Smak svita - žena sa zviždaljkon!

Vesna MladinVesna Mladin, vrlo lijepa i vrlo zgodna djevojka iz Krila Jesenica, u dosadašnjih 25 godina života uspjela je postati profesorica kineziologije, Miss Universe Dalmacije, druga pratilja Miss Universe Hrvatske, bila je višestruka šampionka u kick boxingu, osvojila je čak 11 naslova prvakinje Hrvatske u juniorskoj i seniorskoj konkurenciji u full contactu i low kicku, igrala je lijevoga beka u ženskome nogometnom klubu Dalmacija iz Kaštela, bila spasiteljica na plaži u Dućama, a, što je zaista rijetkost među hrvatskim djevojkama, ona je – nogometna sutkinja!? Sudi Treću mušku nogometnu ligu, Prvu žensku nogometnu ligu i Malonogometnu ligu, a početkom iduće, 2009. godine na prsima njene sudačke majice trebao bi stajati znak - FIFA-e! Znak da je postala međunarodna sutkinja. Priznajte, sve ovo nije lako postići ni u sto godina života, a Vesna Mladin to je ostvarila u svojih prvih četvrt stoljeća ...

VESNA MLADIN (25) – PROFESORICA KINEZIOLOGIJE, MISICA, Prvakinja u KICK BOXINGU, NOGOMETAŠICA, SPASITELJICA I NOGOMETNA SUTKINJA

Smak svita - žena sa zviždaljkon!

I to nogometna sutkinja koja bi za pola godine trebala ponijeti znak FIFA-e. Možda to utiša i one rijetke koji joj dovikuju da se ‘uvati metle i kužine, a balun ostavi muškarcima!’

Piše: Milorad Bibić Mosor / Slobodna Dalmacija
Foto: Paun Paunović / Cropix
Izvor: Slobodna Dalmacija


Sa šljivom do pobjede

Nije neobično što je mlada i zgodna djevojka izabrana za misicu, nije neobično ni da diplomira u roku, ali rajcalo me je pitati kako to da se jedna misica upustila u Vesna Mladinsve ono drugo u čemu je, također, bila vrlo uspješna. Počela je s kick boxingom:

- U taj, za mnoge divljački sport privukle su me – glazbene forme!? O.K., ostanite mirni, ništa mi nije... Vi ste ostali iznenađeni kao i svi kojima bih to rekla. A to je naprosto istina: izvodite udarce, pokrete u ritmu muzike! To sam počela činiti kad sam imala deset godina, poslije mi je nedostajao kontakt, protivnica, željela sam se okušati u najtvrđoj opciji borilačkih sportova...

Molim vas lijepo, tko bi kazao da ova dama, Vesna Mladin, zna nokautirati i da uspješno dovodi u red sve one muškarčine na dalmatinskim nogometnim terenima i oko njih...

Tu je Vesna bila zaista superiorna: - Bila sam višestruka prvakinja Hrvatske u full contactu i low kicku. Za one koji ne znaju razliku između ta dva borilačka sporta, kazat ću da se u full contactu udara rukama i nogama od struka naviše, a u low kicku su dopušteni udarci i po nogama.

U full contactu se bori u dugim, a u low kicku u kratkim hlačama. Zaštita su kaciga, gumica za zube, rukavice, kickovi ili štitnici za potkoljenice, papuče...

Zaradila sam i poneku šljivu ispod oka. Najveću kad sam jednom zadala protivnici svoj omiljeni udarac, desni direkt! Uzdrmala sam je, mislila sam da je gotova, navalila sam na nju ne bih li je nokautirala, bila sam neoprezna i dobila udarac u glavu.

Zaradila sam šljivu ispod lijevog oka, ali poslije toga brzo sam završila meč u svoju korist.

Jedva sam čekao da mi Vesna ispriča što je ponukalo da počne igrati nogomet. Misica u tipično muškom sportu, neobično, zar ne? Vesna misli drugačije:

- U Zapadnoj Europi, Sjevernoj i Južnoj Americi, nogomet je muški sport jednako kao i Europi. Ali tamo nije nikakvo čudo da djevojka igra nogomet, to je još uvijek ludo čudo samo kod nas.

