Omiš: Gusarska bitka!

Gusarske večeriU subotu, 18. kolovoza 2007., u gradskoj luci u Omišu, s početkom u 19.30 sati, održati će se rekonstrukcija gusarske bitke. Program kojeg je organizirala turistička zajednica Grada Omiša uz pokroviteljstvom Grada Omiša i Splitsko - dalmatinske županije će započeti revijalnim mimohodom povijesnih skupina HGD GusarSv. Cecilija "Moreška" iz Korčule, kliških "Uskoka" i omiških "Gusara". Nakon mimohoda povijesne skupine ukrcati će se na brodove i u gradskoj luci ispred Mula priredit će rekonstrukciju gusarske bitke. "Preživjeli" gosti koji se nekako dočepaju kopna pred omišanima i njihovim susjedima i gostima će prirediti prikaz bojnog plesa "Moreška" ...

Gusari na mulu 


OMIŠKI GUSARI

Danas pitomi Omiš, turistički gradić od 6000 stanovnika (po popisu 1991.), teško možemo zamisliti da je u srednjem vijeku bio opasno gusarsko gnijezdo na Jadranu.

U tim burnim vremenima Omiš je važno središte Neretvanske kneževine (današnje omiške, poljičke i makarske općine s Bračom, Hvarom, Korčulom i Mljetom). Tadašnji Omiš, središte gusarskih akcija, prkosio je Mlečanima, tada najjačoj pomorskoj sili, moćnom bizantskom caru Manuelu Komnenu (1120.-1180.) i njemačko-rimskom caru Fridriku I., kralju Jeruzalema i Sicilije (1152.-1190.).

Danak za plovidbu

Mlečani su tada Neretvanima plaćali danak za slobodnu plovidbu, što ih nije lišilo povremenih gusarskih napada. A kada je mletački dužd Petar I. Kandijan 887. godine krenuo s brodovljem da ih kazni zbog kršenja sporazuma i iskrcao se kod Makra, bio je poražen od Neretvana i glavom platio taj pohod.

Omiš jedno vrijeme pripada Neretvanskoj kneževini, od kralja Petra Krešimira IV. (1058.-1074.) staroj hrvatskoj državi, a od 1444. godine Mletačkoj Republici, u kojoj je 1601. godine imao 1300 stanovnika, što nije mali broj za ondašnje gradove. Pod Mlečanima postaje neosvojivom graničnom utvrdom u čestim nasrtajima Turaka. Nakon propasti Venecije dolazi pod vlast Austrije (1797.-1806.) te pod francusku upravu (1806.-1813.). Poslije Napoleonova pada ponovno pripada Austriji (1813.-1918.).

Prvi spomen o neretvanskim gusarima nalazi se u Chronicon Venetum Ivana Ðakona, kapelana dužda Petra II. Orseola. Ta kronika obuhvaća razdoblje od 805. do 1008. godine. U njoj se opisuju sukobi Neretvana i Venecije i prvi pokušaj Mlečana da okončaju napade na svoje brodove.

Kada je 830. godine čitavom europskom dijelu Mediterana zaprijetila opasnost od arapske flote, Neretvani sklapaju mir s duždom Ivanom Particijakom o obustavi međusobnih sukoba na moru i nesmetanoj plovidbi mletačkih brodova neretvanskim vodama, a Mlečani su se obvezali na plaćanje godišnjeg danka za slobodnu plovidbu.

Međutim, sporazum se nije dugo poštovao. Kroničar zapisuje: Izlazeći iz svojih špilja na okretnim i brzim brodovima, Neretvani su se poput sokola zalijetali na brodove koji su plovili njihovim vodama, bez poštovanja mletačke zastave. Godine 834. i 835. zabilježeno je mnogo gusarskih napada i zarobljavanja nekoliko mletačkih brodova, koji su se vraćali iz luka vojvodstva Benevento. Posade su bile masakrirane.

Kačići nadziru more

Takva okrutnost zapravo je osveta za mletačke napade na neretvanski teritorij radi hvatanja robova. Kad je ojačala, Veneciji je trebalo slobodno more da bi proširila trgovinu. U tome je ometaju Saraceni, koji su povremeno napadali, a često i Neretvani i Hrvati. Budući da je glavno središte hrvatskoga gusarstva bilo ušće Cetine i Neretve, neosvojivo s morske strane, Mlečani postaju ogorčen protivnik Neretvana.

Od 12. stoljeća zasebno su poglavlje u našoj pomorskoj povijesti omiški Kačići, koji se također ističu u gusarskim akcijama. Omišani ne kontroliraju samo plovidbu Jadranom na svojem području nego se zalijeću i dalje sve do Kotora. Zahvaljujući svojoj snazi, uspijevaju 1167. sklopiti ugovor s Kotoranima, koji se obvezuju da će im plaćati otkupninu za slobodnu plovidbu, a 1190. s Dubrovčanima koji pristaju na godišnji otkup za nesmetano kretanje vlastitih brodova po čitavom Jadranu i tuđih (apulijskih) od Molunata do Vratnika.

