Tamna strana turističke avanture

Danas, kada neki Hrvati putuju i pored loše gospodarske situacije i pada standarda, potraga za novim turističkim odredištima ne jenjava. Ljudi žele vidjeti i doživjeti nešto novo. Egzotični tropski krajevi postali su dosadni, sve je već viđeno i doživljeno. Turisti su postali izbirljivi i žele vidjeti ono što se rijetko može vidjeti. Trenutačni hit u putovanjima putničkim brodovima su polarna područja. No, ti su krajevi prilično opasni za plovidbu, pogotovo zbog santi leda i neistraženosti dna. Antarktik je prije petnaestak godina posjetilo 7000 turista, a danas je taj broj pet puta veći. Čovjek bi ipak morao znati gdje su mu granice. Kad jednom nešto uništiš, toga više nema ...

Tamna strana turističke avanture
 
Piše: IVICA TIJARDOVIĆ
Autor je doktor znanosti, pomorski kapetan i publicist
Izvor: Vjesnik

Egzotični tropski krajevi postali su dosadni, sve je već viđeno i doživljeno. Turisti su postali izbirljivi i žele vidjeti ono što se rijetko može vidjeti. Trenutačni hit u putovanjima putničkim brodovima su polarna područja.

Turistički brod na Antartiku


No, ti su krajevi prilično opasni za plovidbu, pogotovo zbog santi leda i neistraženosti dna. Santa leda može biti, recimo, pola milje daleko od vas, a vi ste se već nasukali, odnosno sudarili se s podvodnim dijelom te sante leda.
 
S obzirom na to da putnika uzbuđuje blizina leda, odnosno što bliže ledu to bolje, zapovjednici su pod dodatnim stresom, pa nezgode nisu više rijetkost, a izgleda da i brodovi nisu konstrukcijski spremni susresti se s ledom.
 
U zadnje dvije godine u području Antarktika dogodile su se četiri značajnije nezgode: nasukavanje broda "Nordkapp" u siječnju 2007., potonuće putničkog broda "Explorer" u studenom 2007., nasukavanje broda "Ushuaia" u prosincu 2008. i najnovije nasukavanje u veljači 2009. broda "Ocean Nova".
 
Ljudi su pod dojmom potonuća broda "Titanic", misleći kako je uvijek lijepo vrijeme na moru i da je lako spustiti čamac u more te se na taj način spasiti. Oni vjeruju da bi to bila izvrsna avantura koja bi se prepričavala generacijama. No, život na moru sve je osim egzotike.
 
Zanimljivo je spomenuti da je u kolovozu 2007. ruski putnički brod (prije istraživački brod) Aleksey Maryshev doživio nezgodu kad je brod prišao santi leda na samo pedesetak metara. Tom je prilikom ozbiljno ozlijeđeno desetak britanskih putnika kada se sa sante leda srušio dio leda na palubu broda, a brod se počeo valjati uslijed valova uzrokovanih padom leda u more. Za to putovanje putnici su platili 3000 funti. Reklo bi se - preskupo za mogućnost da budeš ozlijeđen. Brod je bio samo 600 milja daleko od Sjevernog pola.
 
Kad već turisti žele nešto novo, onda bih ovdje predložio novi tip putničkog avanturizma, odnosno umjesto površinom, neka turisti plove dubinom Arktika (vidi Tijardović: Fairplay, January 2008.). Siguran sam da će i neki naši građani, ne pitajući za cijenu, otići na takvo avanturističko putovanje.

Sjeverni pol turisti su prvi put posjetili 1991. na nuklearnim ledolomcem kompanije Murmansk Shipping na kojem su bili i predstavnici ruske akademije znanosti. Od tada su se do najviše četiri puta godišnje provodila ta neobična putovanja.
 
U kolovozu 1997. godine nuklearni ledolomac "Sovietsky Soyuz" bio je na Sjevernom polu sa sto turista. Tijekom tog putovanja shvatilo se da nije mnogo ljudi uspjelo stići do pola, no zapravo nitko do tada još nije bio na Sjevernom polu. Razlog je jednostavan: Sjeverni pol nalazi se više od tri kilometra niže od površine Arktičkog oceana.

