Ovisnosti kao usud života

Temeljno je pitanje je postoji li uopće osoba koja nije ovisna o nečemu ili nekome. Ovisnost je postala moćno sredstvo porobljavanja na individualnom i društvenom planu, predmet postvarenja i manipuliranja potrebama, osobito mladih. Konzumerizam otvara vrata postvarenju, porobljavanju i manipulaciji. To su sofisticirani načini koloniziranja pojedinaca, obitelji i malih naroda. Smatramo li se neurotičnima i često ispadnemo "iz takta"? Jesmo li depresivci ili agresivci? Reagiramo li često emotivno i burno? Imamo li nesavladivu potrebu za hranom, seksom, kupnjom? Jesmo li ovisnici o poslu, hrani, neradu, izgledu, medijima, nasilju, klađenju, brzinama? Ako smo na neko od pitanja odgovorili potvrdno, možemo govoriti da smo ušli u neku od ovisnosti ili poremećaja osobnosti ...


Ovisnosti kao usud života


Temeljno je pitanje je postoji li uopće osoba koja nije ovisna o nečemu ili nekome. Ovisnost je postala moćno sredstvo porobljavanja na individualnom i društvenom planu, predmet postvarenja i manipuliranja potrebama, osobito mladih


Piše: Zlatko Miliša / Vjesnik
Izvor: Vjesnik


Svaka ovisnost je kratkotrajna ugoda i dugoročno mučenje. Sve ovisnosti su moćna sredstva manipulatora. Analize brojnih istraživanja u svijetu pokazuju da su narasli razni drugi oblici ovisnosti bez opijata: ovisnost o seksu, klađenju, izgledu, nekontroliranom konzumiranju hrane, korištenju računala, mobitela, dokoličarenju (oslobađanju od rada), nekontroliranom kupovanju, drugoj osobi, ljepoti, novcu, voajerstu, postoje hipohondrični ovisnici, ovisnici o praznovjerju, običajima, ritualima, strahovima, reakcijama drugih ljudi, nadziranju ili upravljanju drugim životima...

Dakako da treba razlikovati psihofizičke ovisnosti od društvenih. No, u ovom tekstu to nije predmet analize.


Sofisticirani načini koloniziranja pojedinaca

Konzumerizam otvara vrata postvarenju, porobljavanju i manipulaciji. To su sofisticirani načini koloniziranja pojedinaca, obitelji i malih naroda. Smatramo li se neurotičnima i često ispadnemo >iz takta<? Jesmo li depresivci ili agresivci? Reagiramo li često emotivno i burno? Imamo li nesavladivu potrebu za hranom, seksom, kupnjom? Jesmo li ovisnici o poslu, hrani, neradu, izgledu, medijima, nasilju, klađenju, brzinama? Ako smo na neko od pitanja odgovorili potvrdno, možemo govoriti da smo ušli u neku od ovisnosti ili poremećaja osobnosti.

Svjetska zdravstvena organizacija ovisnost o drogama definira kao ponašanje pojedinca koji kod uporabe psihoaktivnih supstancija daje prednost ponašanju izazvanog djelovanju tih tvari pred bilo kakvim drugim oblicima života.

Droge su takve supstancije koje kod konzumiranja utječu na promjenu ponašanja, motoričkih, kognitivnih i voljnih aspekata ličnosti. Droga donosi golema bogatstva i pretvara ljude u ovisnike i voljom za životom i tako postaje sredstvo koloniziranja ljudi i naroda.

Brojna istraživanja pokazuju da većina >navučenih< na drogu priznaju kako su počeli eksperimentirati iz znatiželje, bijega od stvarnosti ili besmislenosti života, dosade, pritiska grupe ili 'đira' u kojem je ovisnost postala stil života za jedan dio mladih.


Ovisnost o medijima

Hrvati su među najvećim alkoholičarima u svijetu, jer imamo 250.000 ovisnika o alkoholu, a čak milijun ljudi ima povremenih problema zbog alkohola.

Lenjinisti i anarhisti su ponudili ovisnost o religiji, a suvremeni teoretičari novih medija - ovisnost o medijima.

Sve te opsjednutosti s nekim ili nečim imaju zajedničku crtu s opsesivnim željama za opetitivnim radnjama koje se prepoznaju u nekontroliranom ponašanju koje se ne može, bez pomoći drugoga, obuzdati.

Sve te aktivnosti prate kompulzivni poremećaji, koji se mogu podvesti pod pojam ovisnosti.

 

Frustriranost i kriza identiteta

Frustriranost i društvena nesigurnost stvaraju krizu identiteta, a sve zajedno odvode mlade u virtualni svijet ovisnosti, nasilje.

Žalosna je činjenica da agresivnost u politici, sportu i drugdje postaje poželjan model ponašanja. Tako danas nasilje postaje zabava, stil života i nagrada za prekršitelje u atrofiranom državnom aparatu.

Frustriranost izaziva raskorak između svijeta ideala i sukoba s realnošću ili nemogućnosti ostvarenja sebe.

Djeca uče po modelu da je dobro biti nasilan jer se tako uspijeva u društvu. Većina se osjeća ugroženima. Odatle i različite vrste nasilja. Internetsko nasilje, nasilje nad učenicima, učenika nad roditeljima i nastavnicima, a ovi nad njima...

U SAD-u je gotovo svaki drugi učenik bio žrtva zlostavljanja - 25 posto tjelesnog, 16 posto seksualnog, šest posto emocionalnog.

Hrvatski zavod za javno zdravstvo je 2006. godine ustvrdio da su, na uzorku od 43.987 mladih, delinkventi sve mlađi i agresivniji.

