su Vatreni u idućoj utakmici izgubili protiv Ekvadora i to je jedino što ovoj priči nedostaje...

Šest godina poslije slušam ove Connecte, Nerede i Stoke, izbornikov Rowbau koji je na svakom koraku, slušam kako navijači na tribinama pjevuše pivske reklame,.. I pitam se... WTF?!... A ima ljeka. Alternative... "Duće band", svitu!

Kažem Vam... Duće Band!

Kad smo bili jedna duša i jedno tilo

Piše: Merien Jelača / Slobodna Dalmacija

Bilo je to u Dućama u lito 2002. Gledala se utakmica Hrvatska - Italija i slavila se pobjeda. Vino, pivo, karusel zastave, šalovi, sirene... Navijalo se i slušalo pjesme. Navijačke.

Kroacija, viktorija, glorija, pjevao je Mišo, u boj, u boj, pjevali su Bohemi (ili je možda u pitanja samo Miro posljednji Bohem?), i Hrvatice vas vole, pjevala je I.B., Ajmo Hrvatska, ajmo do kraja, pjevali su Samuraji, neka pati koga smeta, pjevali su Baruni,...

No, družini iz Duća to nekako i nije baš pasalo, a onda je jednom od njih sinulo... "Ovo je sve glupo, idemo mi napravit svoju pismu", izrecitirao je svoju ideju Mario ...

Nakon točno deset sati sviranja, pjevanja i miksanja, hrvatska navijačka himna u izvedbi  "Duće banda"  bila je završena. Umorni i gotovo beživotni izvukli su se iz studija i u dva sata prije ponoći, a samo 15 sati prije početka susreta s Ekvadorom, pokucali na vrata Radio Dalmacije.

"Imamo jednu pismu, navijačku, poslušajte, pa ako Vam se svidi pustite je".

I pustili su je. Gitara i ponos potisnuli su vrućinu s dućkog pijeska.

Uspjeli su!

POBJEDNIČKA

Ime što se pamti
Vatra koja plamti
Narod koji voli
Zemlju tu do boli

Jedna duša, jedno tilo
Jedan narod, ista ljubav

Ime mu ja Mirko
Nije Ćirohito
Čovjek je iz Trilja
Vodi nas do cilja

Jedna duša, jedno tilo
Jedan narod, ista ljubav

Nema pive, di je vino
Da svi skupa proslavimo
Da Brazilce razguzimo

Jedna duša, jedno tilo
Jedan narod, ista ljubav

Italija puši
Hrvatška sve ruši
Čitav svijet u šaci
Svjetski smo prvaci

Jedna duša, jedno tilo
Jedan narod, ista ljubav

NAPOMENA

Dok ovo čitate trebali bi čuti DUĆE BAND, i njihovu "Pobjedničku" iz 2002. Ako pak vaš preglednik interneta ipak ostane "nijem", upalite zvučnike :) ili provjerite postavke multimedije ili browsera.

Ako ne ide... jednostavno kliknite --> ovdje.