Kulturni i sportski život u Dugom Ratu u razdoblju 1945–1960 (4)

mještani Dugog Rata 60-ih godinaOrganiziranost života u mjestu je vukla tragove predratnog stanja, ali u početku samo ispod ceste tj. unutar zida, koji je dijelio Tvornicu i onih par zgrada ispod ceste. Svako jutro je škovacin (Grujica) došao karijolom do ulaza u zgradu i pozvonio zvonom čime bi pozivao stanare, da donesu smeće. Treba naglasiti, elektro-energiju su stanari tih zgrada počeli plaćati 1953., dolaskom Jakova Roje za direktora Tvornice. Dugirat je imao vrlo uređen park oko Vile i između crkve i ostalih dviju zgrada, koje je održavao vrlar Mate Antičević, ali je vrlo brzo bio zapušten jer je bio omiljeni prostor za dječju zabavu, a i vrtlar je otišao u mirovinu ...

KULTURNI I SPORTSKI ŽIVOT U DUGOM RATU U RAZDOBLJU 1945 – 1960  (4)

Piše: N.N.  (podaci poznati redakciji)

Hortikultura

vilaDugirat je imao vrlo uređen park oko Vile i između crkve i ostalih dviju zgrada, koje je održavao vrlar Mate Antičević, ali je vrlo brzo bio zapušten jer je bio omiljeni prostor za dječju zabavu, a i vrtlar je otišao u mirovinu.

Kako je Tvornica počela izgrađivati zgrade (vlastitim snagama) za stanovanje, to je trebalo voditi brigu i o hortikulturi, što je samoincijativno poveo Vinko Formenti, te je sva stabla u Dugom Ratu posadio on sa svojom ekipom iz elektro-radione (Pave Rakela, Ante Šaban i dr.)

Tada je glavni vrtlar bio Pave Rakela.

Vodovod

Vodu su zgrade dobivale iz bunara (bočata voda), koji bi ljeti znali presušiti, pa bi se opskrbljivali na bunaru u dvorištu Kadića kuće, da bi u siječnju mjesecu 1952. Tvornica izgradila vodovod sa izvora u Suhom potoku i dovela vodu na nekoliko mjesta od Sumpetra do Dugog Rata.

Zgrade unutar zidova imale su i plinske priključke i dobivale plin (acetilen) iz Tvornice, koji su za vrijeme rata održavali sami stanari, te je nakon obnove proizvodnje, prekinuta opskrba zgrada plinom.


Pad Italije

foto izložbaVeliki doživljaj za Dugoraćane bio je pad Italije 1943. godine, kada su Talijani (direktor i ostalo rukovodstvo) napustili Dugi Rat.

Nastalo je veliko slavlje jer se mislilo da je rat završio i nastalo je razdoblje bezvlašća, pa su otvorena vrata Tvornice i narod je počeo odnositi sve što se moglo koristiti, a i iz napuštenih stanova se sve odnijelo.

Napušteni stanovi su bili u Vili, gdje je stanovao direktor i drugi viši rukovoditelji, te nekoliko stanova u ostale dvije zgrade.

Poslije su u te stanove useljeni stručnjaci, koji su raspoređeni u Dugi Rat (Veljko Barbetti, Kastner, Vanja Marasović, Miroslav Kezić, Bogdanović, Šplajt, Bebek, Kračun i dr.).

Kada su Barbetti i Kastner 1948. godine skupa s obitelji prebjegli u Kanadu, onda je Narodni odbor Dugog Rata na licitaciji prodao sav nađeni namještaj i ostalu imovinu.


Kako se znala "pisati" povijest

učeniciKada sam već zašao i u ratne godine moram spomenuti i jedan slučaj vezan uz Tvornicu, a i kako se povijest može i iskriviti.

Naime, kada su Talijani napustili Dugi Rat, onda su došli Nijemci i ostali do pred kraj rata, ali su postavili 5 petstotinjak kilograma teških bombi za trenutke povlačenja.

Te bombe su onesposobili ilegalci Anton Kašpar, Niko Kovač, Ivanko Brzović i Ivan Tomić (zbog čega je I.T. bio i uhićen od strane Nijemaca).

Jednom prilikom posjete Tvornici (70-tih godina) Lovre Reić je tvrdio da je on organizirao spašavanje Tvornice, da bi podpredsjednik Privredne komore Split Ančić izjavio za Slobodnu Dalmaciju, da je on poslao talijanske zarobljenike koji su to obavili. Tako se i danas povijest piše!


Arheologija

kosturiSada ću reći nešto o arheologiji, reći nešto više dokazima da je već mnogo ranije bilo života na ovom prostoru.

Naime, prilikom proširenja platoa u sjeverno-istočnom kutu Tvornice početkom 80-tih godina, pronađeni su ljudski kosturi i jedan kameni stol dimenzija oko 2x2 metra i debljine oko 30 cm, a na jednoj strani je imao reljefni križ (vjerojatno žrtvenik).

O nalazu su obaviješteni arheolozi u Splitu, ali nisu bili zainteresirani, te su rekli da se zatrpaju iskopine!

Kameni blok je jedan od šefova Transporta viličarom odveo u svoje dvorište, a lokalni novinar je objavio u Slobodnoj Dalmaciji i na Radio Splitu o sumnjivim nalazima i da Milicija treba ispitati porijeklo nađenih kostura!


Kraj idiličnog življenja

feštaVratimo se ponovo na življenje u Dugom Ratu do početka 60-tih godina prošlog stoljeća, koji je zaista bio idiličan, jer su bila organizirana mnoge "zanimacije", prvenstveno mnogo sportova, 3 filma tjedno, plesovi i druge kulturne priredbe, a naročito u ljetnoj sezoni, kada su počela sindikalna i izviđačka ljetovanja (u kampovima).

Čekali bi svakog 1. i 15. u mjesecu i odmah bi na izlasku iz autobusa lokalni "galebovi" zacrtavali svoju odabranicu.

Dolaskom Jadranske magistrale i ćevapčića u Dugi Rat prestaje ona idila i ugodan život u Dugom Ratu.


-  KRAJ  -