DUGI RAT

Koji put mi je naprosto žao kad je u Omišu stanje redovno, odnosno sve u najboljem redu. Učine mi se ovi izvještaji suhoparni poput komisije za popis inventara, nedajbože agitpropovski po nalogu s vrha ili naprosto bolesno afirmativni kao da dolaze iz službe marketinga. A to čitatelji, napose svjedoci s Pjacete jako razaznaju i puno im je draže kad sam načinjao probleme, moguće i ondje gdje ih drugi nisu ni naslućivali. Najiskrenije, nemam pričicu uz koncert od petka na Trgu sv. Mihovila, pa upravo iskrena ispovijest svjedoči o zavidnoj razini pjevanja u ženskom finalu 43. festivala dalmatinskih klapa u Omišu. I svi mogu biti mirni i zadovoljni, a sjekire zakopane!, piše Igor Brešan u današnjoj Slobodnoj Dalmaciji ...

OMIŠ 2009.
ZAVRŠNA VEČER ŽENSKIH KLAPA

Večer uzoritih cura

 Piše: Igor Brešan / Slobodna Dalmacija
 Izvor: Slobodna Dalmacija

Zaista veseli ako tko može imati takvo uho da procijeni je li neka klapa pjevala bolje od druge za 0,2 boda (u rasponu do 10). Zato molim, bez matematike, uz generalnu opasku da je uvodni paket od šest vokalnih tijela (ne volim zloupotrebljavati pojam klapa) bio ravan završnom, zahvaljujući više "Mirakulu", "Tiramolu", "Hreljinu", nego, recimo, "Kurjožama", "Skradinkama" ili "Tamarinu". Isto bi se moglo preslikati i na ostatak iz konkurencije. "Fjoret", "Ćakulone" (treće od žirija) i "FA Linđo" (prva nagrada publike i žirija) bile su mi bliže upravo za famoznih 0,2 od ostatka - "Garofula", "Ventuli" (treće od publike) i "Ardure" (druga od publike i žirija).

Zabrinut sam za sebe, ako je sve, rekoh već, na zavidnoj razini, znači li to da napretka nema?

Da nisam baš sveznadar, dokaz je i "U ovome mistu" (obrada Krešimir Magdić), kao i uvedeni pojam "ditića" i u ženskoj konkurenciji, u "Trgačice, targojte ga hladom" (Magdić). I volio bih biti načistu koliko je, recimo, banalna "Jemala sam dragoga" (obrada Frane Tralić) pomogla pjevačicama, a slojevita "Zaprećona iskra" (Mirela Ivičević) odmogla, ili obrnuto?