Koga zapravo može čuditi ovakav razvoj događaja?

"Bez obzira što je svakom normalnom čovjeku na razini elementarne ljudskosti žao ranjenog policajca, pitanje je koga zapravo može čuditi ovakav razvoj događaja. Ako se baviš poslom fizičke zaštite ljudi koji se svakodnevno izruguju zakonima, promoviraju i nagrađuju nasilje, kriminal i bezobzirnost u svim segmentima društva, možeš li očekivati išta drugo osim da te jednom statistički moraju zakačiti posljedice takvog djelovanja i ponašanja.
Vrijeme je da se ljudi odvojeni od stvarnosti na svojim "ja samo radim svoj posao" pozicijama zamisle kakav to oni posao rade i nisu li samo kotačić u sustavu koji melje i lomi živote pristojnih i poštenih ljudi dok isti ne puknu i ne uzvrate ne birajući pri tome ni sredstva ni osobu već prvog tko im se nađe na putu."

FB Nikša Marinović
 

Ivančić: Who the fuck is next?!

Očistiti Hrvatsku demokratsku zajednicu od korupcije je kao da ideš kirurškim putem odstraniti rak s karcinoma. To neumoljivo pravilo moglo bi u narednom periodu prouzročiti ozbiljne probleme tehničke naravi predsjedniku Stranke i Vlade Andreju Plenkoviću. U saborsku fotelju HDZ-ovog zastupnika osumnjičenog za korupciju u slučaju Janaf, upražnjenu nakon što je dotičnog policija pospremila u zatvor, zasjeo je novi HDZ-ov zastupnik osumnjičen za korupciju, piše feralovac   Viktor Ivančić na stranicama tjednika Novosti.
Who the fuck is next?!
Lov na HDZ-ovog političara koji se nije okoristio stranačkim utjecajem i političkim položajem radi ostvarivanja imovinske ili neimovinske koristi nalik je traženju igle u plastu sijena. A tko u ovim gorkim vremenima, kada narodu treba osigurati barem skromnu zimsku ispašu, ima vremena kopati po sijenu?
 

Kurčubić

"Zoran Milanović-Kurčubić, propali pravnik bez dana staža, HDZ-ova mlada uzdanica, muktaroš, financijski nepismeni grobar poduzetništva i ikona kriminalaca kojima je osigurao doživotno neometano uživanje u plodovima njihovih krađa, vjerojatno i obiteljski nasilnik i osvjedočeni ženomrzac, osoba je koja bi teško u bilo kojem civiliziranom društvu imala priliku javno nastupati, a kamoli biti predsjednik.
Ali u Hrvatskoj, takav kakav jest on je idealan predsjednik lijevih, urbanih i pristojnih Hrvata koji nemaju nikakvih dodirnih točaka s biračkim tijelom ljudi s kojima Zoran ždere i pije ostatke u podrumu u kojeg taksisiti dovode hostese iz regiona jer su jeftinije od domaćih.
Ili je to ipak samo dokaz širine pogleda na region i našu ulogu u njemu, da moramo malo pogurat i susjedne ekonomije?"

FB Nikša Marinović
 

Toksična spirala hrvatskog propadanja

Ma što god vam govorili, naše ekonomsko nazadovanje u odnosu na zemlje regije nije posljedica ni rata, ni manjka sreće, ni nepovoljnih izvanjskih okolnosti, ni loših ekonomskih politika. Ono je tek puka manifestacija iskvarenog načina političkog upravljanja ovom zemljom i društveno-ekonomskog uređenja koje proizlazi iz njega. Gospodarstvo ove zemlje u takvim okolnostima nije ništa drugo nego bespomoćni rob tog upravljanja i dok god opstaje takvo upravljanje, naše ekonomsko 'blagostanje' će, umjesto o tržišnim silama i inovacijama, ovisiti o političkim procesima, raznovrsnim ortacima i još raznovrsnijim interesnim skupinama.
Izostanak meritokratskog zapošljavanja u javnom sektoru, suspektni procesi javnih nabava i dodjele poticaja te podložnost regulatornih politika pogodovanju partikularnim privatnim interesima rezultat su opredijeljenosti političkih stranaka kontroli i iskorištavanju javnih resursa za privatne interese. Ta opredijeljenost stvara toksičnu spiralu koja se od svog izvorišta - političkih stranaka – polako, ali sigurno, širi prvo na sve državne institucije, zatim na čitav javni sektor (što uključuje javna poduzeća), da bi se u konačnici ta toksična spirala proširila na privatne kompanije, odnosno na čitavu ekonomiju, piše Maruška Vizek u svom osvrtu na toksičnu spiralu hrvatskog propadanja na stranicama tportala.
 

