Priča o Ladu, priča o čuvarima baštine

ladoNa stranicama Vjesnika pronašao sam priču o najcjenjenijem hrvatskom ansamblu narodnih plesova i pjesama - zagrebačkom "Ladu" - koji upravo proslavlja šezdesetu obljetnicu postojanja, šezdeset godina rada na očuvanju tradicijskog blaga i oživljavanju zaboravljenih običaja. Lado i brojna druga društva, a među njima i naš KUD "Dalmacija" iz Dugog Rata (koji je lani proslavio 40 godina uspješnog rada!), čuvari su našeg narodnog blaga i jamstvo da će baština naših predaka preživjeti i postati i dijelom naslijeđa budućih naraštaja. Narodni plesovi, stare pjesme, izvorne narodne nošnje, stari instrumenti, stari seoski danas već izumrli zanati... sve su to pravi hrvatski dragulji u globaliziranoj i uniformiranoj današnjici, blago koje treba i dalje čuvati i sačuvati, prikazivati i pokazivati, promovirati i pametno integrirati u modernu turističku ponudu Hrvatske... Kako to radi "Lado" pročitajte u nastavku ...

LADO

Čuvari baštine

Šezdesetom obljetnicom postojanja Lado, Ansambl narodnih plesova i pjesama, obilježio je isto toliko godina rada na očuvanju tradicijskog blaga i oživljavanju zaboravljenih običaja

Piše: Sunčica Dolušić / Vjesnik
Izvor: Vjesnik

Ansambl narodnih plesova i pjesama Hrvatske Lado sa sjedištem u Zagrebu, koji upravo proslavlja 60. obljetnicu rada, jamstvo je da će baština naših predaka preživjeti i postati i dijelom naslijeđa budućih naraštaja.

Rođendan se slavio u Koncertnoj dvorani Vatroslav Lisinski gdje su svi okupljeni opet mogli uživati u nošnjama u kojima su i na prvom koncertu održanom u zagrebačkom HNK plesali prvi članovi ansambla koji se tada zvao Državni zbor narodnih plesova i pjesama.

lado

Narodni plesovi i pjesme koje taj ansambl njeguje nezamislivi su bez nošnji iz kojih se iščitava podrijetlo i bogatstvo područja na kojem su nastale. Tako se tijekom godina u njihovoj bogatoj riznici skupilo više od 1200 vrijednih kompleta.

Tu se mogu vidjeti i rijetki primjerci čiji su pojedini dijelovi stariji od sto godina, a među najvrednijima je košulja s Krka s izvezenom godinom 1877.

Narodna je nošnja od davnih dana bila poput osobne iskaznice koja je odavala otkuda netko dolazi i kojeg je statusa. Po ukrasima i bojama na odjeći moglo se zaključiti je li neka dama udana ili je još djevojka.

lado

Postojale su posebne nošnje za razne prigode poput svečanih, radnih i korizmenih odora. U Orebiću se bogatstvo neke žene moglo procijeniti po udjelu crvene tkanine u suknji. Na Krku je siromašniji puk, koji nije imao novaca za sukno, okrenuo i obojio krzno od ovce. Danas je pak upravo ta roba među najvrednijima. Prije 60 godina nošnje su se mnogo lakše nabavljale.

Čak 80 posto Ansamlova fundusa čine originalne narodne nošnje, a ostalo su replike od kojih se mnoge čak mogu nazvati izvornima, jer su napravljene baš kao što se to nekad radilo: tkanjem platna na tkalačkom stanu ili vezenjem šarolikih vezova rukom.

Posebno je teško bilo kompletirati nošnje s naših otoka Krka, Raba ili Silbe gdje su se očuvali još samo njihovi pojedini dijelovi, a sretnici koji ih još imaju, ljubomorno ih čuvaju.

lado

Rat je pak velikim dijelom opustošio bogatu narodnu baštinu Slavonije gdje je svaka kuća imala pune škrinje nošnji. Slično dogodilo i u Baranji, te u zadarskom i dubrovačkom zaleđu.

