Zašto smo ubili Don Kihota?

zamišljeninasiljeŠto se to uvuklo u nas? Kakva nas to stravična misao vodi u životu? Odakle tolika mržnja, tolika želja nauditi drugome? Zar nam je glavni cilj postao nauditi drugome? Zar su ljubomora, bijes i nezadovoljstvo nadvladali nad svim dobrim osobinama? Gdje je nestao onaj nesebični duh koji svatko, ali baš svatko mora imati u sebi? Zar smo odlučili život provesti skrivajući i potiskujući te osobine samo kako bismo "pobjedili" onog pored sebe? Neki to zovu ambicioznost, ja to nazivam ludost. I to ne bilo kakva, već ona koja već godinama sustavno razara cjelokupno društvo i koja proizvodi toliko tragedija i nesretnih sudbina... Tužan sam, razočaran i pobjeđen ovih dana. Sva moja vjera u ljudsku dobrotu ruši se kao kula od karata. Još jedan mladi život oduzet je rukom nasilnika ...


CHANGES!

Zašto smo ubili Don Kihota?


Tužan sam, razočaran i pobjeđen ovih dana. Sva moja vjera u ljudsku dobrotu ruši se kao kula od karata. Još jedan mladi život oduzet je rukom nasilnika



Let's change the way we eat, let's change the way we live
and let's change the way we treat each other.
You see the old way wasn't working so it's on us to do
what we gotta do, to survive.


Piše: Alen Bećirović
This email address is being protected from spambots. You need JavaScript enabled to view it.


Što se to uvuklo u nas? Kakva nas to stravična misao vodi u životu? Odakle tolika mržnja, tolika želja nauditi drugome? Zar nam je glavni cilj postao nauditi drugome? Zar su ljubomora, bijes i nezadovoljstvo nadvladali nad svim dobrim osobinama? Gdje je nestao onaj nesebični duh koji svatko, ali baš svatko mora imati u sebi?

Zar smo odlučili život provesti skrivajući i potiskujući te osobine samo kako bismo "pobjedili" onog pored sebe? Neki to zovu ambicioznost, ja to nazivam ludost. I to ne bilo kakva, već ona koja već godinama sustavno razara cjelokupno društvo i koja proizvodi toliko tragedija i nesretnih sudbina.
 

nasilje


Nismo se rodili takvi. Gdje je sva ona nevinost i iskrenost koju svi imamo kao djeca? Zašto smo stvorili prešutno pravilo da je za uspjeh u životu potrebno gaziti preko drugih i na ovaj ili onaj način dokazati da možemo pregaziti više od onog pored nas? Ne mogu vjerovati da smo mi, kao navodno najinteligentnija bića u svemiru odlučili svoje živote prepustiti tako niskim pobudama.

Možda je problem u tome što nas vodi strah. Strah od neuspjeha, neprihvaćanja, neostvarivanja snova, nepoštenja – to su strahovi koje treba imati i koji svakog čovjeka moraju opterećivati.

Međutim, izgleda da smo mi razvili i strah od uspjeha, ljubavi, fair play životne igre. Razvili smo strah od života u cijelosti. Razjedinili smo se, nema više jedinstva, nema sloge.

Žalosno je da nas ujedinjuju samo tragedije. Ali i to je kratkog vijeka, sutra ćemo već svi nastaviti svojim putem kao da se ništa nije dogodilo.

Da se više brinemo jedni o drugima i da više razmišljamo kako si pomoći znali bi da nikada nećemo biti sami i da ćemo lakše prebroditi one "opravdane" strahove jer za njih neće niti biti potrebe.


zamišljen


Znam da je lako pričati o svemu. Teoretizirati može svatko. Ali, iako je ona kula od karata srušena ja i dalje vjerujem da je zajedno možemo ponovno sagraditi, da ona opet može ponosno braniti sve dobro u našim životima.

Nada postoji, no nemojmo čekati tragedije da zajedno pokrenemo akcije i pružamo podršku drugima. Činimo to svaki dan. Tako je mali korak od stanja u kojem se sada nalazimo do nečega boljeg i vrijednijeg.

Društvo u kojem nemamo potrebe za nadmetanjem, u kojem nema zavisti, koje si međusobno pruža potporu ne može stvarati ubojice, lopove, silovatelje ili ostale parazite koji nas opasno nagrizaju.

I znajući da vrlo vjerojatno nikada nećemo postići tako idealno društvo svejedno trebamo njemu težiti, to nam treba biti misao vodilja. Ideal, a ne prosječnost.

Ne može jedna osoba promijeniti svijet, kad bolje razmislim jedna osoba ne može promijeniti niti jednu jedinu drugu osobu. Ali ono što svi možemo jest mijenjati sebe. To je možda najteže, ali u konačnici samo to uistinu možemo i samo to nam može donijeti bolje sutra.


obitelj


Nazovite me ludim, naivcem, utopistom, ali ja vjerujem u bolju budućnost. Prerano je da se predamo, nismo stvoreni da se prema životu ponašamo kao kukavice.

Zgrabimo život u ruke i podignimo ponovno onu kulu od karata, izvana krhku, iznutra neprobojnu. Ja polako podižem svoju kartu, hoćete li i vi svoju?

 

Povezani članci

Who's Online

We have 182 guests and no members online