Zašto je danas nužno ponovo glasovati za HDZ?

Bliže se izbori, prilika da i ovaj put HDZ odnese nadmoćnu pobjedu i nastavi vladati još nekoliko godina. Najbolja moguća odluka svih nas u ovakvom trenutku je – dati glas HDZ-u. Ne, nisam poludio. Osvrnimo se. Živimo u prezaduženoj zemlji, sa uništenom privredom, sa bankama u vlasništvu stranaca, sa velikom industrijom u vlasništvu stranaca, sa infrastrukturom koja sve više i više prelazi u vlasništvo stranaca. Uza sve to, živimo u vremenu krize kakvu strani analitičari sad već uspoređuju sa povijesnom krizom iz 1929. godine i velikom depresijom koja je na koljena bacila svjetsko gospodarstvo i trajala desetak godina, negdje kraće, negdje duže ...

Zašto je danas nužno ponovo glasovati za HDZ

Osobno, u ovakvim vremenima ne bih htio biti ni Predsjednik, ni Premijer. Kako je krenulo, ne bih htio biti čak ni Prva Dama. Tko god naslijedi ovu zemlju u narednih nekoliko godina morat će krv pišati dok je ne dovede u red.

Piše: Radoslav Dejanović
Izvor: www.monitor.hr

Ponekad mi se zato učini kako ovi skandalozni prijedlozi nacionalizacije imovine građana zapravo imaju suprotni učinak – možda im je cilj srušiti rejting HDZ-a toliko da opozicija, ma tko to bio, dobije vlast i u slijedećih nekoliko godina propadne zajedno sa državom?


Naša vlast
, unatoč alarmantnim procjenama svjetskih stručnjaka, pritom se ponaša kao da, eto – jest nekakva krizica, malo ćemo stegnuti remen i za par mjeseci eto nas ponovo na putu sreće i blagostanja!

Podsjetimo se, Vlada je prvo glumila noja i zabijala glavu u pijesak, da bi istu izvadila samo kad bi nepodobne ekonomiste koji su nagovještavali dolazak krize proglasila katastrofičarima sa sumnjivim namjerama.

Prije par mjeseci, kad je već i marljivim kumicama na Dolcu bilo nemoguće prodati priču o tome kako nema krize, vladajući su ipak izvolili izjaviti kako se iza brda ipak neko zlo valja, ali i pokazati kako drže stvari pod kontrolom - odbacivši prijedloge stručnih ekonomista i odmahnuvši na primjedbe stranih stručnjaka i analitičara. Jer, zaboga, pa što oni znaju?!?!

Vlada RH

I uopće, tko je vidio da o ekonomiji odlučuje tamo neki ekonomski stručnjak, kad imamo od naroda izabrane:

    * filozofa
    * pravnicu
    * agroekonoma i managera
    * profesoricu hrvatskog jezika
    * defektologa

Na mjestu Ministra financija sjedi ipak čovjek od relativnog znanja – začudno ekonomist, a ne politolog, pjesnik, pravnik ili čuvar državnog pečata.

Naravno da od profesorice ili defektologa nitko ne očekuje sofisticirana ekonomska znanja, ali problem je što niti Ministar financija i agronom i manager također nemaju nekog pozitivnog utjecaja na krizu. Možda je to zato što filozof ipak ima zadnju riječ, a filozofi kao filozofi...

Posljedica ovako lijepo posložene Vlade koja je uvjerena u vlatite mogućnosti jesu signali koje ona šalje u ovim trenucima gospodarske krize.

Čak i u trenucima kad poput noja zabija glavu u pijesak, kada priznate ekonomiste poput šmrkavaca uči njihovoj struci ili kada predlaže vlastita rješenja, ma kako sumanuto ona zvučala, Vlada cijelo ovo vrijeme u javnost šalje jasne informacije o svojoj kompetentnosti i dubini uvida u kriznu situaciju.

Pribrojimo tome i njihov stav o kvaliteti vlastitog posla, skroman i objektivan.

