Ivica Karninčić kod Mosora: Mi smo već Grčka

Ivica KarninčićRazgovor Ivice Karninčića, danas umirovljenika a nekad direktora tvornice "Dalmacija" Dugi Rat iz njenih najboljih dana, s novinarom Slobodne Dalmacije Miloradom Bibićem Mosorom osvanuo je u današnjem izdanju splitskog dnevnika. Naš direktor koji je i godinama poslije "Dalmacije" bio uspješan gospodarstvenik (u Italiji) upozorava, između ostalog, na hrvatsku gospodarsku dramu... Svakoj političkoj eliti u Hrvatskoj bitna je samo jedna stvar: dobiti izbore! I onda svoje ljude zadovoljiti raznoraznim ugodnim i unosnim funkcijama. Političkim i gospodarstvenim. S time da pritom uopće nije bitno zna li taj “naš čovjek” posao, bitno je samo da je – “naš čovjek”! Uzmite samo sve nadzorne odbore u Hrvatskoj: tko u njima sjedi, poslušnici ili znalci? Jasno je da tamo sjede klimoglavci koji dižu ruke za sve što je u interesu njegove partije. A je li to u interesu hrvatske države – e, to uopće nije bitno! Zapamtite: više je za svaku firmu vrijedio nekadašnji radnički savjet nego danas nadzorni odbor! ...


BRAČANIN KOJI JE GODINAMA BIO SVJETSKI USPJEŠAN MENADŽER, UPOZORaVA NA HRVATSKU GOSPODARSTVENU DRAMU


Ivica Karninčić Koloč kod Mosora:


Mi smo već Grčka


Smoje o Karninčiću

Ivica KarninčićIvicu Karninčića, našega Bračanina, Boljanina, poznava san ka pametna čovika još dok je bija diretur fabrike Dalmacija u Dugon Ratu. I ne samo da je bija pametan čovik nego i pravi privredni stručnjak, sposoban diretur. Ali jema je i jednu veliku manu koja nikad nidir nije bila na cini. Uvik je govorija ono šta misli.

Takve jude ne voli ni jedna vlast, a pogotovo ona mračna, jednoumna. I onda nisu mogli donit ni jednu privrednu miru, a da on nije javno usta i u novine bez zazora i straja pisa kako je pogrešna i kako neće poć puno vrimena i pokazaće se naopaka i štetna. Dakako, nisu ni komuništi bili take pizde da će š njin vodit polemiku. Mučali su, činili fintu da ništa nije rečeno. I ne sićan se da je Karninčić u ocjenan falija.

I kad ga je socijalistička privreda štufala, kad je vidija da zaludu tuče glavon u željezni zid, spakova je kufer i diga sidro. Pribacija se u Milano, odakle su brzo stigli glasi da se lipo snaša. Najboje da nije. Najboje da se pametni Bračanin nije snaša u svitu biznisa...

(Miljenko Smoje, Feral Tribune, 30. siječnja 1995.)

 

Ivica Karninčić


Piše: Milorad Bibić Mosor / Slobodna Dalmacija
Foto: Nikola Vilić / Cropix
Izvor: Slobodna Dalmacija


Mosor: Zvali su vas najuspješnijim socijalističkim menadžerom. Isticali su vas kao primjer kako u socijalizmu može postojati svjetski uspješni menadžer čija je “Dalmacija” iz Dugog Rata svjetski respektabilna firma. A kad ste u jednom intervjuu poznatom splitskom novinaru Zdravku Gracinu, davno prije raspada Jugoslavije, rekli: “Socijalizam je mrtav”, ti isti su okrenuli ploču govoreći: “Pusti Karninčića, on je obično grintalo, on se uvijek želi izdići iznad svih i iznad svega!”

- Moj veliki problem, iako ga ja uopće ne smatram problemom, ali mi okolina to ističe kao problem, je to što ne znam šutjeti. I neću šutjeti. Nikad. Znate ono: ili reć ili puknit!? I da ja ne bi puka, ja rečen. Tako sam i tada govorio kako je socijalizam kao društveno-ekonomski sustav završena priča, otvoreno se zalagao za kapitalizam s privatnim vlasništvom...

Mosor: ... I dobili smo ga u pretvorbi i privatizaciji!

- Svi govore da je to sramna pljačka koja nije zabilježena u suvremenom svijetu. Nije to sramna pljačka, to je besramna pljačka. Jer ti pogani ljudi, koji su uz pomoć državnog vrha, opljačkali svoju Domovinu nisu imali niti sad imaju imalo srama. Stalno su se busali u svoje hrvatske prsi ističući: “Imamo Hrvatsku”, ali su pritom zaboravili kazati kompletnu rečenicu: Imamo Hrvatsku za sebe! Privilegirana kasta od oko sto ljudi dobila je Hrvatsku u svoje vlasništvo, a ti rajo – pasi travu! Ni Srbi, ni komunisti, ni svi vanjski i unutrašnji “neprijatelji” nisu uspjeli napraviti toliko gospodarskoga zla koliko ovih stotinu ljudi na vlasti...