Meni je nogomet najdraži sport s loptom, moja prijateljica Kike Gračanin mi je rekla da u kaštelanskome nogometnom klubu Dalmacija fali igračica, išla sam, onako iz zafrkancije, probati zaigrati na balun...

Svidjelo mi se iz prve! Igrala sam beka, bila vrlo oštra, snaga i brzina bile su mi adut, nogometna tehnika baš i ne. Zanimljivo: u karijeri nogometašice nikad nisam postigla zgoditak. Ma, čak ni – autogol!? A onda je Vesnu puklo – ići u sutkinje!?

E, ako su je neki razumjeli kad se bavila “tučarskim sportom”, a drugi kad je igrala nogomet, malo tko je “smatrao normalnom” njenu odluku da sa zviždaljkom u ustima trči nogometnim terenima. I to sudeći ženama, ali i – muškarcima!

Vesna se smije:

- Da ste samo vidjeli face mnogih mojih prijatelja i znanaca kad sam im kazala da sam postala sutkinja... Svima je izraz lica bio isti, kao da su me svi pitali isto: šta ti je bilo da si krenula u nogometne sutkinje!? A meni je to bio izazov. Veliki izazov.

Znam da ima vrlo malo nogometnih sutkinja, a kako volim nogomet, jednom sam, gledajući TV prijenos neke europske utakmice, promislila: zašto se ja ne bih okušala kao sutkinja?! Prijavila sam se na tečaj, položila ispit, a kad sam odsudila prvu utakmicu, bilo mi je jasno: zarazila sam se zviždaljkom i suđenjem!


Sa znakom FIFA-e

Vesna, dijeleći pravdu na nogometnim travnjacima, grabi velikim koracima prema najvećem priznanju: zvanju međunarodne sutkinje! Time se i te kako ponosi:

- Trebala bih dobiti znak FIFA-e za otprilike pola godine. Time će moj veliki sportski san biti ispunjen. Veliku zahvalnost dugujem gospodi Stipi Glavini, Edi Trivkoviću, Alojziju Šuprahi i Ivanu Košutiću.

Svi oni, a osobito gospodin Glavina, bili su mi od velike pomoći u mom sudačkom razvoju. Zapravo, imala sam potporu svih nogometnih struktura u Splitu, Dalmaciji i Hrvatskoj, a pomagali su mi i – dalmatinski nogometaši!? Priznajem, ovopomagali su mi dalmatinski nogometaši” nisam baš razumio. Vesna je sve pojasnila:

- Sudila sam velik broj utakmica na najvrućim” dalmatinskim terenima. Klubovima za koje se priča da igraju ragbi, a ne nogomet, da ih vode, kako sam znala čuti, čak i čitati – lokalni šerifi koji prijete sucima i gostujućoj momčadi! Moram priznati: na tim terenima nikad ništa neugodno nisam doživjela!

Čak ni onu najobičniju psovku koja se upućuje svakom sucu, u svakom sportu, na svakom terenu. Nogometaši, treneri, čelnici klubova, svi su se prema meni ponašali zaista kao prema dami.

Zanimalo me kako se na tim “vrućim” i za mnoge suce vrlo opasnim dalmatinskim terenima prema Vesni ponašala publika. E, Vesna se tu najjače nasmijala:

- Mnogima još uvijek ne ide u glavu da utakmicu nogometaša može suditi žena. Iz gledališta čujem svakakve povike, često mi dođe nasmijati se, ali to, dakako, nikad nisam učinila. Jednom je jedan u Omišu uporno ponavljao: “Oće, biće smak svita! Evo smo dočekali da nan divojka sudi nogometnu utakmicu...” Jednom mi je jedan grlati navijač Junaka u Sinju poručio: “Mala, ostavi se zviždaljke, uvati se metle i kužine. Čisti, spremaj, kuvaj, a balun ostavi muškarcima!”