Ako još netko nije shvatio...

Ako još netko nije shvatio, idućih 15 godina u Hrvatskoj se ništa neće promijeniti na bolje. Nastavit će se zatvaranje radnih mjesta, emigracija i propadanje u svim segmentima, za 5-6 godina ostat će samo spaljena zemlja. Trenutni premijer je samo manje muževna, pametna i odlučna ali svejedno bahatija verzija dr. Ive. Da je htio provesti reforme, mogao je to puno lakše napraviti prije izbora jer su žetončići jeftiniji i fleksibilniji od članstva HDZa, ali nije htio ugroziti iduće 4 godine koje su posljednje u kojima će se moći lako i izdašno krasti. Vlada će stabilno odradit mandat do kraja, a tek kada dovoljno osiromašimo stvari će krenuti na bolje...

FB Nikša Marinović
 

Život u svijetu 'post-istine'

Kada zajedništvo više ne postoji, kada se ego i egoizam postavlja kao standard, kada više ne postoji sankcija za laganje - jer se laž predstavlja kao mišljenje, pravo je pitanje: Kakva je budućnost demokracije i ljudskih sloboda? Kada činjenice više nisu svete, a interpretacije su potpuno slobodne, to pouzdano znači da živimo u svijetu "post (nakon) istine". Ovaj termin, kako je to definirano u rječniku Oxford Dictionary 2016. godine, odnosi se na okolnosti u kojima objektivne činjenice imaju manje utjecaja u oblikovanju javnoga mnijenja, nego pozivanje na osobne emocije i mišljenja. "Politika post-istine" više je od izuma elita. To je novi scenarij: gdje istina nije osporavana, ali je od sekundarne važnosti. Svrha laži koje iznose mnogi političari, nekada je bila stvoriti lažni svjetonazor. Danas, osjećaji a ne činjenice, bitni su u političkim kampanjama", piše The Economist u prilogu koji je posvećen temi "politika poslije istine".
U svijetu pretrpanom informacijama, algoritmi pretraživača, društvene mreže i platforme e-pošte razvijaju sve naprednije sposobnosti za profiliranje korisnika, proučavanje njihovog ponašanja i profila na internetu (posjećene web stranice, čitanje stranica, kupnje…), otkrivanju njihovih ukusa i sklonosti, kako bi im predstaviti izbor sadržaja (proizvodi, vijesti, kontakti, politički prijedlozi itd.) koji će pobuditi njihovu pažnju. U svijetu post-istine, korisnici se mogu slobodno izjašnjavati ne samo o "politički nekorektnim" stvarima, već mogu "lažno" diskreditirati one koje smatraju protivnikom. U komunikacijskom toku, lažne vijesti se preusmjeravaju sasvim slobodno kao i dobre informacije. Drugim riječima, post-istina dovodi u pitanje vrijednost istine i činjenica, koji su nužno potrebni kako bi se razokrila laž.  Dobrodošli u doba post-istine, razdoblje u kojemu umjetnost laganja potresa same temelje demokracije i svijeta kakav poznajemo..
 

Zabava za raju

Josipa Rimac, kao onomad dr. Ivo prije krize 2009., svepristuna je crvena krpa za narod. Dok se ostatak HDZ-a u miru priprema za krizu i strateški pregrupira za finalnu pljačku, glupa se raja zabavlja “glupom seljančicom” kojoj su još gori od nje nasapunali dasku. Bolje bi nam bilo da čuvamo gaće, jer od ovoga se Hrvatska nikad neće oporaviti. Došlo je vrijeme za stečaj, možda nam još koju godinu kupe EU subvencije koje su u našem sučaju manje smislene od onih koje smo davali našim brodogradilištima i željeznicama.

FB Nikša Marinović
 
Petominutne “vinogradske vrpce” živi su primjer kako u Hrvatskoj danas funkcionira “kremaljska” politika. A kao i svaki Kremlj, i ovaj HDZ-ovski ima autoritarnu figuru vođe. Sada, nakon unutarstranačke i parlamentarne pobjede, taj je neupitni vođa “Andrej”, na kojeg se obje strane u ovom verbalnom telefonskom šamaranju pozivaju s jednakim samopouzdanjem. Liječnica i njen ministar ni oko čega se ne slažu, oči bi jedno drugom izvadili, ali samo je jedno objema nesporno: a to je “Andrej”, njegov papinski pravorijek i neopozivi, finalni autoritet. O “Andreju” dvoje HDZ-ovaca govore kao da govore o predsjedniku prezidija vrhovnog Sovjeta, piše Jurica Pavičić u svojoj kolumni na stranicama Jutarnjeg lista.
 