Prema podacima Poliklinike za zaštitu djece od nasilja grada Zagreba s početka 2006. godine, 68 posto tinejdžera koji se koriste internetom je izjavilo da su bili izloženi pornografskim sadržajima.

Sve veći broj djece je niskog samopoštovanja. To je znatan čimbenik za ovisničko i devijantno ponašanje. Sve veći broj djece je depresivan ili postaju tabletomani.

Podaci iz 2008. govore da su mladi u zemljama EU-a najviše izloženi stradavanju u prometu: Brzina je postala njihov statusni simbol ili nova ovisnost.

Zato i ne čudi da su na reprezentativnom uzorku u Zadru (1000) mladi kazali kako najvećim problemom smatraju sigurnost u prometu i ovisništvo o teškim droga.


Većina ovisnosti je determinirana društveno poticanim konzumerizmom

Iako se kockanje tretira kao ovisnost, u percepciji većine se tretira kao igra (na sreću). I ovdje se osuđuje kockar - koji je, na primjer, upropastio obitelj - ali ne i kockanje.

Ovisnost o klađenju je u porastu: 33 posto učenika srednjih škola u Zadru izjavljuje da svakodnevno posjećuje sportske kladionice. Taj trend je zahvatio i učenike osnovnih škola, a dobna granica se spušta sve niže.

Posljednjih mjeseci Hrvatsku je zahvatila >lotomanija<. Sljedeći tip ovisnika su oni skloni neselektivnoj kupnji. To su emocionalni konzumenti kojima kupnja ublažava emocionalno stanje u kojem se nalaze i najčešće služi kao oblik bijega od stresa ili ublažavanje uznemirenosti. Nekontrolirani nagon za kupovanjem vodi u nizanje poteškoća. Takvim ponašanjem, kažu psihijatri, osoba nastoji ispuniti emotivne praznine novim kupovanjem, što dovodi do još većih problema. Iako se šopingholičare doživljavalo kao dio mod(er)ne kulture, riječ je o poremećaju koji takve osobe ispunjava nemirom i tjeskobom.

Iduća skupina ispitanika su oni koju su kazali da su ovisnici o seksu. Takve osobe svoje seksualne partnere doživljavaju kao stvari. Ovisnost o internetu je poremećaj u kojemu korisnici nemaju osjećaj za vrijeme i zanemaruju svoje osnovne potrebe. Takve osobe imaju potrebu za novom i boljom računalnom opremom, suvremenijim softverom...

U američkom filmu >I'm lovin' it< (>Super veliki ja<) glavni junak eksperimentira 30 dana konzumirajući McDonald'sove proizvode. Taj vrlo sugestibilan film govori o činjenici da je u 30 dana glavni junak postao ovisnik o hrani. Priznaje da mu se kao kod svake ovisnosti raspoloženje trenutačno podizalo s uzimanjem te jednolične hrane. Tek nakon tog filma nastali su veliki otpori prema lošoj prehrani.


'Proleteri svih zemalja, opustite se'

Postoje ljudi radoholičari, ali i oni koji se pod svaku cijenu žele osloboditi >tiranije rada<. Osloboditi se rada, a posebice odgovornosti u radu, postaje opsesija anarhista.

U knjizi Boba Blacka pod nazivom >Proleteri svih zemalja, opustite se< ispisani su eseji o ukidanju rada. Citirat ću samo neke dijelove: >Rad je uzrok sve bijede ovoga svijeta. Svako zlo počinje od rada. Da bismo prestali da patimo, trebamo, prije svega prestati raditi< (str. 17) ili: >Rad je razlog opijanja ljudi i ulaska u svijet droge< (str. 32).


Seks, slava, novac (bez rada)

U knjizi bestselleru Patrika J. Buchannana pod nazivom >Smrt Zapada< autor smatra da su, osim demografske kataklizme razvijenog svijeta, drugi čimbenik sumraka Zapada vrijednosti koje su postale dominantne kod mladih: seks, slava, novac (bez rada).

Hrvatske su sociologinje A. Leburić i I. Tomić-Koludrović u knjizi >Nova političnost mladih< iz 2002. godine ustvrdile da ovisnički identitet znači izostanak radnog identiteta.

Američki psihijatri navode da osobe koje pate od poremećaja ogorčenosti imaju osjećaj da svijet nije pošten prema njima. To su ljuti i bespomoćni ljudi, a njihovo je stanje obično povezano s posttraumatskim stresom. Oni neprestano u glavi ponavljaju slike događaja koji ih je uznemirio, ali svoje prave osjećaje često skrivaju.

Patološka pristranost na individualnom planu ili ideologiji važan je aspekt patološke ovisnosti. U personalnim relacijama možemo govoriti kao o ovisnost o drugoj osobi, koju (posesivni) autoritarac tretira kao objekt vlastitih ambicija u izbacivanju vlastitih frustracija.

Taj poremećaj na sociološkom planu vidljiv je kod autoritarnih osoba koje teže podčinjavanju njemu podređenih. Takve osobe su često sklone rasizmu, homofobiji i predrasudama. Često roditelji s ovim poremećajem imaju argument za djecu koju paternalistički čuvaju od svijeta pod parolom: >Ja sam te stvorio/la<.


Mijenjajmo naše škole

Za kraj prikazanih vrsta ovisnosti, (ne i jedinih) vrijedi spomenuti citat kanadskih pedagoga Stollla i Finka u knjizi >Mijenjajmo naše škole<, gdje oni postavljaju tri najvažnija pitanja: što bih trebala/o prestati raditi, što bih trebala/o nastaviti raditi i što bih trebao/la početi, a još nisam.

Ta pitanja smatram najsnažnijim preventivnim sredstvom u odgoju i način da se znatno umanje neke od ovisnosti.

Povezani članci

Who's Online

We have 177 guests and no members online