Žalibože što sam učitelj

učiteljPored niza kriza koje potresaju hrvatsko društvo, kriza odgoja je zasigurno najveća jer razara najplemenitije vrijednosti hrvatskog društva dovodeći u pitanje čaki nacionalni identitet. Odgojna kriza pogađa mlade i učenike, dakle budućnost hrvatske nacije. Mladi izloženi raznim negativnim utjecajima postaju konzumenti sadržaja kako im socijalno-kulturna sredina tako obilno nudi, počevši od žutog tiska, preko TV postaje s tematikom: krv, suze, seks i nasilje. Gutači tih odgojno neprihvatljivih sadržaja postaju izmanipulirane žrtve sklone svemu, a nasilje im postaje zaštitni znak. Tako modelirani zamišljaju da su "face" koje svoje nasilje obogaćuju novim metodama u komunikaciji s nastavnicima čineći: "predivan mozaik" ophođenja nepoznat u analima školstva ...


REAGIRAM


Žalibože što sam učitelj


Piše: Prof. Ivan Jujnović
Izvor: Slobodna Dalmacija


Rječnik kojeg se stidi i ulica je sve više u uporabi i resi izmanipulirane "heroje" koji ne zaziru od njegove uporabe. Na negativnu ocjenu ili ocjenu koja nije po volji odgovaraju "Nabijem te na.." što uz druge sočne izraze potvrđuju i da je tama u dubokom ponoru hrvatskog školstva davno zavladala.


učitelj


Uz radikalizaciju vulgarnosti, nasilje i rušenje školske imovine pojavljuju se i novi načini ponašanja, školi neprimjerena. Školski "junaci" i "čuvari škole" iskazuju nove "izume" u ponašanju upotpunjujući svoj arsenal bezumlja, koji se manifestira otvoreno kao nježno dodirivanje učenice praćeno poljupcima po školskim hodnicima naočigled nastavnog osoblja.

Tu bestidnost često prati mimika iz koje se iščitava misao "što mi možete..". Simptomatično je što nitko ne reagira, svatko se sklanja, kapitulantski se ponaša.

Ovakva razularenost prenosi se u razred, gdje "junaci" nastavljaju svoj pir, gdje je teško ili nikako održati sat. Obje su strane sretne kad iziđu van gdje, kroz otvorene prozore "časte" svoje učitelje koji uzdišući često izgovaraju "žalibože što sam učitelj".

Ovakvi vapaji ne slute na dobro, ali se svaki dan sve više čuju i traže odgovor na pitanje: Tko je zakazao? Koliko je god društvo doprinijelo odgojnoj atrofiji škole i krizi roditeljskog autoriteta, ne može se škola kao treći agens u pedagoškom trokutu amnestirati: naprotiv, snosi veliku krivnju.


tuča u razredu


Za posrnuli status u prvom redu odgovornost snose upravljačke strukture i stručno-razvojne službe godinama uljuljane u bezidejnosti, ne nudeći nikakve programe i sadržaje najsenzibilnijoj populaciji, kojoj je škola dosadna i nezanimljiva.

Učiteljska vijeća, umjesto da odišu strukom, pretvorena su u dosadne monologe ravnatelja, a problemi se stavljaju pod tepih čekajući kraj godine, koju pretvaraju u "posušionicu" ocjena.

Neznanju djece se podilazi darujući im ocjene, fabricirajući petice. Narušio se sustav. Prijedlogom ravnatelja, koji su često podržavani od pedagoga, junacima ove priče se posuši i po šest negativnih ocjena.

Kakva je to poruka?

Amoralniji su oni kolege koji dignu ruku nego onaj tko je predložio da se ocjene posuše.


posušivanje ocjena


Umjesto da se ozbiljno škola hvata u koštac s odgojnim i obrazovnim problemima, ona ovakvim načinom rada samo problem generira i snosi najveći dio krivnje za sve nedaće koje su je zahvatile.

Ovakvo je ponašanje paraliziralo i dezorijentiralo ljude. Nestalo je demokratskog ozračja, zbornice su utihnule, zavladao je podanički odnos.

Bez timskog rada, s mobinga kojeg ima u raširenoj korupciji teško je vratiti brod koji se približio hridi, "a timun mu i dalje biži".



učitelj


  

Povezani članci

Who's Online

We have 181 guests and no members online