Mladi i društvo: Danas svatko ima svoju ljestvicu vrijednosti

mladi na raskršćumladiU zadnje se vrijeme sve više pitam kako obrazovati i odgajati naše mlade naraštaje u dobu u kojem živimo. Današnji mladi žive tako da im na moralnoj razini gotovo ništa nije izazov. O temeljnim vrijednostima se više uopće ne raspravlja jer svatko ima svoju ljestvicu vrijednosti. Ono što mlade zanima postalo je stvar osobnog interesa, a nerijetko je taj interes isključivo usmjeren na buduću karijeru i donekle na ljubavne veze koje su isto tako postale instrument ostvarivanja osobnih ciljeva... Mogli bismo se s pravom pitati gdje je izvor tih manifestacija u kojima prepoznajemo samo goli užitak bez razboritosti i osjećaja. Je li greška u odgajateljima ili samoj ljudskoj prirodi ...

Danas svatko ima svoju ljestvicu vrijednosti

Današnji mladi žive tako da im na moralnoj razini gotovo ništa nije izazov. Nerijetko je njihov interes isključivo usmjeren na buduću karijeru i donekle na ljubavne veze koje su isto tako postale instrument ostvarivanja osobnih ciljeva

Piše: Dafne Vidanec / Vjesnik
Izvor: Vjesnik

djevojčicaU zadnje se vrijeme sve više pitam kako obrazovati i odgajati naše mlade naraštaje u dobu u kojem živimo. Slično su se još prije nekoliko desetljeća pitali razni tuzemni i inozemni teoretičari društva i kulture, a pogotovo oni s anglosaksonskoga, američkoga govornog područja.

Imam na pameti A. Blooma, autora fantastične knjige "The Closing of the American Mind", koja je u vrijeme objavljivanja potkraj osamdesetih godina dvadesetog stoljeća požnjela velik uspjeh, ali i izazvala velike polemike samo zato što je autor na osnovu istraživanja koja je proveo među studentima na američkim sveučilištima u njoj iznio realnu sliku "demokratskog obrazovanja" koje ne da uspostavlja ljestvicu autentičnih ljudskih vrijednosti, nego je ruši.

Zbog njegovih stavova i razmišljanja iznesenih u toj knjizi Blooma su ondašnji mediji svrstali među konzervativne teoretičare, štoviše, među kulturne pesimiste koji zagovaraju moralnu i duhovnu propast suvremene civilizacije.

No, sukladno onoj narodnoj da ako laže koza ne laže rog, moglo bi se reći da ako je Bloom - kako neki misle - bio odveć kritičan prema sustavu američkog visokog obrazovanja koji se itekako odrazio na mišljenje i djelovanje američke akademske mladeži, način na koji mladi - ne samo oni preko Atlantika, nego i na europskom kontinentu, a posebice u tranzicijskim državama poput Lijepe naše, koje su se suočile s naglim sveopćim promjenama nakon su preko noći bile prisiljene jedan politički režim, komunizam, zamijeniti drugim, demokracijom, misle, žive i djeluju u današnje vrijeme govori sam za sebe.

Bloom je u svojoj knjizi vrlo dobro zapazio jednu stvar. Današnji mladi žive tako da im na moralnoj razini gotovo ništa nije izazov. O temeljnim vrijednostima se više uopće ne raspravlja jer svatko ima svoju ljestvicu vrijednosti. Ono što mlade zanima postalo je stvar osobnog interesa, a nerijetko je taj interes isključivo usmjeren na buduću karijeru i donekle na ljubavne veze koje su isto tako postale instrument ostvarivanja osobnih ciljeva.

Netko bi rekao "na Zapadu ništa nova". I tko bi to rekao, u stvari bi dobro i rekao. Već je glasoviti grčki filozof Platon gotovo prije dva i pol tisućljeća izvrsno opisao maniru življenja koju u današnjem dobu prepoznajemo u mišljenju i djelovanju mladog čovjeka kojemu "svaki dan prolazi u tome da ugađa strasti (...) čas se opija (...), a čas pije vodu i mršavi; sad radi gimnastiku, a sad je opet lijen i ne mari ni za šta (...). Nikakvog reda i nikakve potrebe nema u njegovom životu (...)."  Stari bi Latini rekli: Sapienti sat - ili "mudromu je dovoljno" - da shvati o čemu je ovdje riječ.

djevojkaMogli bismo se s pravom pitati gdje je izvor tih manifestacija u kojima prepoznajemo samo goli užitak bez razboritosti i osjećaja. Je li greška u odgajateljima ili samoj ljudskoj prirodi kojom dominira samo poriv za onim što nam priskrbljuje kratkoročne užitke?

Osvrnemo li se na recentne događaje o kojima se tako lijepo možemo informirati zahvaljujući raznoraznim interpretacijama u medijima, uvidjet ćemo da je Platon bio u pravu i da je Bloom samo potvrdio ono što je oduvijek postojalo u kulturi ljudskog života: relativiziranje istine, centriranost na vlastite potrebe i želje, instrumentalizacija vrijednosti.