Bubica Budimir

Vesna Mladin na terenuDrži se dobroga starog sudačkog recepta: zviždaljku u usta, pravila u glavu, hrabro i pošteno! Vesna priznaje: - Najlakše je suditi pošteno! Za mene postoje dvije ekipe, obje imaju isti tretman. Nema šanse da će bilo tko utjecati na mene, da ću pasti pod pritiskom navijača, klupskih čelnika, trenera... Ne!

Igrači su maksimalno fer. Prigovaraju mi stoput manje nego muškim sucima. I nakon što dobiju žuti ili crveni karton, nakon što dosudim kazneni udarac...

Želja joj je zasvirati na nekom velikom europskom ili svjetskome natjecanju nogometašica:

- Da, voljela bih biti dio te velike fešte nogometašica. Nigdje mi se ne žuri. Strpljiva sam, idem korak po korak. Tečno govorim engleski, učim njemački i talijanski, redovito trčim, sudim sve što mi se nudi, želim u top formi dočekati znak međunarodne sutkinje.

A prije toga Vesna bi trebala uploviti u bračne vode. Budući suprug je nogometaš, zove se Marijan Budimir, igra u Interu iz Zaprešića. Zanimljivo, Vesna je sudila utakmicu na kojoj je on igrao. Otkrila je i kako je bilo: - Bio je miran kao bubica, nije smio ni zucnuti! Neka se zna tko je gazda. Barem na terenu...

Otišla je Vesna Mladin na svoju svakodnevnu porciju trčanja, prije toga je priznala da joj je po guštu kao sudac bio Edo Trivković, a od međunarodnih Markus Merk.

Nego, Vesna, sad mi je nešto palo na pamet: jesu li svi nogometaši, treneri i klupski čelnici na “vrućim” dalmatinskim terenima mirni i pitomi kad vi sudite zato što ste velemajstorica u najžešćem borilačkom sportu?...


Direkt u glavu

Moj najdraži udarac je direkt! Važno je da je plasiran na pravo mjesto, u glavu, tim udarcem protivnicu uzdrmam, zatim joj zadam seriju udaraca, dovedem je u nokdaun i – meč je gotov!

Napad sam obično počinjala udarcem nogom u trbuh, protivnici nestane zraka, sagne se, a onda dolaze na red udarci rukama. To se zove pravi napad!


Muškarac na podu

Samo jednom izgubila sam samokontrolu. Plesala sam u jednoj diskoteci, lijepo Vesna Mladinse opustila, uživala u glazbi... Jedan muškarac počeo se nabacivati, dobro, toga je bilo prilikom gotovo svakog izlaska.

Ali on je postao sve nasrtljiviji, upozorila sam ga da prestane, kad je postao krajnje bezobrazan, udarila sam ga, udario je u šank, a onda se polako “prosuo” na pod...

Umjetno disanje

Bila sam spasiteljica na plaži, zavikali su da se neki muškarac utapa. Izvukli smo ga, polegli na pijesak, krenula sam mu davati umjetno disanje, a onda je nepažnjom otvorio jedno oko i pogledao je li mu to ja želim dati umjetno disanje.

Onda je opet zatvorio oči, počeo glumiti da je u nesvijesti, ali kasno.. Već sam shvatila da je htio da ga – poljubim! Plan mu nije uspio...


Sudac nema pišu!

Dobro znam da je godinama, bolje rečeno desetljećima, sucima u sportu, bez obzira je li riječ o nogometu, košarci, rukometu ili vaterpolu, uvijek netko dovikivao s tribina: “Sudac nema pišu!”.

Spomenuo sam to Vesni, htio sam biti duhovit pa je pitati je li to “Sudac nema pišu!” i njoj dovikuju, zacrvenjela se, pokrila oči rukama i šapatom priznala:

- Bilo je to jednom na utakmici juniora. Kad je to netko zavikao s tribina, svi su se počeli smijati. Skoro igrači i ja. Zadržala sam koncentraciju, mir i prisebnost, ali tu situaciju ću pamtiti...

Povezani članci

Who's Online

We have 168 guests and no members online