Reportaža: Pustinja Blaca

osnovci u pustinji Blacaosnovci u pustinji BlacaČetiri Alibabe i 40 hajduka u potrazi za spiljom na Braču u koju su se 1551. godine nastanili glagoljaši s kopna u bijegu pred Turcima... Trajekt Bol. Bijel, nov i nečujan. Izlazimo na palubu. Mirišu bonace babljeg ljeta. Udišemo svježi zrak i uživamo u azurno čistom plavetnilu. Ne! Nismo na Karibima. Plovimo k škoju Vladimira Nazora...  Ovo su izvatci iz reportaže Josipa Bauka, učenika 8.c razreda osnovne škole "Jesenice" s kojom je predstavljao školu na Županijskom natjecanju, a koju možete pronaći i pročitati u nastavku teksta ...

PUTOPISNA REPORTAŽA: Pustinja Blace

Glasovir i teleskop u spilji

Četiri Alibabe i 40 hajduka u potrazi za spiljom na Braču u koju su se 1551. godine nastanili glagoljaši s kopna u bijegu pred Turcima.

Piše: Josip Bauk, 8. razred
OŠ jesenice, Dugi Rat
Voditeljica Renata Kovačić


Preko male bare

trajektTrajekt Bol. Bijel, nov i nečujan. Izlazimo na palubu. Mirišu bonace babljeg ljeta. Udišemo svježi zrak i uživamo u azurno čistom plavetnilu. Ne! Nismo na Karibima. Plovimo k škoju Vladimira Nazora. Možda vidimo Halugicu! Ona hoda bijelim žalom u vrijeme najvećih maina, a sad je Brački kanal poput stakla. Prava mala bara! Atlantik zovu Velikom barom. Tko zna, možda ću se jednog dana sjetiti današnjeg? Iza mene malena mjesta moga zavičaja: Dugi Rat, Sumpetar. Krilo Jesenice


Kroz pustinju i prašumu

Vesela družina željna pustolovine preskače Supetar i odmah juri dalje. Iako se autobus pokvario (stari školski) i vozač ga popravio (izgubili smo 40 minuta), a potom se našli na makadamu dugom 6 kilometara (truckali smo se kao u kočiji koju gone Indijanci), bili smo sretni kad je autobus konačno ugasio svoj bučni dizelski motor.

osnovci u pustinji Blaca

Izašli smo na čistini. Ni psa. Tišina. Kozji put i šuma koja se spušta u kotlinu. „Ako idemo u pustinju, prvo nas čeka prašuma!“ netko kaže od hajduka.

Za savladavanje staze duge tri kilometra trebalo je pravo malo planinarsko iskustvo, no sav uloženi napor nestao je kad je ispred nas izronio tajanstveni samostan Pustinja Blace.


Sezame, otvori se…

Naši domaćini bili su braća Zoran i Luka Vranjičić iz Nerežišća koji rade kao vodiči, ali ujedno i održavaju samostan. Oni znaju čarobne riječi koje će nam otkriti skriveno blago! Ušao sam najprije u kuhinju s čađavim ognjištem. U toj kuhinji se vatra nikad nije gasila tijekom godine, osim na Veliki četvrtak.

Zamislio sam fratre iz reda pustinjaka (eremiti) kako, po pričanju vodiča Zorana, uz večeru razgovaraju o poslovima koje su obavili taj dan i što ih čeka sutra. Ako bi se dogodilo, na primjer, da je netko bio „linguz“, prvo bi ga usmeno ukorili, a ako se ne bi popravio, onda bi ga javno ukorili ispred samostana. A ako se ni tad ne bi popravio, bio bi izbačen iz zajednice.

osnovci u pustinji Blaca

Ta kuhinja je najstariji dio samostana i s pomoćnim prostorijama dio je spilje Ljubitovice koju su za pustinjski stan od bračkog kneza 1551. godine dobila dva glagoljaša iz Zvečanja i Duća, sela iz Poljica (područje između rijeke Cetine i Žrnovnice).

Tijekom 400 godina Poljičani su slali svoje svećenike i težake u ovu malu dolinu rijeke Blace. Živjelo se od proizvodnje vina, ulja, meda i sira. Sagradili su crkvu i samostan, tiskali knjige, skupljali satove, radili oružje, promatrali nebeska tijela, učili djecu, svirali na predivnom klaviru, služili svete mise u crkvi Gospina Uznesenja, pisali znanstvene članke…

Šećući samostanskim odajama vidio sam zidove ukrašene uljima mletačke škole 17.stoljeća, police pune rukom pisanih knjiga na glagoljici, bosančici i latinici, stare tiskane knjige, časopise iz Beča o astronomiji (i danas stiže astronomski list iz Amerike u Blace). Da su voljeli slušati glazbu, svjedoči i stari ogromni gramofon.

osnovci u pustinji Blaca

Ono što mi je privuklo posebnu pozornost bila je pučka škola koja se ugasila 1963. godine s posljednjim pustinjakom fra Nikolom Milićevićem-mlađim.

Bila je to prostorija četiri puta manja od današnjih učionica s osam trošnih drvenih klupa i matematičkim ručnim računalom koje se zove „abak“ (redovi s pomičnim drvenim kuglicama).


Astronomi i umjetnici

Posljednje odaje bile su redovničke sobe. Zadnjih sto godina tu su boravila dva redovnika istog imena i iz iste obitelji: Nikola Milićević- stariji i mlađi. (Zanimljivo je znati da je mlađi- stric pokojnog hrvatskog pjesnika, također Nikole Milićevića, koji nije išao u Pustinju, nego je izabrao svjetovni put).

Nasred sobe nalazi se predivni glasovir. Njega su 1905. naručili iz Beča. Putovao je preko Zadra i morem do Brača, a potom ga je 12 težaka na ramenima donijelo u Blace. Nigdje nije bio oštećen jer je stari fra Niko dao piti vina težacima koliko žele, što inače nisu mogli budući da se pila kvasina s vodom jer se vino prodavalo.

Taj glasovir bio je poklon zadnjem redovniku po kome su nazvana dva asteroida: Brač i Milićević. A teleskop kojim je fra Niko mlađi promatrao bračko nebo nalazi se ispred, u dvorištu samostana. Njegovom smrću ugasila se stoljetna pustinja hrvatskih glagoljaša.

osnovci u pustinji Blaca


Zaključio sam…

a) - da je Pustinja Blace poznata jer smo cijelim putem susretali naše i strane posjetitelje, kao i u samostanu (oni koji su došli putem s juga, iz Popove vale)

b) - pojasnio sam, u znoju lica svoga, značenje riječi „pustinja“ (pola sata pješačenja i 6 km makadama)

c) - za razliku od dolaska, hajduci su se radovali starom autobusu, (a ni makadam im nije toliko smetao)

d) - možda je Blace na pristupnoj listi WHC-a (Centra za svjetsku baštinu) jer je “amo reć, malo ka sa strane…pa nije lako doć i vidit!“

e) (za one koji žele znati malo više) - postoji 5 kilometara od Bola, 200 metara iznad sela Murvice, još jedan napušteni poljički samostan sa spiljskom crkvom. Mjesto se zove Drakonjina pećina ili Zmajeva spilja.


osnovci u pustinji Blaca



Piše:  Josip Bauk, 8. razred
OŠ jesenice, Dugi Rat

Povezani članci

Who's Online

We have 189 guests and no members online