Poduzetnik, a ne zločinac

"Nekad smo za njega govorili da je heroj a ne zločinac. Danas možemo reći 'Poduzetnik, a ne zločinac!'. Primjer i uzor i u borbi i u poslu. Prije osam godina je rekao da se trebamo okrenuti budućnosti, nakon toga ga nije bilo u javnosti. Zbog toga njegovu izjavu danas očekujem s veseljem. Ovoj državi i ljudima je dosta uhljebistana, ljevice i desnice koji nas vraćaju u propala društvena uređenja i pretprošle ratove. Sa 65 godina je Ante okrenut budućnosti, ako ništa drugo, bar da imamo toliko pameti da ga mi mlađi poslušamo i slijedimo."

FB Dražen Oreščanin
 
 
Knin i Vukovar dva su hrvatska grada-simbola koja žive svoje spomeničke dane, slaveći nažalost, rat i kao pobjedu i kao poraz, njegove pale i preživjele junake, funkcionirajući više kao muzejski prostor u kojem se jednom godišnje masovno evociraju ratna događanja i stradanja. Nije lako živjeti u takvim gradovima. Vukovar o tome svjedoči svake godine 18. studenoga na Dan sjećanja, a Knin 5. kolovoza na obljetnicu vojno-redarstvene operacije Oluja. Ali, čak i na te dane, i Knin i Vukovar su tek (političke) pozornice na kojima se odigravaju već viđene predstave, koje iz godine u godinu imaju sve manje publike.U svijesti ljudi, budimo optimisti, postupno sazrijeva saznanje da je vrijedno slaviti samo mir i život, a ne rat i stradanje. A život u ova dva grada, na nesreću, ne pruža puno razloga za slavlje..., piše Davorka Blažević na stranicama Slobodne Dalmacije priču o Kninu četvrt stoljeća poslije Oluje, priču o gradu-muzeju koji se posjeti jednom godišnje...
 

'Oluja' je kruna Domovinskog rata

Završnu oslobodilačku vojno-redarstvenu operaciju u Republici Hrvatskoj, nazvanu "Oluja”, hrvatsko vodstvo je provelo od 4. do 7., odnosno do 10. kolovoza 1995. godine. Hrvatske snage u istočnoj Slavoniji i južnoj Dalmaciji stavljene su u stanje pripravnosti radi mogućeg napada Vojske Jugoslavije i Vojske Republike Srpske iz Bosne i Hercegovine. Najveći uspjeh u operaciji postignut je u prijepodnevnim satima 5. kolovoza, kad su pripadnici 4. i 7. gardijske brigade Hrvatske vojske (podrijetlom iz Dalmacije, Zagorja, Bosne i Hercegovine i drugih područja) oslobodili Knin. Zbog njegova strateškog i simboličkog značaja, dan oslobođenja Knina u Hrvatskoj je proglašen Danom pobjede i domovinske zahvalnosti, a potom i Danom hrvatskih branitelja.., piše naš sumještanin Ante Nazor, povjesničar i ravnatelj Hrvatskog memorijalno-dokumentacijskog centra Domovinskog rata o akciji "Oluja" . Nazor, i sam Dragovoljac domovinskog rata. godinama neumorno iznosi istinu o Domovinskom ratu koja se temelji na činjenicama i povijesnim dokumentima..
 

Mali kolač, puno gladnih usta

Europski novac, prvo zasjedanje novog Sabora, nova Vlada... "Kad vidim apetite za ovih 22 milijarde, pomislim da je netko zamijenio Andreja Plenkovića s Isusom Kristom”, piše na svojoj Facebook stranici Ivan Brodić, suvlasnik i urednik malog, specijaliziranog portala EnergyPress. Po nekima, nastavlja Brodić, ”to bi trebalo dostajati za Lex Meggle, otkup Ine, dvije tri infrastrukturne akcije, južnu plinsku interkonekciju s BIH, mirovine, javni sektor i njihove plaće, vaučere za turizam, rješavanje duga veledrogerijama...”. Pogrešno, naravno, što Brodić zna, ali ironično upozorava druge da ne znaju.
A da se ne zavaravamo dobrim vijestima iz Bruxellesa, sav novac koji će nam ove i tijekom sljedećih godina, budemo li ga znali povući, stići iz zajedničke blagajne Europske unije namijenjen je tome da Hrvatska napokon postane normalna država, a da pritom građani kroz taj nužan i predugo odlagan proces transformacije zastarjelih institucija prođu s najmanje moguće štete. Propustimo li zaigrati tu, strogo namjensku igru i opušteno prionemo trošku, najavljene Plenkovićeve milijarde eura mogle bi završiti poput Milanovićevih i Grčićevih, nepovučene, komentira Viktor Vresnik za Jutarnji list ...
 