Nakon što Mlečani početkom 13. stoljeća zaposjedaju Zadar i Dubrovnik, Omišani pljačkaju mletačke i italske trgovačke brodove i na istočnoj i na zapadnoj obali Jadrana. Zbog toga se zamjeraju svim svojim susjedima, a osobito se na njih ljuti papa Honorije III. (1216.-1227.) jer su napadali kršćanske brodove koji su prevozili križare na istok, prema Palestini.

Omišani su u prvoj polovici 13. stoljeća posebno rado napadali i pljačkali križarske konvoje, krcate opljačkanim blagom nevjernika, u povratku iz Sv. Zemlje ili s Levanta. U tomu imaju potporu Splita, Zadra i vjerojatno Genovežana. Zato papin legat Akoncije poziva 1221. sve dalmatinske i hrvatske stanovnike da se bore protiv omiških gusara, heretika i otpadnika od katoličke vjere. Kako je njegov poziv naišao na slab odjek, akcija nije uspjela, a Omišani su se nakon pet godina pomirili s papom.

Brze sagittae

Polovicom 13. stoljeća Omišani napadaju ne samo mletačke već i sve brodove pod njihovim nadzorom. Posebno su na udaru splitski trgovački brodovi, pa se Splićani udružuju s Trogiranima i 1259. uspješno napadaju Omišane. Nakon pobjede saveznika Omišani se oporavljaju i nastavljaju gusariti pa protiv njih osnivaju 1274. savez, kralj Karlo Napuljski, Splićani i Šibenčani, pod čijom prijetnjom Omišani iste godine sklapaju u Zadru mir s Mlečanima, ali ovi šest godina poslije (1280.) zauzimaju Omiš.

Pošto su brodove izvukli iz opsade, ogorčeni Omišani ubrzo oslobađaju grad i usmjeravaju se na mletačke galije. Mlečani 1286./87. angažiraju Dubrovčane i bribirske knezove (bana Pavla i njegovu braću Jurja i Mladena) u akciji protiv Omišana, koji pod pritiskom toga saveza sklapaju mir s Venecijom na tri godine (1290.). Međutim, i dalje krše mirovne odredbe i gusare po Jadranu ugrožavajući ne samo susjedne otoke nego i obalu južne Italije.

U strahu od njihovih napada Mlečanima se 1323. predaju Trogir i Šibenik, a nakon četiri godine i Split. Dominaciju na Jadranu stekli su omiški gusari hrabrošću i posebnom konstrukcijom brodovlja. U dokumentima, poveljama i pismima o omiškom brodovlju spominju se opći nazivi ligmes, galea, navis, ali se sve češće navode i sagittae (strijele). To potvrđuje da su Omišani imali takvu vrstu broda koja je bila malo poznata u povijesti pomorstva i brodogradnje.

Omiš je od 1444. godine, pod mletačkom vlašću, doživio preobrazbu od feudalnoga castruma na Cetini s malim podgrađem predurbanoga tipa u planirano urbano naselje kvadratnog oblika sa zidinama. To potvrđuje i odredba o gradskoj čistoći, koja znači početak urbane kulture kao u drugim dalmatinskim gradovima.

U izvješću sindika (državnog nadglednika) Andrea Giustinijana i njegova pomoćnika Oktavijana Valiera, koje je mletačka vlada 1575. poslala da prikupe podatke o stanju u Dalmaciji i na Levantu, nalazi se i zanimljiv opis tadašnjeg Omiša.

Pa tko to ne bi zločesti pirat postao u društvu ovakvih piratica ...


POVIJESNA POSTROJBA "KLIŠKI USKOCI"

Tko god je iz unutrašnjosti srednje Dalmacije i iz Bosne htio doći na more, morao je proći ispod Klisa. To isto vrijedilo je i za onoga tko je s mora htio krenuti u Bosnu. Postojao je samo jedan put i on je vodio uskim kliškim grlom. Klis su bila vrata koja vode iz Bosne u Primorje, a gospodar Klisa držao je njihove ključeve.

No bilo kako bilo nerijetko je i šačica ljudi u ovoj tvrđavi znala spriječiti prolaz i ovećim vojskama.

Tvrđava Klis pripada najistaknutijim utvrdama na hrvatskom tlu, a u prošlosti je imala izuzetnu vrijednost zbog važnog strateškog i obrambenog položaja. Tvrđava i naselje smješteno ispod nje smješteni su na prijevoju između Mosora i Kozjaka, 9 km sjeveroistočno od Splita, uz staru cestu Split-Sinj.

Zemljopisni i prirodni položaj činili su utvrdu važnom ne samo za bližu okolicu, već i za cijelu srednju Dalmaciju, a posebno za Bosnu. Tvrđava je smještena na samom vrhu kamenite, strme i sa svih strana nepristupačne klisure, u tijesnom klancu što dijeli Kozjak od Mosora.

Nakon stoljeća vladavine raznih vladara Klisom u 13. st. vladaju najmoćniji hrvatski velikaši u Dalmaciji – bribirski knezovi Šubići. Nakon Šubića Klisom vladaju moćni Nelipići, gospodari Cetine, Omiša s Krajinom i Poljica.

