Kazalište: 'Zločin i kazna'

zločin i kaznaPredstava nastala pod redateljskom palicom Aleksandra Anatoljeviča Ogarjova, a premijerno prikazana 27. veljače je neobično intrigantna. Naime, riječ je o izvedbi koja krši neke od osnovnih motivacijskih nužnosti, uvodi likove i scene koji nisu naročito uzročno – posljedično smisleni i jasni, a ipak predstava impresionira i nadahnjuje. Čini mi se sitničavim i drskim uopće spominjati manjkavosti pored ovako značajnog projekta splitskog HNK. Izgrađena na Dostojevskijevom kosturu prerasla je u živo biće koje je sazdano od glazbe, likovnosti te jake glumačke ekspresije ...

KAZALIŠTE

Zločin i kazna

Piše: Nikolina Radmilo

Riječ je o predstavi koju se mora minimalno dvaput pogledati da bi fizički bilo moguće percipirati sve što ona nudi. Nedostatak je što je nužno dobro poznavanje djela i atmosfere da bi se pojedine situacije precizno doživjele. Budući da roman ima oko šest stotina stranica to nije neobično, dapače, očekivano.

Zločin i Kazna

Rodion Romanovič Raskoljnikov je glavno lice, junak priče te je gotovo neprestano na sceni, a utjelovio ga je Mijo Jurišić. Fizički nevjerojatno odgovara mladom peterburškom studentu, iako ne bi štetilo da mu je odjeća još neurednija, pravi dronjci.

Junak pojavom nalik Isusu Kristu otvara još mnogo pitanja i smjernica po kojima se može iščitavati ova izvedba Zločina i kazne, no to već zahtjeva duboku filozofiju i znatan odmak od osnovne teme. Jurišić je odradio jako dobar posao. Budući da je za njega početak iznimno zahtjevan, nužna je apsolutna koncentracija, nije uspio dosegnuti potreban psihološki angažman, no u drugom dijelu se osjetno sjedinio s likom te uspješno izvedbu priveo kraju.

Vrlo zanimljiv pristup liku i djelu Porfirija Petroviča. Smrtno ozbiljan i odlučan u nakani da privede zločinca, a istovremeno pomalo luckast. Nota komike u karakteru glavnog inspektora me iznenadila i začudila, razlog tomu je davno stvorena predodžba samog lika. Petroviča je utjelovio Trpimir Jurkić te se nametnuo kao najsnažnija ličnost. Glumom, suverenim vladanjem prostorom i situacijama, suživljenošću s likom je opravdao i zadovoljio visoka očekivanja.

Sonja Marmeladova koju glumi Andrea Mladinić je plaha, ubožna, pojavno i tekstualno nedorečena. Ipak, igrajući u zadanim okvirima uspjela je stvoriti najbolju scenu čitave predstave, čitanje Lazarovog uskrsnuća iz Biblije spada u antologijske trenutke našeg kazališta.

Ostali sudionici, lica koja se pojavljuju na sceni imaju manje više neznatne uloge. Povremeno su omogućavali promjene tema i scene bez prekidanja predstave ili motivirali određenu radnju, raspravu, a ponekad samo gubili vrijeme na pozornici. Usprkos tome, svoj dio posla su korektno i precizno odradili.

Raskolnjikov

Scenografija, kostimografija, glazbeni i svjetlosni efekti su pridonijeli iščitavanju značenja te pomogli stvoriti dijaboličnu atmosferu u kojoj se isprepleću java i san. Mnoštvo promjena glazbe i slika pozadine nose višestruko značenje koje bi bilo moguće precizno odgonetnuti jedino u razgovoru sa samim redateljem, ovako nam preostaje da na temelju vlastite logike i mogućnosti razumijevanja scenske umjetnosti povežemo radnju s okolnim rješenjima, ukrasima.

Budući da je Dostojevskijev roman djelo koje odavno diše vlastitim plućima, svako uprizorenje je tek pokušaj sadašnjosti da ostavi trag u njemu. Svaka nova perspektiva je dobrodošla i pomaže nam da ga bolje shvatimo i proniknemo u njegovu srž.

DosotjevskiOvako postavljen Zločin i kazna nudi bogatstvo detalja te sjedinjuje radnju s moćnom glazbenom i scenskom pozadinom omogućavajući svakom gledatelju da Dostojevskog doživi drugačije.

Saznavši da se priprema uprizorenje romana Fjodora Mihajloviča Dostojevskog samo sam se lagano nasmijala i promislila 'e da mi je to vidit'.

Na prvu mi se činilo da pokušaj pretvaranja Zločina i kazne u scensko djelo neminovno vodi grijehu jer svako oskvrnuće tog romana je zločin sam po sebi. Očito sam bila preskeptična.

Ruska škola je iznjedrila vrlo kreativnog i opreznog redatelja koji je imao priliku raditi s iznimno nadarenim glumcima. Svjestan kompleksnosti romana odlučio je uzeti jedan motiv i tri lika te pokušati prenijeti sumornu peterburšku atmosferu i psihotično stanje glavnog lika. Zajedničkim snagama su stvorili predstavu koju vrijedi pogledati više no jednom.

Vjerujem da ovo uprizorenje može odgojiti generacije srednjoškolaca i pokazati im ljepotu 'psihološkog' realizma kakvu nisu mogli doživjeti nekoncentriranim i brzinskim čitanjem samog romana.


Kazalište


Uloge: Mijo Jurišić (Rodion Romanovič Raskoljnikov, student),
Trpimir Jurkić (Porfirij Petrovič, sudski istražitelj),
Andrea Mladinić (Sofja Semjonovna Marmeladova),
Mirjana Donadini (Aljona Ivanovna, stara lihvarka),
Vicko Bilandžić (Petar Petrovič Lužin, odvjetnik),
Vjera Tulić/ Dijana Kurobasa/Barbara Sumić (Lizaveta, njezina sestra),
Ante Krstulović (Andrej Semjonovič Lebjezjatnikov, trgovac),
Marko Petrić (Dmitrij Prokofjič Razumihin, student),
Nikša Arčanin (Nikolaj, soboslikar),
Zdeslav Čotić (Kućepazitelj i Nikolajev, sprovodilac),
kvartet: Ana Marija Paladin, Marko Petrić, Matko Selak, Dubravko Geić / Dario Krmpotić

Redatelj: Aleksandar Anatoljevič Ogarjov

Naziv izvornika: Преступление и наказание
Autor: Fjodor Mihailovič Dostojevski

Produkcija: HNK Split

Prevoditelj: Nila Kuzmanić Svete
Scenograf: Vera Martinova
Kostimograf: Vera Martinova
Oblikovanje svjetla: Zoran Mihanović

Ostali članovi autorskog tima:
  dramatizacija: Aleksandar Ogarjov,
  glazbeni urednik: Neven Radaković,
  glazbeni suradnik: Ivan Arnold,
  scenski pokret: Albina Rahmatulina i Lev Šapošnikov,
  izbor glazbe: Aleksandar Ogarjov.

Povezani članci

Who's Online

We have 226 guests and one member online

  • admin