Bolje se rodit bez one stvari nego bez sriće!, kažu. Dosad se i nisam baš slagao s ovom mudrošću, ma neka
maloga, ali sam večeras skontao i to na najgori način da je narod ipak u pravu. Hebi ga, imali smo muda sinoć, malo falivali, ka ono otezali, pa
zabili kad je najslađe, stali se veselit, urlat, bili smo na vrhu, u
polufinalu i kauč je skoro završija na balkonu od radosti, uzbuđenja, kadli nas je
tuširalo! Palo je nebo na zemlju, noge su se osikle, glas grmoglasni zanijemio, pogledi nevjerice, uzdasi, beštimje, srce je skoro stalo (a da ona nije bila ni blizu), zabolilo je tako jako da je
El Presidente mora izać na balkon popušit ostatak kutije, toliko da meni više nisu prijale ni palačinke... Bolje se rodit bez one stvari nego bez sriće! No to je
sport,
nogomet pogotovo. Zajebana igra gdje 120 minuta drćeš na ništa-ništa, a onda eksplodiraš kao
vulkan, a dvi minute posli već te
ohladilo na apsolutnu nulu. Zahebana igra, kažem Vam! U košarci možeš popit devet koševa u 50 sekundi i ovako ne popizdit jer si vidija barem 150 koševa, u vaterpolu možeš pobjediti uz zvuk sirene, u rukometu možeš zabit za pobjedu iz kontre, kontakta, moš odigrat presing ako vodiš, čvrstu obranu, a u ludom nogometu moš popit
gol i kad je utakmica defakto završena, kad je vrime isteklo! Dobro, da ne pretjerujemo, moš nahebat doslovno u posljednjoj sekundi. Ovaj put plačući s terena smo izašli mi, sutra neko drugi (a nekidan Česi)... Dignite glave svitu, tješi nas pokisle na kauču
Bole Šampion, za misec počinje
Olimpijada!, u zimu je kod nas
Svjetsko prvenstvo u rukometu!. Igraju opet naši. I nema zajeba... Pobjeđujemo! Garant!
Piše: Mladen Banović
Foto: UEFA

119. minuta, Ivan Klasnić zabija nakon centaršuta agilnog Modrića. Hrvatska vodi! Minuta do kraja produžetaka....

120 + 2 minuta, balun nekako dolazi do Semih ªentürka, silovit udarac, lopta se provlači između dva obrambena igrača, Pletikosa je nemoćan...

Šokirani Hrvati falivaju penale... Jebi ga, ko će izbrisat 122. minutu iz glave, tko sačuvati mirnoću i koncentraciju ...

Turci slave... Stvarno imaju devet života...

Slaven Bilić čestita kolegi Fatihu Terimu. Triba bit velik i u porazu.