Mosor: Spominjete pasenje trave... Odavno ste kazali kako ljudi koji odlučuju o svemu u Hrvatskoj, pa tako i o gospodarstvu, niti razumiju problem niti ih problem isuviše zanima. Rekli ste i to da su oni zaljubljeni sami u sebe i svoju pamet, a da im se najviše sviđaju – Potemkinova sela! Uz dodatak: pedeset posto hrvatskog pučanstva pase travu, a vrhuška to ne primjećuje!

- Svakoj političkoj eliti u Hrvatskoj bitna je samo jedna stvar: dobiti izbore! I onda svoje ljude zadovoljiti raznoraznim ugodnim i unosnim funkcijama. Političkim i gospodarstvenim. S time da pritom uopće nije bitno zna li taj “naš čovjek” posao, bitno je samo da je – “naš čovjek”!

Uzmite samo sve nadzorne odbore u Hrvatskoj: tko u njima sjedi, poslušnici ili znalci? Jasno je da tamo sjede klimoglavci koji dižu ruke za sve što je u interesu njegove partije. A je li to u interesu hrvatske države – e, to uopće nije bitno!

Zapamtite: više je za svaku firmu vrijedio nekadašnji radnički savjet nego danas nadzorni odbor! Meni se ne može imputirati da sam socijalizmonostalgičar jer sam se protiv socijalizma otvoreno borio u vrijeme socijalizma. Ovo o radničkim savjetima govorim s pokrićem: unutra su bili birani uglavnom najbolji radnici i najpošteniji ljudi koji su poduzeće u kojemu su radili doživljavali kao nešto svoje. I to su čuvali, njegovali, mazili, pazili... Uglavnom!

A ovi iz današnjih nadzornih odbora? Oni nemaju pojma o onome čime se bave tvrtke u čijim nadzornim odborima sjede, tu su isključivo po političkoj podobnosti, dođu na sjednicu nadzorniog odbora, i to ne uvijek, tamo šute i – uzimaju veliki honorar! Kao nagradu za političku poslušnost. Koliko je samo članova nadzornih odbora smijenjeno, koliko njih su nestali s “nadzornoodboraške” scene, a da nikome nije falila ni dlaka s glave.

Uništili su puno toga, a nikome ne odgovaraju. Viva Croatia! A ima i još gore od toga: svi ili skoro svi najuspješniji menadžeri, koji su nagrađivani za izuzuetno dobro poslovanje svojih firmi, završili su u zatvor. Danas u hrvatskom gospodarstvu dobiješ nagradu, znači to je siguran put prema zatvoru...


Svjetska “Dalmacija”

Mosor: Zašto vi niste privatizirali, po nekakvom poštenom modelu, “Dalmaciju” iz Dugog Rata, koju ste vrlo uspješno vodili 18 godina?

- Mi smo u jakoj svjetskoj konkurenciji bili svjetski vrh vrhova. Najbolji. Primjer ostalim jakim firmama s područja bivše Jugoslavije. Bilo je godina kad bismo ostvarili čistu rezultatsku dobit od 40 milijuna dolara. Nabavljali smo kromovu rudu, uglavnom u Južnoj Africi i Turskoj, proizvodili ferolegure. I to prodavali u vrijeme špice cijena na svjetskom tržištu, u konkurenciji američkih megagiganata. I redovito prolazili, bilježili sjajne poslovne rezultate.


tvornica Dalmacija Dugi Rat

Dalmacija” je imala oko dvije tisuće zaposlenih, svi su imali vrlo solidne plaće, dobivali su stanove, jednom je netko napisao kako je Dugi Rat postao Kalifornija! Tako je i bilo.

E, ali trebalo je sve srušiti, sve što vrijedi, što ima tradiciju. I prodati doslovno “za ništa”... Tad je na vlasti bio HDZ, ali i među njima, u najužem stranačkom vrhu bilo je različitih pogleda na “Dalmaciju”.

Poslije sam doznao da se tadašnji predsjednik Vlade Stipe Mesić žestoko zalagao za “Dalmaciju”, da me je čak mislio povući među one ljude koji odlučuju o gospodarstvu Hrvatske.

A s druge strane, Mesićev tadašnji stranački kolega, predsjednik Sabora Žarko Domljan slao je sve moguće i nemoguće inspekcije ne bi li se našla kakva nepravilnost u poslovanju “Dalmacije”, da može udariti po meni...

Mosor: ... I je li što nađeno? Je li vam što montirano?

