Sve je reka u dvi riči

Krste JurasPjesnici jesu čuđenje u svijetu, a gledajući i slušajući domaće festivale i pjesme, oni su sve više i čuđenje na estradi. Neki poete idu svijetom vičući cijelom svojom pojavom: Ja sam pjesnik, dok drugi rade u škveru, banci ili na njivi i pišu "Preobražaj" ili "Jubi sam vašu ćer". Krste Juras, izvrstan projektant ratnih brodova i dobrih stihova, pripada drugoj vrsti. Estradni čovjek iz sjene gurnuo je, među ostalim, pred svoga Šibenčanina Matu, poznatijeg kao Mišo Kovač, "Dalmaciju u mom oku", "Dobra ti večer mati moja",...

UGLAZBLJENI STIHOVI

Krste Juras - sve je reka u dvi riči

Izvor: Slobodna Dalmacija


Krste Juras, izvrstan projektant ratnih brodova i dobrih stihova, pripada drugojKrste Juras: Samo moru virujem vrsti. Estradni čovjek iz sjene gurnuo je, među ostalim, pred svoga Šibenčanina Matu, poznatijeg kao Mišo Kovač, "Dalmaciju u mom oku", "Dobra ti večer mati moja", pa i neuvrštenu "Volim te za sva vrimena" (u spolno osviještenom dobu njoj jest naštetio stih "u svemu si samo žena", ali ostatak pjesme je antologijski) ...

Nije slučajno da zbirka koju je odabrao sam Juras - objavljena je u nakladi Borisa Runjića, sina skladatelja Zdenka, i s morskim ovitkom Vaska Lipovca - počinje izvanrednom himnom siromašnih ženika "Jubi san vašu kćer".

Među antologijske Jurasove prinose svakako idu "Šibenska balada", "Dišperadun", "Ljubav je tvoja kao vino", "Čovjek bez kafića", "Znao sam ti svašta reći"...

Kad bi se Jurasova poezija morala svesti na jednu riječ, to ne bi bio ni ratni ni mirni brod, barka ili leut, nego - more. Jurasov lirski subjekt nosi malo mora na svom dlanu, njegovo more jest ludo, ali on samo moru viruje, on je more, ona rijeka...

Krste Juras je našao snage da se pokuša uhvatiti i s posljednjim radom Zdenka Runjića, mjuziklom "Grgur". Iako teško da i on može reći kako samo moru viruje, Ivica Ivanišević napisao je nadahnut uvodni tekst. Sedamdesetak stranica Jurasove zbirke egzemplarni je primjer poezije iz duše, potrebe i
gušta, sretan spoj Mediterana i kontinenta i zaslužuje mjesto na polici slave festivalske pjesme, kao i pripadajući nosač zvuka, koji je ovom prilikom i dobio.

Sreća da je Juras još aktivan (ovu antologiju zaključio je prije dvije godine) pa će zasigurno more donijeti još stihova. Krste Juras odlično se uklapa u svijetlu tradiciju šibenskog estradnog pisma koje čine Nikica i Stipica Kalogjera, Arsen Dedić, Vice Vukov, Mišo Kovač, Dušan Šarac, Siniša Škarica...

Za Jurasovo pjesništvo mogla bi vrijediti njegova antologijska formulacija iz "Šibenske balade" - "sve je reka u dvi riči". I kad Robert Pauletić kaže da gleda jata onih istih ptica, istu zvijezdu previsoku, on vjerojatno zna, ali ne govori da ako Mišo i jest Bog, na početku ipak bješe Jurasova riječ.

 

LJUBI SAN VAŠU ĆER

Tili ste drugog od prvog trena
čestitog momka iz najboje kuće
niste joj dali da joj srce tučeIbrica Jusić
niste joj dali da postane žena.

Tili ste drugog, to ste joj rekli
i to da šoldi ne rastu na travi
nego da čuva sve ča ste stekli
i ča ste za nju čuvali na strani

Ljubi san ljubi vašu ćer
al' niste tili marinera
tili ste momka na svom mistu
tili ste zeta inžinjera
ljubi san ljubi vašu ćer
ja koji ne znam di bi sada
sad kad je davno tuđa žena
ča vridi srcu da se nada.

Niste joj dali ni da mi piše
kako se budi kad se svega siti
i kako more priča sve tiše
i kako često zaladi i liti

Niste joj dali da sriću piše
a niste znali da u mraku plače
za vas san osta isto ka prije
susidov mali sa četvero braće

Ljubi san ljubi vašu ćer
al' niste tili marinera
tili ste momka na svom mistu
tili ste zeta inžinjera
ljubi san ljubi vašu ćer
ja koji ne znam di bi sada
sad kad je davno tuđa žena
ča vridi srcu da se nada.


Tekst: Krste Juras
Izvodi: Ibirca Jusić

 

LUDO MORE

Nikad ne znam što mi nosi noć mirna, plava,
kad bonaca prospe se po luci koja spava.

Tad se pitam dal' još mjesec spi u tvojoj kosi,klapa Maslina
pa se puštam nekom svome moru da me nosi.

Ludo more, ludo moje more,
kako da te smirim,
kad ti vičem da ću doći,
kad ti svoje ruke širim.

Ludo more, ludo moje more,
sve mi kule rušiš
i ostavljaš svake zore
samo bol u duši.

Što mi kriješ moje more sna sad mi kaži,
dal' je ona otišla od mene il' me traži.

Stojim tako k'o napušten brod, čekam čudo,
dok se negdje s horizontom spaja more ludo.

Ludo more, ludo moje more,
kako da te smirim,
kad ti vičem da ću doći,
kad ti svoje ruke širim.

Ludo more, ludo moje more,
sve mi kule rušiš
i ostavljaš svake zore
samo bol u duši.


Tekst: Krste Juras
Izvodi: Klapa Maslina