Bila je to na neki način sreća za Klis, jer se u vrijeme mletačkog zauzimanja primorja nakon prodaje (1409.) od strane Ladislava Napuljskog za 100.000 dukata (prodani su Zadar, Novigrad, Vrana, otok Pag i sva prava na Dalmaciju) zadržao komad morske obale u Solinu oko ušća rijeke Jadro.

Kliška luka u Solinu omogućila je Klisu cijelo jedno stoljeće slobode. Preko mora Klis je imao vezu sa svijetom, preko mora je Klisu stizala pomoć.

Posebno je to bilo uočljivo poč. 16.st., za najvećeg prodora Turaka u hrvatske krajeve kada su svi klanci preko Bosne bili zatvoreni. To je upravo i najslavnije doba kliške tvrđave, vrijeme kada je u obrani Klisa istaknutu ulogu imao Petar Kružić, kapetan i knez Grada Klisa, koji je dva i pol desetljeća sa svojim uskocima odolijevao svim turskim napadima i opsadama. Petar Kružić pripada najslavnijim hrvatskim ratnim herojima uopće, iako su mnogi podaci o njemu i danas nepoznati.

Zbog junaštva i neustrašivosti brzo je napredovao pa je već 1513. imao u Klisu neku višu vojničku službu, možda kaštelana. Kapetanom Klisa postaje 1520. god. Pobijedio je Turke kod Klisa 1524. g.,napavši ih malobrojnom vojskom pristiglom s mora. Turci su 2 mjeseca opsjedali Klis, tada još jedinu preostalu utvrdu u Dalmaciji, a po mletačkim izvorima gotovo 7000 turskih konjanika i pješaka svladala je Kružićeva postrojba od jedva 1000 konjanika i pješaka.

Uskoci "uskočivši" ispod Turaka u mletački dio Dalmacije od turskih upada, a u ratnim vremenima subili gotovo jedina vojska Mletačke republike, koja se na ovom frontu borila protiv Turaka.

Uskoci predstavljaju poseban oblik otpora Turcima u primorskom zaleđu. Riječ je o gerilskom načinu ratovanja kršćana koji su migracijama stanovništva uskočili iz osvojenih područja na teritorije kojima su upravljale Venecija i Austrija, te su iz tog područja upadali u Tursku.

Obično se podrazumijeva da povijest uskoka kao organizirane borbe protiv Turaka započinje padom Klisa 1537 god.


Omiški gusari


HGD SV. CECILIJA - KORČULA

U gradu Korčuli, 1883. god. osnovano je «Korčulansko pjevačko društvo Sv. Cecilija», najstarije svjetovno pjevačko društvo u Južnoj Hrvatskoj.

U «Pravilima društva» posebno se naglašava da se Društvo osniva s plemenitom i uzvišenom svrhom:»da učenjem i gajenjem narodne hrvatske pjesme oplemenjuje srce mjesnoj mladeži, da joj podgrijava čuvstva prama jeziku svojem i prama običajima, da joj zasadi u dušu tvrdo osvjedočenje kako je dužna da čuva i brani svoje narodne svetinje, da bude svojim u svojoj zemlji, da tuđina štuje po starom hrvatskom običaju kao gosta».

Društvo radi do početka drugog svjetskog rata, kada prestaje s radom i obnavlja se 1991. godine sa stvaranjem nezavisne Republike Hrvatske. U svoje dvije sekcije, «Moreška» i puhački orkestar, društvo okuplja oko 80-tak članova, koji imaju i do 40 nastupa godišnje.

Sada nekoliko riječi o moreški.

Moreška je dinamični, bojni ples s mačevima, koji potječe iz Španjolske i povezana je s dugotrajnojnom borbom muslimana i kršćana na Sredozemlju. Iako ne znamo točno vrijeme njezina dolaska na Korčulu, znamo da je prvi put zabilježena u pisanim dokumentima sredinom XVII. stoljeća.

Jedinstvena za grad Korčulu, moreška je dramsko-plesni, scenski prikaz u kojem se isprepliću tekstualni, glazbeni i koreografski elementi. Počinje dijalogom između kraljeva i zaručnice bijelog kralja, koju je oteo crni kralj. Poslije uvodne plesne figure pod nazivom sfida, crni kralj elegantnim plesnim pokretima izaziva bijelog kralja na borbu. Zatim slijedi 7 figura, kolapa, plesne mačevalačke borbe bijele i crne vojske.

Nakon virtuozne plesne borbe sa snažnim udarcima mačeva, crna vojska biva poražena, a oslobođena bula vraća se svom vjereniku Osmanu u njegov zagrljaj. Tekst dijaloga je star, originalan i korčulanski, a glazbu je skladao hrvatski kompozitor Krsto Odak.

Moreška se nekada izvodila svugdje po Mediteranu, a danas se sačuvala samo u gradu Korčuli, gdje se prenosi sa generacije na generaciju, više od 400 godina.


 

Povezani članci

Who's Online

We have 172 guests and no members online