- Ne. A što su mogli naći!? “Dalmacija” je u svim segmentima imala vrhunske stručnjake, velike znalce svoga posla, tamo se ništa nije moglo naći... Kad već spominjem znalce, gledam današnji sastav Hrvatske vlade, nema šanse da bi bilo tko od ministara bio u ono vrijeme bitna osoba u “Dalmaciji”! Rukovodeća struktura naše tvornice bila je jača od današnje Hrvatske vlade. To odgovorno tvrdim...


tvornica Dalmacija Dugi Rat


Mosor: ... Zašto se Žarko Domljan okomio na vas?

- Zato što je imao kuću u blizini “Dalmacije” iz Dugog Rata. Možda je čovjeku smetao tvornički šušur, valjda je želio svoj mir. I važniji je za državu Domljanov mir nego jedna tvornica...

Mosor: “Jugoplastika”, “Jugovinil”, “Dalmacija”, “Pomgrad”, “Tehnogradnja”, “Melioracija”... Mogu nabrojiti još desetak nekada velikih dalmatinskih firmi koje su nestale!

- Ni jedna nije trebala nestati. Ni jedna! Vjerujte mi. Bili su potrebni zahvati, negdje veći, negdje manji, ali sve te firme mogle su i danas raditi i biti uspješne. Ali, kako bi se onda obogatila naša politička vrhuška?

Mosor: Je li nam politika uništila ekonomiju ili ekonomija politiku?

- Ni jedno ni drugo: ekonomiju i politiku uništili su neznalice političari koji su na najbitnija gospodarstvena mjesta montirali neznalice gospodarstvenike.


Karninčić Ivica


Ubila nas je kuna!

Mosor: Sve govorite nekako uopćeno: možete li uprijeti prtom u jednog čovjeka ili u grupu ljudi i reći: oni su proizveli hrvatsku gospodarstvenu dramu!

- Ubio nas je tečaj kune! Skroz dotukao. Što nam je devizna bilanca bila slabija, kuna je jačala. To je nonsens. Kuna je trebala devalvirati najkasnije 2000. godine. Stvarni, realni tečaj kune u odnosu na euro danas je - 15 kuna za jedan euro! Duplo više kuna nego danas.

Vjerujte, da je umjesto svih vlada u Hrvatskoj, svih ministara i guvernera banaka u Hrvatskoj postojao jedan stručnjak, znalac koji bi regulirao inflaciju, povezivao je s deviznom bilancom i tako određivao stvarni tečaj kune – bilo bi nam stoput bolje!

Kod nas je valjda uvriježeno mišljenje kako je devalvacija valute državna sramota. Ma, kakva državna sramota!? Islanđane nije sram kazati Englezima: Nećemo vam vratiti ono što ste nam posudili, nećemo jer nemamo odakle!

Mosor: Ali, to je nepošteno, to je mulački!

- Je, je... Ali to je život. Vratit će Islanđani dug, samo je pitanje kad...

Mosor: A kad ćemo mi vratiti naše dugove?

- E, to je najveći svjetski misterij. Mi smo čudo: kažemo kako uredno vraćamo dugove, ali znate li kako?

Mosor: Ne?

- Mi sutra moramo vratiti milijun nečega, a onda danas posudimo novi milijun da bi ti stari milijun vratili...

Mosor: Čitam i slušam kako bismo mogli postati – Grčka!

- Mi smo već Grčka!

Mosor: Opa! Sad ste pretjerali... Grčka je šest puta više dužna nego Hrvatska...

- Ne, nego govorim istinu. Samo malo saslušajte, ne skačite na prvu loptu... Hrvatska će do Nove godine biti dužna iznos od 100 posto svoga BDP-a, a Grčka će biti dužna 113 posto svoga BDP-a. Koja je tu razlika? Nikakva! Jedino je drastična razlika između Hrvatske i Grčke u tome što Grčka ima jaku ljevicu pa je narod na ulicama. A naša ljevica, naš SDP, on je kamilica, mlaka voda, ne može on pokreniti sam sebe, a ne radnike, seljake...

Mosor: Znači, vi se zalažete za to da narod izađe na ulice!

- Da! Nema druge. Što mislite da bi hrvatski seljaci išta postigli da traktorima nisu blokirali hrvatske ceste!? Ma, nema šanse da bi ih itko primijetio. Ni njih ni njihove zahtjeve...


svijet gori


Mosor: Tučete po SDP-u, tvrdite kako nema brašna iz mlina HDZ-a... Ima li tko u Hrvatskoj tko bi vama ugodio?

- Za vrijeme vladavine SDP-a u Dalmaciji je, gledano u postocima, zatvoreno više tvornica i otpušteno više radnika nego dok je drmao HDZ. HDZ i SDP? Ma, to je ista pjesma. Pjesma koja nije pijevna, pjesma koju pjevaju samo članovi tih dviju partija. Rekao sam već: borba za vlast, a kad dođeš na vlast, kako bi rekao veliki i neponovljivi Miljenko Smoje jebe te se kako je narodu, važno da je tebi dobro!