Arktik


Kako su Rusi u to vrijeme imali dvije podmornice tipa "Mir" koje su mogle dostići dubine veće od 6000 metara, počelo se ozbiljno razmišljati o stvarnom osvajanju Sjevernog pola. Debljina leda na Sjevernom polu mogla je u to vrijeme biti do tri metra, tako da su ledolomci mogli stići do njega. Problem je bio u tome kako spustiti kroz led dvije podmornice težine 18 tona svaka, jer je plovidba u dubinama sigurnija s dvije podmornice.
 
Došlo se na ideju da na put krenu dva ledolomca, jedan s podmornicama, a drugi bi napravio rupu u ledu koju bi održavao, a kroz koju bi se spustile podmornice u more. Turisti su već bili spremni, njih 20 - koliko ima sjedalica u podmornici, platiti tu avanturu 80.000 američkih dolara svaki. Ipak, ta zarada nije mogla pokriti troškove tog pothvata koji su iznosili 4,5 milijuna dolara.
 
Upornost se na kraju ipak isplatila i sve je bilo spremno 2006. za ekspediciju s ledolomcem "Rossiya" i brodom "Akademik Fyodorov". Kako dvije podmornice "Mir" i "Keldysh" nisu u tom trenutku bile spremne, odustalo se od tog putovanja. Godinu dana kasnije Rusi su odlučili sami poći u taj pothvat, kako bi ih povijest zabilježila da su oni prvi stigli do Sjevernog pola. To se zbilo u kolovozu 2007., kada je u dno Sjevernog pola zabijena zastava Rusije. U podmornici se tada nalazilo šest osoba.
 
Rusi nisu na tome stali. Njihov tanker "Vasiliy Dinkov" (oko 70.000 tona nosivosti) sagrađen u Južnoj Koreji (Samsung Heavy Industries) za ruskog brodara Sovcomflot krenuo je na putovanje u lipnju 2008., koje se smatra prvim značajnim prijevozom nafte u području Arktika, iz naftnog terminala Varandey u Pečorskom moru (Rusija) za kanadsku luku Come by Chance (Newfoundland – Atlantski ocean).

S obzirom na to da Arktik ionako nestaje, čovjek će mu skratiti muke i ubrzati topljenje leda. Dokazano je praćenjem da se u zadnjih trideset godina Arktik smanjuje osam posto svakih deset godina, a kanadskim Sjeverozapadnim prolazom mogu u potpunosti ploviti brodovi.
 
Nestajanje ledene površine Arktika iznosilo je godišnje 100.000 četvornih kilometara. Samo u zadnju godinu dana Arktik je manji za milijun kvadratnih kilometara (topljenje leda je u zadnju godinu bilo deset puta brže).
 
Još ako se Antarktik dobro zagadi, čovjekovo osvajanje svijeta je završeno. Naime, neki stručnjaci za zaštitu prirode smatraju da su putnički brodovi najveći zagađivači prirode. Tjedno jedan veliki putnički brod proizvede 45 tona čvrstog otpada, a o količinama kanalizacije koja često završava u moru da se i ne govori.

Putnički brodovi imaju suvremene uređaje za pročišćavanje, spaljivanje smeća..., no putnici imaju videosnimke što sve izlazi iz broda, odnosno što se sve baca u more s tih brodova. Inače, Antarktik je prije petnaestak godina posjetilo 7000 turista, a danas je taj broj pet puta veći.


Čovjek bi ipak morao znati gdje su mu granice. Kad jednom nešto uništiš, toga više nema.
 
To isto vrijedi i za Hrvatsku, stoga moramo učiniti sve da je sačuvamo, ne samo od zagađivača (masovnog turizma), nego i od sebe samih ponekad, jer novac ne smije biti jedino mjerilo vrijednosti i životnog uspjeha.
 
S novcem možeš mnogo, ali ne možeš sve.

Novac se potroši i nestane, a zemlju ako uništimo, tada novac gubi svaki smisao i vrijednost.

Povezani članci

Who's Online

We have 186 guests and no members online