I zbrojimo dva i dva. Ova kriza niti će nestati preko noći, niti će trajati kratko. Slijedi nam nekoliko vrlo neugodnih godina ekonomske nesigurnosti, nezaposlenosti, velikih financijskih problema i potencijalnih socijalnih nemira.

Koji bi političar danas htio biti na vlasti, kada je gotovo sve popljačkano, uništeno, spaljeno?

Vjerujem kako ih možemo kategorizirati u tri tipa:

   1. političar vizionar – političar koji ima viziju izlaska iz krize i spreman je preuzeti ogromne rizike i izložiti svoju političku budućnost iznimnim rizicima;

   2. političar debelokožac – političar koji zna da nema viziju izlaska, ali vidi da se tu još
ima ponešto za strpati u džep, pa dok ide ide;

   3. političar bedak pošten i iskren, ali ne uviđa dubinu krize i vjeruje kako je ovo samo još jedan sitni gospodarski problemčić i kako će se sve riješiti samo od sebe.

Koliko imamo političara vizionara, ljudi spremnih svoju političku karijeru izložiti u trenucima krize, znajući da neuspjeh u izvlačenju društva iz krize može vrlo lako značiti političku smrt i njega i cijele njegove stranke? Koliko imamo političara bedaka, poštenih ali malo glupavih? Neću ni pitati koliko imamo političara debelokožaca, oportunista kojima se živo fućka za ljude koji su ih birali.

Osobno, u ovakvim vremenima ne bih htio biti ni Predsjednik, ni Premijer. Kako je krenulo, ne bih htio biti čak ni Prva Dama.

Tko god naslijedi ovu zemlju u narednih nekoliko godina morat će krv pišati dok je ne dovede u red

Ponekad mi se zato učini kako ovi skandalozni prijedlozi nacionalizacije imovine građana zapravo imaju suprotni učinak – možda im je cilj srušiti rejting HDZ-a toliko da opozicija, ma tko to bio, dobije vlast i u slijedećih nekoliko godina propadne zajedno sa državom, a HDZ iz novostečene udobne hladovine opozicijske stranke svu krivnju prebaci na “pobjedničke” stranke koje su u nasljedstvo dobile državu na izdisaju?

Kako se vladajuća garnitura i dalje samoreklamira kao najkompetentnija Vlada ikad, spremno pljujući po opoziciji i ponižavajući stručnjake, mislim da bi bilo mudro da im povjerujemo.

U ovom trenutku, u ovakvoj situaciji, najproduktivnije što možemo učiniti jest dati im još jedan mandat, onaj kojeg će proći kroz godine ekonomske depresije, suočeni sa posljedicama vlastite politike.

Izabrati nekoga drugog da vodi državu na koljenima je abolicija nesposobnosti onih koji su je na koljena bacili (i koji za to nikad neće odgovarati).

Učinimo, zato, korak ka svehrvatskom jedinstvuglasujmo za HDZ! Oni koji bi i inače glasovali za HDZ, oni će to učiniti bez obzira na sve, a oni koji žele zahvaliti HDZ-u na kvalitetnom vođenju države mogu mu zahvaliti prisiljavanjem da obnaša vlast i kroz vrijeme krize (i svega što uz tu krizu ide).

Tako bismo konačno ostvarili san dr. Franje Tuđmana cijela Hrvatska ujedinjena pod stijegom HDZ-a. Koji se ponosito vijori ponad vrata pučke kuhinje.

Razmislite, možda ova ideja i nije toliko suluda i politički naivna kako se na prvi pogled čini. U vremenima krize raspleti mogu biti i vrlo kreativni.

Možda nam se posreći da Vlada podigne buku o crvenoj opasnosti koja nadire sa istoka, usmjeri sav narod prema Europskoj Uniji, i dok se mase siromaha kreću prema granicama Slovenije – u predsjednički zrakoplov ukrcaju to malo zlata što je ostalo i - kidnu za Južnu Ameriku.
 

Povezani članci

Who's Online

We have 203 guests and no members online