Mosor: Spomenuli ste genijalca Miljenka Smoju. Sjećam se kad ste se 1993. godine zalagali da Smoje postane hrvatski premijer!?

- Dobro, to je bila zajebancija. Ali je ta zajebancija imala pokriće u jednom Smojinu tekstu objavljenom u Feral Tribuneu. Više je u tom tekstu, služeći se zdravom logikom, Smoje iznio istine o gospodarstvenom stanju Hrvatske i putu kako se izvući iz velikih teškoća nego svi hrvatski ministri zajedno.

Jednako kao što me nedavno oduševio poznati čovjek od umjetnosti, prof. dr. Ivo Babić, koji je, jednako kao i Smoje, služeći se zdravom logikom, dao dijagnozu hrvatskoga gospodarstva kakvu nikad nije iznio ni jedan hrvatski ministar...

Mosor: Ne tako davno kazali ste: šutiti danas o propasti hrvatskog gospodarstva i o bijedi naroda, šutiti o lopovluku i korupciji, o zlouporabama u pretvorbi, o rasulu pravne države – sve to nije više samo čin ljudskog i profesionalnog kukavičluka, nego je to čin nacionalne izdaje par excellence!

To i sad mislim. I zato – neću šutjeti! Godinama sam govorio, onda godinama digao ruke od svega, a sad sam u fazi kad moram, naprosto moram upozoravati na nelogičnosti, na gluposti zbog kojih nam mač visi nad glavom...

Elektroenergetski šok

Mosor: ... Oprostite, kao da je koga briga što vi govorite!?

- Ne, neće me zaboljeti to što ste rekli. Zato jer i ja mislim jednako. Ali, moje je da govorim. I govorit ću. Grintat ću. Lajat ću... To mi nitko ne može zabraniti. Pogotovo kad znam da je ovo što govorim – apsolutna istina!

Mosor: Postoji li barem mrvica šanse da se Hrvatske izvuče? Ako postoji, kad bi se to po vama trebalo dogoditi...

- Za petnaest godina, 2025. godine, možda i prije, doživjet ćemo veliki elektroenergetski šok. Ostat ćemo bez struje. Znate li kako mi danas imamo struju? Tako da smo zatvorili sve velike potrošače, uništili industriju i tvrdimo kako – imamo struje! Još desetak godina nećemo je imati, a što onda!? Može li se Hrvatska izvući? Možda se početak pomicanja na bolje može dogoditi – 2045. godine!

Mosor: Za 35 godina!? Odakle vam baš ta godina...

- Zato što mislim da će dotad s političke pozornice nestati ovi današnji političari, pa nakon njiih oni koje su ovi sadašnji stvorili, pa nakon njih druga generacija ovih današnjih, nazovimo ih, političara... Dakle, jedno tridesetak godina treba da se Hrvatska očisti od političkih i ekonomskih neznalica. A onda bi moglo kreniti nabolje...


dalmacija iskra


Hrvatskoj je u 1990. godini trebalo samo nekoliko, možda najviše pet godina, da u gospodarskome razvitku stigne Grčku i Portugal, i to u trenutku njihova ulaska u Europsku uniju. A znate li koliko joj trebalo poslije deset godina HDZ-ove vlasti? Najmanje 30 godina!

Mosor: Zašto je pametan čovjek kao što ste vi pokušao 2000. godine ući u Hrvatski Sabor, na čelu Nezavisne liste tvrdeći: Dosta nam je HDZ-a i oporbe, mi idemo u izbornu utakmicu s listom dokazano uspješnih ljudi! Odigrali ste tu izbornu utakmicu i neslavno prošli...

- Točno. To je bila moja pogrešna politička procjena. Izabrao sam pogrešnu godinu. Zato jer je te 2000. godine, svim stanovnicima Hrvatske, a jednako tako i Europi ni svijetu, bilo najvažnije da s vlasti ode omraženi HDZ koji je Hrvatsku doveo u međunarodnu izolaciju, koji je blagoslovio pljačku nad pljačkama Domovine u pretvorbi i privatizaciji.

Tad je bilo najvažnije glasati protiv HDZ-a, za onoga tko može HDZ srušiti s vlasti. To je tad bio SDP. Tad su i članovi moje obitelji govorili kako je najpametnije glasati za SDP. Zamalo i ja nisam SDP-u dao svoj glas...

Mosor: Nego, što vam znači ono Koloč uz ime i prezime?

- U mojemu Bolu ima nekoliko ljudi koji se zovu Ivica Karninčić. Dodao sam nadimak Koloč da se vidi koji to Ivica Karninčić stalno grinta i govori monade...

 

Povezani članci

Who's Online

We have 194 guests and no members online