Matija Babić: Demokracija je sjajna

"Demokracija je sjajna jer se brine da niti jedan narod ne živi bolje nego što zaslužuje.
Hrvaćani definitivno ne zaslužuju ništa osim korumpiranih primitivaca desetljećima biranih i krojenih kao njihova slika i prilika, ali u nekom paralelnom svemiru imali bi ovo i bili bi balkanska Irska. Ovako će zauvijek biti Srbija s morem, no što im ja mogu. Lakše mi je bilo promijeniti adresu nego narod."

FB Matija Babić, Index.hr
 
E sad, kad smo već lipo uknjižili tih 22 milijarde eura, vratimo se na tablicu koliko smo sredstava povukli iz dosadašnjih EU programa. Zadnji smo u EU, svega 31% na kraju prošle godine, piše hiperaktivni bivši splitski vijećnik Renato Čupić na svom fejs profilu.
Što je razlog tome?
- Komplicirane procedure
- Nestručni ljudi u ministarstvima
- Čudni kriteriji prijave
- Kašnjenje natječaja
- Česte pauze
- Dodjela čudnim programima
- nastavi niz...
I tako je to kod nas, ni natječaje ne stignemo objaviti, a kamoli pripremiti projekte, prostorne planove, elaborate, građevinske dozvole,..

Dug je put do miljardi europskih poreznih obveznika. A dug je.. dug (iako je kamata za EU relativno mala, u usporedbi s onom koju mi s ovakvom ekonomijom i zemljom prava možemo dobiti na financijskom tržištu).
 

Nova hrvatska Vlada

Nova hrvatska Vlada, koju će mandatar i stari-novi premijer Andrej Plenković u četvrtak predstaviti u Hrvatskome saboru, imat će 18 članova, četiri potpredsjednika, 16 ministarstava, četiri nova imena u odnosu na aktualnu Vladu - dvije ministrice, jednog potpredsjednika Vlade i jednog "povratnika" u Banske dvore. No krenimo redom. O premijeru se sve zna. Potpredsjednici vlade su: Tomo Medved (ministar branitelja), Davor Božinović (ministar unutarnjih poslova), Zdravko Marić (ministar financija) i Boris Milošević koji će biti potpredsjednik za društvena pitanja i ljudska prava.
Ostali članovi Vlade su: Marija Vučković (Ministarstvo poljoprivrede), Gordan Grlić Radman (Ministarstvo vanjskih i europskih poslova), Oleg Butković (Ministarstvo mora, prometa i infrastrukture), Vili Beroš (Ministarstvo zdravstva), Nina Obuljen Koržinek (Ministarstvo kulture i medija), Ivan Malenica (Ministarstvo pravosuđa i uprave), Darko Horvat (Ministarstvo graditeljstva, prostornog uređenja i državne imovine), Tomislav Ćorić (Ministarstvo gospodarstva i održivoga razvoja), Josip Aladrović (Ministarstvo rada, mirovinskog sustava i socijalne politike), Nikolina Brnjac (Ministarstvo turizma i sporta), Mario Banožić (Ministarstvo obrane), Radovan Fuchs (Ministarstvo znanosti i obrazovanja), Nataša Tramišak (Ministarstvo regionalnog razvoja i fondova EU).
 
Hmm, tko zna koliko će ih dočekati u ministarskoj fotelji i kraj mandata. Podsjetimo zaboravne, od 18 ministara u prošloj Plenkovićevoj vladi svega sedam ministara "preživilo" je korupcijske afere, smjene, ostavke... Valjda je premijer sada bolje birao, no ako je suditi po izboru Nikoline Brnjac za vođenje Ministarstva turizma i sporta (gospođa nema ni dana iskustva rada u turizmu, a ni sportu), Tomislava Čorića za gospodarstvo, Darka Horvata za graditeljstvo,.. i nismo baš sigurni u to. No srećom, Europa će nas "zapljusnuti" milijardama korona-eura koje ćemo opet uludo potrošiti na prenapuhani javni sektor i na ostale sisače proračuna (od stoljeća sedmog :-) tako da opet nećemo morati provesti nikakve reforme za bolju, održivu bogatiju Hrvatsku te za izvjesniju budućnost na ovim obalama za ovu mladost koja i dalje ne izlazi na izbore (izlaznost na ove zadnje izbore je bila nikad niža, niti 50%) jer kao "nema za koga glasati", pa će radije krenuti bez partijske knjižice u svijet kad turistički "džeparac" presuši...