I onda se neki roditelji sablažnjuju nad činjenicom, primjerice, što njihova djeca odlaze u kafiće u kojima boca nekog piva stoji oko 50 kuna i što su se takvi pravili kavalirima, pa su neke dame željeli počastiti pjenušcem od 2000 kuna!

šank rockeriS druge pak strane brižni novinari, kojima je u interesu sačuvati radno mjesto, pogotovo kada većina ljudi ostaje bez njega, trče uokolo ne bi li uhvatili neku inspiraciju i napisali štogod da bi eventualno prehranili svoju obitelj - dakako, ako je uopće imaju. Potonje nas je dovelo na razinu novinarske etike.

Naprosto se kao etičarka pitam, motivirana recentnim izvještajem o događajima u jednom zagrebačkom klubu u kojem "orijentalne plesačice noći" zabavljaju goste, bi li neki novinar, da zatekne svoje dijete u nekom striptiz-klubu, isto tako o tome javno izvijestio ili bi to zbog osobne sramote prikrio?

Užici bilo koje vrste su oduvijek postojali. Mi danas crpimo nadahnuća i mudrosti iz kulture - iz antičke Grčke koju je prije svega obilježio u podjednakoj mjeri i apolonijski i dionizijski kult, odnosno, i mudrost i užitak. Starim Grcima uopće nije bilo čudno odlaziti na mjesta gdje se upražnjavala zabava takve vrste koju danas pronalazimo po različitim zabavljačkim klubovima.

Čovjek je samo ljudsko biće, možebitno više grešno nego li sveto, ali jedino je njemu dana sposobnost moralnog prosuđivanja stvari. S ostalim nižim živućim vrstama dijelimo gotovo sve: od potrebe za preživljavanjem (stan, hrana, spavanje, pijenje) do potrebe za razmnožavanjem.

Ono što nas bitno razlikuje od nižih živućih vrsta je moralnost - osjećaj za moralno (engl. moral sense). Što god radio i mislio, čovjek uvijek može biti dobar ili loš. Čovjeka ne možemo prosuđivati u odnosu na djelatnost koju obavlja, kao ni u odnosu na aktualni čin. Čovjeka možemo prosuđivati jedino ako poznajemo njegovu, njezinu životnu priču. Potreban nam je sveobuhvatni uvid u splet okolnosti koje nečiju priču određuju.

Naposljetku, Aristotel (na kojega se potpisnica ovog članka vrlo voli pozivati) rekao je da se "ne trebamo povoditi za onima koji nagovaraju da kao ljudi moramo misliti o ljudskim stvarima i kao smrtnici o smrtnima", nego moramo živjeti u skladu s onime što je "najizvrsnije u nama".

mladi


To najizvrsnije Aristotel je vidio u čovjekovoj sposobnosti da je sam sebe kadar uzdignuti iznad stvarnosti - u sferu kontemplacije gdje se ono vremenito dodiruje s vječnim. Pojednostavljeno rečeno, užitku možemo reći "da" samo ako smo svjesni da on nije krajnje ispunjenje, odnosno, smisao života u potpunosti.

Pa i sama riječ smisao otkriva nam dubinu, beskonačnost i nadvremenitost koje pronalazimo u svemu što nas transcendira. A to što nas transcendira dohvatljivo je kroz povijest, religiju i umjetnost. Samo, i tu valja biti na oprezu, jer se i nad tu trijadu nadvila aura ideologizma i ortodoksije, što nerijetko kulminira potpuno pogrešnim interpretacijama nekog događaja.

Tako da se i ne moramo čuditi tome ako negdje naiđemo na podatak, primjerice, da je Hegel glavni krivac tome što smo pedeset godina živjeli lažnu svijest u totalitarnom režimu oko kojeg se još uvijek prepucavaju "lijevi" i "desni" (potpisnici članka je poznat kontekst o ovom potonjem).

devijacijeKako god bilo, moramo prihvatiti činjenicu da živimo u dobu u kojem nimalo nije lako odgajati i obrazovati mlade naraštaje. Živimo u dobu izražajnog pluralizma mišljenja, djelovanja i vrijednosti. Živimo u dobu koje mnogi vide kao doba moralne i duhovne propasti svijeta.

Isto tako, živimo u dobu iz kojeg zahvaljujući potonjem crpimo nadahnuća za ono "više i bolje". I ta bi nam nadahnuća trebala poslužiti kao motiv da i dalje promišljamo doba u kojem živimo, i, kako to kaže Kanađanin Charles Taylor, da bismo to doba znali uzdignuti do njegovih vrhunaca - do ljudskosti.


Autorica je magistrica znanosti, teologinja i etičarka iz Zagreba

Povezani članci

Who's Online

We have 191 guests and no members online