U Ladu su posebno ponosni na komplete izvornih nošnji iz Vrlike, Posavine, Turopolja, Podravine, te uspješno izrađene replika iz Međimurja i Dalmacije u kombinaciji Brač - Hvar (izrađene rukom Miljenke Škrbin u radionici Lada), kojima mogu odjenuti cijeli ansambl.

Najnoviji primjerci - deset muških i deset ženskih kompleta - došli su u fundus iz Baranje, a u sljedeće se tri godine očekuje i jednak broj nošnji iz Ravnih Kotara. Taj će posao odraditi vrijedne ruke žena iz toga kraja pod vodstvom Julije Kaleb, i to nakon što obave sve dnevne obveze, u slobodno vrijeme.

Odnos članova Lada prema narodnim nošnjama najbolje opisuju riječi umjetničkog direktora Ansambla Ivana Ivančana koji voli reći da je nošnja svetinja, pa se nakon nastupa sve nošnje moraju vratiti jednako uredno složene kako su i preuzete.

lado

Zanimlivo je da se tijekom nastupa članovi ansambla moraju presvući za sedam minuta, te je katkad spremanje zahtjevnije od same izvedbe. Promatrajući ih kako se lagano kreću po sceni ne bismo nikada pretpostavili da im njihovo ruho ponekad teže od sedam kilograma.

Koliko se članovi emotivno vežu uz te predmete iz baštine dokazuje i dirljiv prizor umirovljenja dugogodišnje solistice Anđele Potočnik kad je za oproštaj poljubila ogrlicu od koralja.

S mnogo ljubavi o carstvu nošnji svakodnevno se brine majstorica nošnji Vesna Kurilovčan. Naoružana koncem, iglom i škarama, zadužena je da na sceni sve štima besprijekorno. I u pola noći mora znati gdje je koja suknja, prsluk ili marama iz određena dijela Lijepe naše.

A danas se doista valja snaći u svoj toj raskoši koja se čuva pod krovom Lada. Među prvim su nabavljenim primjercima bile posavska crvena nošnja - modrina, slavonska nošnja - vezenka, vrlička nošnja, te izvorna nošnja bunjevačkih Hrvata iz Bačke, koja danas ima veliku vrijednost, jer joj samo jedna suknja sadrži deset metara lyonske svile.

lado

Davnih su dana žene naručivale tu podatnu tkaninu posredovanjem putujućih trgovaca iz Francuske. Nakon propasti tvornice svile u Lyonu poslije Drugog svjetskog rata te su nošnje postale još posebnije.

Kako bi se pri izradi replika najviše približili originalu, znalci iz Lada su nabavili svilu iz Kine. Takvi potezi među entuzijastima koji svakodnevno zdušno rade na očuvanju tradicije nisu osamljeni: u Indiji su izrađeni uzorci s ružicama na pamučnom organdiju kojim je oplemenjena međimurska nošnja.

Kako bi ostao što vjerniji tradiciji, Lado surađuje s brojnim stručnjacima. Već godinama mu savjetima pomažu Zvjezdana Antoš, Vesna Zorić, Ivanka Ivkanec i Nerina Echel iz Etnografskog muzeja.

lado

Uzdaju se i u stručnost Josipa Forijana iz Radionice i posudionice narodnih nošnji, kao i radionice Kolovrat Tomislava Miličevića iz Velike Gorice. Za pomoć se obrate i Tekstilno-tehnološkom fakultetu.

Kada je u pitanju obuća rado će poslušati opančara Ivana Kruh Vuka iz Ivanić Grada.

Replike starog nakita izrađuje Hrvoje Marušić, za bratinske se kape izvještila članica Ljerka Golenac, a Miljenko Piškorić, također član Ansambla, majstor je tkanja.

lado

Povezani članci

Who's Online

We have 217 guests and no members online