DUGI RAT

Slobodna Dalmacija objavila je tekst Miroslava Radmana u kojem on opisuje stanje u znanosti. "Rezultat današnje znanstvene mode je vidan: beznačajni detalji nazivaju se "otkriće" jer će se tako dobiti i sljedeći "grant" na osnovi "papera" u časopisima visokog impakt faktora. Ti su časopisi – a ne učenjaci – stvaraoci trenda baš kao u modi, a usput su komercijalno vrlo lukrativni. Tekst napišu i slože s dijagramima i fotografijama sami autori, koji još posebno plate svaku fotku u boji, i tako gotove – za tisak – tekstove se direktno tiska i prodaje", piše Radman u splitskom dnevniku. Pročitajte ...

O ZNANOSTI

MIROSLAV RADMAN:

Menadžeri su otjerali učenjake

Piše: Miroslav Radman
Izvor: Slobodna Dalmacija

PROČITAJTE VIŠE ...

Učenjaci intelektualci su vrsta koja izumire, što nije neka katastrofa za čovječanstvo, ali gubitak njihova načina razmišljanja – zdrav razum - mogao bi ovu civilizaciju skupo koštati. Jer, tko još postavlja velika, jednostavna ali neriješena pitanja?

Tko za to još ima petlje i vremena? Duh vremena diktira da treba biti ozbiljan, organiziran i komunikativan, a ne zanesenjak i sanjar.

Ako ste u prvoj grupi, imate dobre izglede da dobijete novac za svoje projekte, ali ako ste u drugoj – pa makar bili genij – neće vam biti lako.

A treba biti realan i ne zaboraviti da se neuspješnoga genija smatra luđakom, a uspješnog luđaka genijem!

Albert Einstein je svoju karijeru započeo u Bernskom patentnom uredu pitajući se zašto veliki/teški i mali/lagani kamen padaju istom brzinom. Galileo je tri stoljeća ranije bio iznenađen puštajući kamenje da pada s Kosog tornja u Pisi. Ali nitko to nije znao objasniti.

Tako je otprilike u uredu u Bernu počela - s nekoliko kratkih članaka bez eksperimenata i kompliciranih formula – prava revolucija u fizici, a onda i u svijetu. Matematička obrada teorije relativnosti došla je tek desetak godina kasnije, a primjena će još dugo trajati.

Albert je bio ‘lijenčina’

Srećom je Albert radio njemu vrlo dosadan činovnički posao, a kako nije bio dobar činovnik, imao je puno slobodnog vremena za bijeg u razmišljanje. Bio je "scholar" i postavljao si je jednostavna velika pitanja. Uglavnom, puno je razmišljao, a malo pisao.

Ukratko, Einstein je – po kriterijima današnje "efikasne" znanosti zatrovane poslovnom kulturom – dangubio!

Ta efikasna znanost se danas uglavnom bavi sitničarenjem dok "šibicarskim" PR metodama obećava rješenja svih naših problema.

Najnoviji primjer je "sintetska stanica" koja to uopće nije. Sintetska je samo DNK, što nije nikakva novost jer ju u komadima sintetiziraju komercijalne mašine poznate već dva desetljeća. A stotinu komada DNK sklopi u jedan genom bakterija Deinococcus radiodurans za svega tri sata.

No, kada to urade tehničari u laboratoriju Craiga Ventera, a on izjavi kako "stanica funkcionira s digitalnom informacijom pohranjenom u računalu", onda dobije stotine milijuna dolara. Bravo PR!

Nasuprot ovom "šibicarenju", učenjak bi postavljao jednostavna velika pitanja, dovodio u pitanje sve što zna, i često počinjao iznova.

U izostanku učenjaka, tko će istrenirati studente da postanu produktivni mladi znanstvenici, tko će postavljati nepostavljena pitanja?

Jadni mladi – uče pipetirati, ili točnije, opsluživati mašine za pipetiranje, te za sekvenciranje i sintezu DNK, ali često ne znaju točno zašto jer pod pritiskom ubrzano rade za karijeru svojih "mentora".

Grantovi i mentori

A mentori nemaju vremena za svoje studente jer pišu "grantove", muvaju se po aerodromima gdje kao moroni čekaju satima, skidaju kaiševe i cipele, za to vrijeme telefoniraju, organiziraju, "umrežavaju" rad svojih laboratorija - tvornica za produkciju dosadnih podataka, jer im projekt tipično "nema duše".

Koliko doktoranata, pa čak i postdoktoranata, aktivno sudjeluje u kreaciji svog istraživačkog projekta? ...

PROČITAJTE VIŠE ...